'Otvorenje Muzeja antičkog stakla zasigurno predviđamo za sljedeću sezonu, no s konkretnim datumom još ne mogu izaći. Ja se nadam da bi to mogao biti svibanj 2009.', kazao je ravnatelj Ivo Fadić

Prva faza u realizaciji projekta Muzeja antičkog stakla je gotova. Nekadašnja klasicistička palača Cosmacendi iz druge polovice 19. stoljeća, u potpunosti je obnovljena, a njezinoj fasadi vraćen je izvorni izgled. Ono oko čega mnogi Zadrani negoduju je izgled prigrađenog staklenog aneksa, koji po mnogima nije onakav kakvim su ga zamišljali i očekivali. No, ne ulazeći u osobne ukuse i smisao za estetiku, svatko će se zasigurno složiti kako zgrada Muzeja antičkog stakla itekako plijeni pažnju.

(Pogledajte fotogaleriju 'Muzej antičkog stakla - Prvi pogled iznutra' )

O izgledu objekta, koji je donio jednu novu gradsku vizuru, kao i o konačnom terminu završetka tog 32 milijuna kuna vrijednog projekta, razgovarali smo s prvim čovjekom Muzeja antičkog stakla - ravnateljem dr. sc. Ivom Fadićem.

eZadar: Brojne su polemike oko izgleda zgrade Muzeja antičkog stakla, te brojni građani, ali i pripadnici gradskih ustanova, negoduju zbog prigrađenog staklenog aneksa, kombinacije crvene, žute i zelene boje... Kakav je vaš komentar na to?

Ivo Fadić: Što se tiče trobojnosti starog i novog objekta, tu zaista postoje opravdani razlozi zašto se išlo na tu kombinaciju boja. Naime, stara palača Cosmacendi iz 1877. godine, izvorno je bila dvobojna i ovim putem vratio joj se njezin izvorni izgled. Što se tiče zelenkastog staklenog aneksa, kojeg je projektirao cijenjeni hrvatski arhitekt Branko Silađin, a na kojeg građani Zadra uglavnom negoduju, možda i jest svojevrstan šok građanima, jer je riječ o jednoj potpuno novoj vizuri.

No riječ je o plohi koja apsolutno ima svoje opravdanje. Naime, kada se radi interpolacija kao što je ova, trend je da se uz stare objekte, kao što je u ovom slučaju klasicistička zgrada, ne ide na faksimil, tj. na nešto što bi imitiralo taj stil, već se ide s ultramodernim zdanjem koji treba stajati u kontrastu. Po samom volumenu, taj objekt zaista 'leži', no druga je stvar osobnog promišljanja da li je ta boja u potpunosti pogođena ili ne. Ja moram priznati da mi je u prvom trenutku bio malo šok, međutim, danas gotovo da mi se sviđa i boja i volumen.

Foto: Marin Gospić

eZadar: Ili ste se možda samo navikli?

Ivo Fadić: Pa možda mi se oko i naviklo, ali pogotovo kad ste bliže tom objektu onda vidite svu draž te velike staklene površine.

eZadar: Na jednoj od sjednica Gradskog vijeća, vijećnica Erma Ivoš je kazala kako je zgrada 'šaka u oko' gradu, te da statistike pokazuju da građani nisu zadovoljni izgledom zgrade?

Ivo Fadić: Gospođa Ivoš je doktorica sociologije, nije ni arhitekt, ni projektant, niti dizajner. Ona kao vijećnica i građanka ima pravo na svoje mišljenje i ja joj ga ne osporavam, međutim, mislim da Muzej nije 'šaka u oko'. Iskreno, ne znam o kakvoj se statistici radi koju je ona iznijela, jer statistički pokazatelji nisu nigdje javno obznanjeni, tako da to ne bih htio dalje komentirati.

eZadar: Postoje i priče kako su staklene ploče, koje su postavljene na aneks, ustvari krive ploče od onih prvotno naručenih?

Ivo Fadić: Osnovni razlog je taj što je sa staklom uvijek veliki problem, te ne znate kako će se ono ponašati u prostoru i pod različitom rasvjetom. Projektant Branko Silađin odobrio je projekt i izrazio zadovoljstvo sa svim pojedinostima vanjskog izgleda aneksa. Osnovna ideja je bila ne efekt zatamnjenog i zrcalnog stakla, kakvog vidimo na brojnim zgradama, već doslovno izvorna prirodna boja stakla.

'Premda se u kolekciji antičkog stakla, koje je kao ratni plijen odnešeno u Murano, nalaze neki iznimni primjerci, sadašnji fundus Muzeja antičkog stakla ne ovisi o toj građi'

eZadar: Završetak radova na Muzeju planiran je još za kraj 2007. Zbog čega se taj rok opet produžio i možete li kazati koje je realno vrijeme predviđeno za otvorenje Muzeja?

Ivo Fadić: Taj rok koji je predviđao završetak radova krajem prošle godine bio je zaista malo nerealan, a u međuvremenu se dogodio i cijeli niz objektivnih okolnosti zbog čega je taj rok probijen. Jedan od primarnih razloga je bio taj što je zgrada prije početka zahvata bila u iznimno lošem stanju. Injektirani su svi zidovi, i nosivi i temeljni, stavljeni su tzv. 'piloti' - podkonstrukcije čak na osam metara dubine ispod starog objekta, a postavljeni su i pod novim objektom, jer je cijela palača građena na nasipu ispune srednjovjekovnog bedema. To je jedan od prvih razloga zbog čega se kasnilo, a kasnije sve povlačilo jedno za drugim.

No sada mogu kazati kako je objekt građevinski završen, te se čeka na testiranje sofisticiranih uređaja unutar objekta, a to nije moguće bez trafostanice. Njena izgradnja je upravo u tijeku, a profunkcionirat će za nekih 15 do 20 dana. Zatim slijedi jedan dvotjedni period testiranja uređaja, nakon čega će zgrada biti spremna za 'useljenje'. Tehnički prijem zgrade moga bi biti krajem listopada ili početkom studenog, nakon čega kreće ova druga faza - uređenje interijera, odnosno opreme namještajem i stalnim postavom.

Tvrtka koja je dobila natječaj za drugu fazu je zagrebačka tvrtka Primat d.o.o., koja će ovih dana započeti s uređenjem pojedinih prostorija, barem onih administrativnih, tako da se može boraviti i raditi u objektu. Uredit će se i depoi gdje će se pohraniti građa, jer bez videonadzora, alarma i osiguranja, s građom još nije moguće ući u sam objekt.

Otvorenje Muzeja antičkog stakla zasigurno predviđamo za sljedeću sezonu, no s konkretnim datumom još ne mogu izaći. Ja se nadam da bi to mogao biti svibanj 2009.

eZadar: Kako komentirate izjavu dr. Batovića da zadarska kolekcija antičkog stakla nije toliko reprezentativna da bi trebala imati vlastiti muzej?

Ivo Fadić: Dr. Batović je moj stari profesor kojeg cijenim, no on je već duže vrijeme, neću reći - izvan struke, ali izvan muzeja. Mislim da on nije bio dovoljno upućen da bi davao takve izjave, tim više što smo mi u ovim posljednjim istraživanjima, bez fundusa kojeg već posjeduje Arheološki muzej, imali preko 2000 staklenih nalaza. Stoga mislim da bi bilo korektno od njega da je najprije nazvao Arheološki muzej i pitao 'o čemu se radi i kakva je situacija', pa tek onda dao takve komentare.

eZadar: Povlači se i pitanje antičke staklene građe sa zadarskog područja, koja je oduzeta tijekom Drugog svjetskog rata kao ratni plijen i odnešena u Italiju. Nekoliko puta se ta građa potraživala, međutim, neuspješno. Imate li saznanja radi li se trenutačno nešto na tome?

Ivo Fadić: Mogu reći da trenutačno ništa od toga, a kako čujem, i Slovenci imaju isti problem s nekom njihovom građom koja je odnešena u Trst. Kada govorimo o antičkoj staklenoj građi uzetoj sa zadarskog područja, govorimo o 420 predmeta koji se nalaze u Muzeju u Muranu kod Venecije. Među njima nalazi se i priličan broj raritetnih primjeraka, koji, po mom mišljenju, zaslužuju jedno dostojnije mjesto i prezentaciju. Oni su tamo izloženi u prizemlju, i po mom osobnom sudu, tematski, kronološki i prostorno oni tamo ne spadaju. Tretman imaju takav kakav imaju, a publicirani su i u jednoj od monografija. Posljednji pregovori oko povrata te građe, koliko je meni poznato, obavljeni su 70-ih godina. No mislim da trenutačno nema ni potrebe inzistirati na potraživanju tih predmeta, jer fundus Muzeja antičkog stakla zaista ne ovisi o toj građi. Mi ćemo te predmete najvjerojatnije multimedijalno prezentirati u Muzeju, kako bi se posjetitelje upoznalo da je ipak riječ o građi s ovih prostora. No, kao što sam kazao, stalni postav Muzeja antičkog stakla ne ovisi o toj građi.

 

eZadar: Koliko namjeravate predmeta izložiti u stalnom postavu Muzeja?

Ivo Fadić: Muzej je zamišljen kao Muzej antičkog stakla Hrvatske, dakle, ne samo s područja Zadra i okolice, premda će takvih primjeraka biti najveći broj. Trenutačno radimo na tome da se jedna kolekcija stakla iz Asserije, koja se nalazi u Arheološkom muzeju u Splitu, vrati u Zadar. Radi se o 270 staklenih predmeta i taj dio povrata ne bi trebao biti sporan, a prebacit će se i staklena zbirka iz postava Arheološkog muzeja u Zadru. Što se tiče ostale građe iz Hrvatske, nešto ćemo ići s kopijama, kako muzeji u kojemu se nalaze, ne bi ostali uskraćeni. Osim toga, bit će i multimedijalna prezentacija građe iz cijele Hrvatske, bilo po lokalitetima, kronološki, ili tehnikama izrade. Riječ je o području od Savudrije do Dubrovnika, te od Varaždina do Iloka.

Koncentracija pronađenih antičkih staklenih predmeta viša je uz obalu, posebice na zadarskom području; Argyruntum (Starigrad), Aenona (Nin), Asseria (Podgrađe kod Benkovca), nekropola na Relji u Jaderu - Zadru (područje današnje City Gallerije u Trgovinskom centru), koja je dala golemu količinu predmeta. Moram spomenuti kako je i Salona također imala iznimnih nalaza staklene građe, no tamo je ipak zastupljenija keramika, dok je ovdje stvar potpuno obrnuta. Recimo, prilikom iskapanja nekropole na Relji, samo u jednoj grobnoj cjelini znalo je biti i od 12 do 15 staklenih predmeta, što je zaista iznimna količina. U stalnoj postavi predviđeno je oko 1500 do 2000 predmeta.

Buduća 'puhaonica' stakla unutar zgrade Muzeja, u dogledno će vrijeme biti dostupna i građanstvu

eZadar: Znači li to da je ova regija, zbog velike upotrebe staklenih predmeta, koji je tada bio ekskluzivni materijal, bila u antičko vrijeme bogatija od onih gdje je veća koncentracija keramičkih nalaza?

Ivo Fadić: Mislim da nije riječ o bogatstvu, već o određenom afinitetu stanovnika prema toj staklenoj građi. Naravno, količine stakla ukazuju i na visok standard građana, ali one su, uz izdvojene lokalne tipološke skupine, i argument za tvrdnju da je u Zadru ili u nekom od mjesta u okolici Zadra, zapravo postojala jedna ili više staklarskih radionica, koja je zadovoljavala potrebe lokalnog stanovništva ali i izvozila izrađevine na ostala tržišta.

eZadar: Osim posuda raznih namjena, u antici su se izrađivali i neki drugi zanimljivi predmeti od stakla?

Ivo Fadić: Izrađivalo se gotovo sve, pa čak i igle, ukosnice, nakit... Malo je poznato čak i ljudima iz struke da su se tada od stakla izrađivale lule za kušanje vina. Jedan takav primjerak lule, koja potječe s ovih prostora, je upravo dio spomenute zbirke u Muranu. Zatim, od stakla su rađeni i ritoni, koji su obično izrađivani u metalu, oblici poput roga, iz kojih se pilo prilikom svečanosti. Uz nakit, od stakla su se izrađivala i vojna odlikovanja, pa čak i žetoni za igre.

Staklena riba (na slici uz repliku), jedan je od najreprezentativnijih izložaka fundusa Muzeja antičkog stakla, jer je riječ o iznimnom raritetu

eZadar: Postoje li neki primjerci u fundusu na koje ste posebno ponosni i koji zaslužuju posebno mjesto i tretman u Muzeju?

Ivo Fadić: Pa mogao bih reći da ih ima nekoliko, a jedan od takvih je staklena riba koju su građani mogli vidjeti na izložbi 'Antičko staklo: Restauracija' , postavljenoj nedavno u Znanstvenoj knjižnici. Ta je riba zaista izniman raritet, a uz nju postoje još samo dvije takve. Jedna, koja također potječe s ovih prostora, nalazi se u Muranu, a druga je u jednoj kolekciji u Njemačkoj, no nije poznato mjesto nalaza, tako da bi i ona mogla potjecati odavde. U kategoriju reprezentativnih primjeraka spadaju i jedna šalica u obliku šiške, izrađena od bijelog stakla, modra falera od stakla, zatim neki primjerci koji su puhani u kalup, iznimne ljepote i estetske vrijednosti. Takvi predmeti zaista zaslužuju biti prezentirani i da ih posjetitelji muzeja vide i upoznaju.

eZadar: Da li u svijetu postoji muzej sličnog profila kao što je ovaj?

Ivo Fadić: Koliko je meni poznato, muzej koji je specijaliziran samo za antičko staklo, do sad nije postojao. Postoje neke veće zbirke antičkog stakla, kao što je primjerice u Mainzu, koji su odvojeni kao tematska cjelina, ali su u sklopu već postojećeg muzeja. Muzej u Muranu je zapravo muzej muranske staklarske produkcije, ponajviše od 14 stoljeća pa do danas, uključujući antičku kolekciju donešenu iz Zadra. Stoga mislim da je ovo prvi i jedini specijalizirani muzej za antičko staklo u svijetu.

eZadar: Uz bogat fundus staklene građe, najavili ste i dodatne sadržaje u Muzeju?

Ivo Fadić: Poslanje ovog muzeja u budućnosti je da se ustvari osnuje jedan istraživački centar, središte za izučavanje antičke staklene građe, u koji će moći dolaziti stručnjaci odasvud koje zanima taj segment antičke kulture. S tim u vezi, mislimo osnovati jednu bazu podataka za cijelu Hrvatsku, evidentirati sva nalazišta i sve predmete radi boljih komparacija i boljih studija. Muzej će imati i knjižnicu specijaliziranu za antičku ali i srednjovjekovnu staklenu građu. Predviđena je i radionica - 'puhaonica' stakla, s mogućnošću otvaranja tečajeva i za građanstvo, u dogledno vrijeme. U Hrvatskoj trenutačno ručno puše staklo samo jedna osoba - Bojan Podhraški u Humu na Sutli, a sam proces učenja puhanja stakla nije baš jednostavan. Ja sam, eto, probao, i nije stvar puhanja ni kapaciteta pluća, već treba naučiti vladati s tom žitkom masom.

Što se ostalih sadržaja tiče, imat ćemo još i dvije polivalentne dvorane za povremene izložbe, bilo gostujuće bilo vlastite, a u njima će se moći održavati i manji skupovi i kongresi i projekcije. U predjelu aneksa u prizemlju, predviđen je caffe bar.