Miss Universe se pokazao kao prestižan u svijetu, sve popularniji, sa bogatim fondom nagrada za sve natjecateljice, i prekrasnom titulom za mladu djevojku, kaže Marina Milković

Marina Milković, poznata zadarska modna dizajnerica podijelila je svoja iskustva i viđenje modne scene u Zadru i Hrvatskoj sa čitateljima eZadra. Marina osim što dizajnira drugima, kreira i za sebe, pa je često možemo izdvojiti iz mase po njezinom originalnom izgledu.

Da je kvalitetan Marinin rad prepoznat, svjedoči i to da je zajedno sa svojim suprugom, Zdenkom Brezovcem, preuzela organizaciju regionalnog izbora ljepote Miss Universe, koji će se 17. listopada održati u maloj koncertnoj dvorani u Višnjiku. Vlasnica je modnog salona Brezovac gdje mnoge mlade i starije Zadranke traže avangardne i posebne odjevne predmete koje će ih učiniti drukčijima i ekstrvagantnijim.

Gdje još možemo pronaći Inn&Deep kolekciju osim u modnom salonu "Brezovac"?

Osim u našem prodajnom prostoru u Strossmayerovoj 9. u Zadru, naše su se haljine mogle pronaći i u Zagrebu, radili smo s nekim buticima i imali čak vlastiti prodajni prostor u Jurišićevoj ulici, no nismo mogli naći osobu od povjerenja za taj posao, a za dizajniranje po narudžbi, prepravke gotove odjeće, izradu dodataka, ipak je netko od nas trebao biti tamo. Sada imamo svoju web stranicu www.inndeep.com , sa svim našim modelima i snimkama revija. Na stranici se može vidjeti što sve radimo, a tu je i kontakt broj na koji se može dobiti sve informacije i zakazati termin u kojem se klijentu možemo posvetiti.

U povodu Dana državnosti Republike Hrvatske predstavljali ste hrvatsku modu u Londonu. Tko vas je ugostio?

To je bilo na samom početku rada, mi smo startali 2000. godine i napravili nekoliko modnih revija, a još tada smo imali najpoznatije hrvatske modele, od Tamare Roglić, Ane Gruice, Andree Čupor, Antee Kodžoman, Iris Rajčić, Ive Buchwald, Ive Radić Balaban, Livije Butuči...

Radili smo s Udruženjem hrvatskih manekena (UMAH), pod vodstvom Regine Jeger. Njoj smo se svidjeli pa nas je preporučila za tadašnju HTV-ovu emisiju "Svakodnevica", gdje smo išli u živo sa intervjuom i nekoliko naših modela koje su cure nosile u studiju.
Nedugo zatim uslijedio je poziv da se pridružimo hrvatskim proizvođačima na proslavi Dana Državnosti u Londonu, 3. lipnja 2001. Događaj se zbivao u dvorani "Conway Hall", u organizaciji jedne
hrvatsko-engleske udruge i veleposlanstva Hrvatske u Londonu.

Tko je još nastupio s vama?

Uz naše domaće izlagače izlagao je i dvojac Gharani-Štrok i jedna engleska grofica koja radi večernje toalete. Oni su bili izdvojeni kao specijalni gosti, dok smo mi bili među posljednjima od hrvatskih izlagača. To nam je ispalo čak i bolje, jer su gosti već postali umorni od prigodnih smeđih kariranih "plisirki" kakve su naši dizajneri donijeli misleći da će se svidjeti Englezima, etno hrvatske pletenine, nekoliko kolekcija pod sloganom "za modernu poslovnu ženu", a sve to u presporom ritmu i sa uspavljujućom glazbenom podlogom.

Naša je kolekcija ispala pravo osvježenje. Cure su bile oduševljene kad su se obukle, osjetile su se lijepe i ženstvene, a tako su i hodale. Uz naš odabir glazbe, publika se razbudila, dobili smo ogroman pljesak i ovacije. To se znalo dogoditi i na drugim revijama kad smo izlagali pored drugih proizvođača. Mi smo, naravno, put u London iskoristili da vidimo ljepote grada i noćnog života, tako da smo ostvarili lijepa poznanstva i prije svega se dobro proveli.

Koju ste školu završili? Jeste li išli na doškolovanje u modi?

Završila sam srednju ekonomsku školu i ekonomski fakultet, prema odabiru svojih roditelja, koji su smatrali da je u tom području najlakše naći posao. Kroz cijelo školovanje bavila sam se crtanjem, kreiranjem i pisanjem. U srednjoj školi sam radila vlastite novine, otipkane na mehaničkom pisaćem stroju, uz ručno rađene ilustracije, stripove i karikature. Tada mi je uzor bio "Feral Tribune" i njihov crni humor. Na taj način sam izražavala svoj tinejdžerski revolt, i zbog svega oduvijek odskakala od svoje generacije koja je imala druge prioritete, kao i danas.

Tijekom rata sam si počela kreirati odjeću, jer se nije moglo kupovati, prepravljala stare stvari i gledajući slične stvari, modelirala krojeve, te šila sve dodatke, ruksake, kapice, nakit. Kad sam upoznala Zdenka Brezovca, moju bolju polovicu, s kojim živim i radim već 8 godina, život mi se preokrenuo. On me potaknuo da se okušam u ovom poslu. Nisam studirala dizajn, ali nikakva teorija ne može zamijeniti urođeni osjećaj za modeliranje, oblikovanje tkanine, crtanje, niti se može naučiti.

Zdenko i ja smo tad otišli na tečaj šivanja, da se upoznamo s pravilnim postupkom izrade, i da znam izvesti sve faze proizvodnje, kako ne bih krojačici davala nemoguće zadatke. Katkad cure znaju donijeti svoje skice, pa bi po njima haljina imala samo prednji dio, gola leđa, nikakve naramenice, i onda im treba objašnjavati da to nema na čemu stajati. Ujedno ne uzimam rado tuđe tkanine, jer u stanju su donijeti sjajnu podstavu misleći da je saten, ili jednostavno misle da se od bilo čega može napraviti kvalitetna haljina.

Pomaž i vam tko u izvedbama kreacija?

Ja se bavim osmišljavanjem kreacija, skiciranjem u realnim proporcijama i bojanjem, često nacrtam i umanjenu sliku kroja i dijelova, dok moja krojačica Nikolina Šarić, brzo i precizno, prebacuje model na platno i spaja dijelove. Tako sašivena haljina vraća se meni na doradu, bilo da je riječ o oslikavanju, nabiranju, kamenčićima, perlicama, da dobije svoj finalni izgled.

Nikolina i ja se savršeno razumijemo i svaka radi svoj dio posla, jer tako najbrže i najljepše ispadne. Ja nemam baš strpljenja za šivanje cijele kreacije, a ona ne bi mogla crtati skice, ali smo kao tim super. Zdenko također bude od velike pomoći kad stigne od svojih poslova, tako da u butiku imamo nekoliko vrlo kompliciranih haljina koje je on osobno kreirao i sašio.

S kakvim ste poslovima imali iskustva, i kada ste shvatili da se želite baviti modom?

Tijekom studija radila sam svakakve poslove, plaćene i volonterske. Vodila sam likovnu sekciju za djecu u Klubu Katoličke Mladeži, oslikavala grafitima poslovne prostore, dječje sobe i ugostiteljske objekte, bila sam i "bijeli policajac", sobarica, javljala se na agencijske telefone, samo da ne sjedim besposleno i što manje financijski opterećujem roditelje. Po završetku studija, unatoč tomu što sam bila odličan i nagrađivan student, nisam prošla ni na jednom natječaju za posao u struci, što mi je danas i drago, jer zbilja nisam osoba za uredske poslove.

Dolazim iz obitelji koja je smatrala da nema budućnosti u kreativnim poslovima, pa sam se samo zahvaljujući Zdenkovom poticaju i povjerenju odvažila za ovakav posao. Ujedno sam se našla i u poslovima u okviru njegovog kluba "Gotham", gdje već godinama radim kostimografiju, radim na poslovima animacije, okupljajući sve više mladih, zgodnih i talentiranih Zadrana, među kojima sve više nalazim i modele za vrlo uspješne izvedbe modnih revija.

Zašto ste neko vrijeme pauzirali s revijama?

Imala sam kraću pauzu od 2004. do 2006., kad je Nikolina dobila bebu. No, čim se vratila na posao, napravili smo novu, raskošniju kolekciju i prikazali je u Arsenalu u veljači 2007.

Kritike su bile odlične, i napokon smo napustili izradu jednostavnih haljina po željama kupaca, koje bi nam cure pred maturalne zabave došle probavati, fotografirale mobitelima pa kopirale kod raznih krojačica po kućama. Takve su me stvari ograničavale pa sam si konačno dala mašti na volju i počela raditi bogatije kreacije, s mnoštvom ručnog rada i obilježjima pravog unikata. Naravno, takve su kreacije odmah zapažene i pokazale su se izvrsnima za izbore ljepote.

To se pokazalo ove godine na regionalnom izboru za Miss i Mistera Zadarske županije, a dovelo je i do nekih drugih angažmana. Od samog početka htjeli smo uspjeti u svom gradu, pa se nismo pojavljivali na raznim Cro-A-Porter ili Fashion week zbivanjima, osjetivši da mediji favoriziraju uvijek istih pet ljudi, a mi kao Zadrani u medijima smo potpuno zanemareni. Događalo se da na Balu manekena ili obrtničkim revijama dobijemo veliki pljesak i pohvale, a da mediji zanemare da smo uopće bili tu.

Stoga najviše volim samostalne revije. One su i najskuplje, ali mogu si birati koreografiju, make up, manekene, frizure, dok u nekakvim gužvama s ljudima koji se probijaju na svakakve načine, nemate toliko mogućnosti da prikažete svoje modele baš onako kako želite. Uvijek je strka i panika, haljine se u brzini bacaju na sve strane, uzurpiraju se manekenke, imaju avangardne frizure ili make up zbog neke druge kolekcije koje se uopće ne slažu na moje, dakle, previše stresa u odnosu na rezultate.

Koje modno događanje je po Vama bitno za Zadar?

Ovisi o tome što se smatra bitnim, kvaliteta prikazanog, posjećenost, poznata imena, financijska korist za grad. Nadam se da postoje ljudi koji znaju o tome nešto konkretnije. nisam nikad dobila poziv na neki veliki modni događaj u Zadru, jer organizatori imaju viziju da nam trebaju predstavljati modu poznatih hrvatskih dizajnera,čija se imena neprestano nameću po medijima i koji se žele proširiti na naše područje. Meni to odgovara iz razloga što je dostupnost tih kreacija omogućila kupcima da imaju s čim usporediti moje modele i cijene, što meni puno znači za posao.

Ljudi često uspoređuju naše cijene s konfekcijom i proizvodnjom na veliko, ili s cijenama šivanja "na crno" po kućama, gdje se nikad ne može postići ni kvaliteta ni izgled kao na profesionalnim strojevima, uz naše modeliranje krojeva, pogotovo svi dodatni detalji koje radimo.

Često ljudi znaju biti bezobzirni, jer ne razumiju da iza svake kreacije stoji dugo razmišljanje, vizija koju čekam, višesatno skiciranje raznih varijanti,vožnja okolo u potrazi za odgovarajućim tkaninama, ručni radovi na odjeći koji znaju potrajati i dugo u noć, stoga iritira kad vam cijene uspoređuju s onima iz kineskih dućana ili preprodavačkih butika s poluzavršenim proizvodima, kakvih ima na stotine istih. Svoj posao volim radi kupaca koji me zovu nakon vjenčanja, maturalnih i drugih zabava, gdje su uživali u komplimentima, donose mi slike koje rado čuvam za uspomenu.

Neki ljudi znaju što hoće, nekima treba moje oko da prepozna što je na njima najljepše i treba istaknuti, i kad se usuglasimo oko skica i detalja, rezultat ne izostaje. Bilo je tijekom godina zbilja make overa i transformacija!

Kako ste došli do ideje da organizirate u Zadru Miss Universe?

Najprije smo radili na regionalnom izboru za Miss i Mistera Hrvatske 2008. gdje smo počeli kao sponzori a na kraju samo
izveli izbor do kraja, no nismo bili vlasnici licence. To nas je
zainteresiralo za izbore ljepote, ali nas je ovaj izbor malo razočarao
na državnoj razini, pa smo se raspitali koje su druge opcije. Miss
Universe se pokazao kao prestižan u svijetu, sve popularniji, sa
bogatim fondom nagrada za sve natjecateljice, i prekrasnom titulom za mladu djevojku.

Višestruku korist imaju svi sponzori i sudionici, uspostavljaju se poznanstva i poslovni kontakti. Kontaktirali su nas vlasnici licence za Hrvatsku, bračni par Vladimir i Marija Kraljević. Oni ujedno rade za Donalda Trumpa koji stoji iza izbora za Miss Universe, pri čemu smo ih doveli u Zadar.

Oduševili su se kada su vidjeli dvoranu Višnjik, odmah su rekli kako je dostojna svjetskog izbora, a svidio im se i naš rad, te kad su vidjeli moje modele, ponudili su nam da odijevamo svečani izlaz na ovogodišnjem izboru Miss Universe Dalmacije, kako se još uvijek zove, koji je bio u Splitu u rujnu. Potpisali smo s njima licencu za održavanje regionalnog izbora za ovaj dio, Sjevernu Dalmaciju, i premda smo imali malo vremena, odlučili ga održati u Zadru već ovu jesen.

Nastupili smo, dakle u rujnu s haljinama na izboru koji je pratio
HTV2, i dobili jako dobre kritike, štoviše komentar da su haljine
najljepše u posljednjih nekoliko godina! Sam Gimmi Baldininni,
talijanski kreator vrhunskih cipela, koji cipelama godinama opskrbljuje Miss Universe, poklanja cipele svim natjecateljicama i redovni je član žirija u Splitu, izrazio je oduševljenje. Uglavnom, čuti pozitivnekritike od visokoobrazovanih ljudi, renomiranih svjetskih dizajnera i organizatora, koji se imaju prilike kretati u najelitnijim svjetskimkrugovima,i uistinu nagledati najskupljih toaleta, bio mi je velikikompliment.

Kad je riječ o izboru za Miss Universe kod nas, kratko bih najavila da će biti održan 17. 10. U maloj koncertnoj dvorani Višnjik, uz glavne gošće atraktivnu riječku skupinu E.N.I. te mnoge zanimljive izvođače, plesače, sportaše, klapu. Želimo zadovoljiti svačiji ukus, i dati priliku talentiranim ljudima našeg područja da se iskažu. Počevši od scenografa koji će raditi binu, raznih izvođača, mladih ljudi koji će biti domaćini gostima i pomagati na bini, a za voditeljicu smo pozvali zadarsku glumicu Gabrijelu Meštrović Maštruko koja svojom ljepotom, šarmom i izražavanjem sigurno neće nikog razočarati.

Možda zvučim pomalo lokal-patriotski, ali to i jesam. Malo nam je i dosta uvijek istih lica, i voditelja koji su poznatiji po žutoj tiskovini nego po talentu. To je nažalost kod nas tako.

Odavde, kao i iz Splita i Slavonije, 4 cure se plasiraju u finale, gdje se njih 16 bori za ovu prestižnu titulu, a svaka finalistica odnijet će i mnogo vrijednih poklona sa sobom. Na natjecanje su se mogle prijaviti cure neovisno na mjesto prebivališta, uvjet je jedino da su građanke RH koje sad žive ovdje. Odabrali smo 13 cura, a ima ih s područja Zadra, Benkovca, Knina, Splita, Brača, Slavonije. Imamo i dvije Hrvatice doseljene iz Australije, a svaka je cura na svoj način lijepa i posebna i vjerujem da će natjecanje biti neizvjesno i zanimljivo do samog kraja.