Teenage Techno Punks vs. Techno Animals

Marko Nastić, poznati beogradski frajer, a uz to i DJ, posjetio je Zadar povodom rođendana Fast Forward Asocijacije u klubu Skipper, gdje ga je očekivao težak zadatak ispunjavanja očekivanja zahtjevne zadarske publike. Nakon uspješno odrađenog zadatka, u rane jutarnje sate pristao je na kratak intervju.

eZadar: Večeras sviraš u klubu Skipper, a privatnim autom si stigao iz dalekog Beograda. Gdje si bio prije Zadra i što si radio?

Otočac, Slovenija, DJ set u klubu "Space". Prije toga sam svirao u Beogradu. "Busy" vikend.

eZadar: Kroz razgovor sa tvojim kolegom, Dejanom Miličevićem, spominjali smo kako su mnogim mladim DJevima tatice i mamice "izvadili keš" kako bi podržali njihov hobi. Kako je to bilo kod tebe?

Dekiju su mama i tata pomogli, a i meni su naivno pomagali dok su mislili da su to neke moje faze kroz studiranje, a onda kad sam napustio fakultet i nastavio svirati, odustali su.

eZadar: Počeo si '96. godine. Kakvi su bili tvoji počeci što se tiče financija, gaža, novih poznanstava?

Bio sam mlad, nisam imao para, a htio sam svašta što si nisam mogao priuštiti. Tada sam počeo raditi kao DJ i polako sam počeo zarađivati dobre novce s obzirom da sam svima bio interesantan kao novi mladi dečko u industriji elektronske glazbe.

eZadar: Dejan Miličević i Marko Nastić sačinjavaju Teenage Techno Punks. Uglavnom ste koristili back-to-back tehniku sviranja, koja je mnogima bila iznimno zanimljiva. Kako se sreo taj uspješan dvojac?

Dejan i ja smo prijatelji iz djetinjstva, zajedno smo išli na partyje. Njegov najbolji prijatelj je išao sa mnom u srednju školu, a baš smo se zbližili kada sam mu dao da za svoj nastup koristi neke ploče koje sam ja tek nedavno dobio. Sad smo partneri u studiju.

eZadar: Povijest imena Teenage Techno Punks.

Ime smo dobili jedne godine kada smo svirali na velikom partyju, Teenage Techno Punks vs. Techno Animals. Međutim, danas ga više ne koristimo. O imenu postoji nekakav mit, ali ipak više nije u upotrebi.

eZadar: Kao Teenage Techno Punks počeli ste svirati '96. godine. Kakav je vaš kontakt sa Hrvatskom bio tada?

Počeli smo svirati pod tim imenom u Bosni, u Sarajevu. U Hrvatskoj smo prvi put nastupili u Tvornici u Zagrebu, što je bio užitak za nas, ali i za publiku koja nam je to pokazala dobrom posjećenošću.

Puno se radilo i puno se glazbe izdalo, što dokazuje skoro osamdeset izdanja i još više remixeva. Postepeno se širio glas, a mi smo svirali od jednog mjesta do drugog, te su ljudi tako čuli za nas, pa i organizatori u Hrvatskoj koji su nas počeli sve češće pozivati, skupa ili posebno.

Za moju karijeru velika stepenica prema uspjehu bio je DJ set na Valkani koji sam snimio. Taj je set kružio po cijelom Balkanu, te mi je tako netko učinio veliku uslugu.

Kada Dejana roditelji šalju da ide studirati u Francusku, ja samostalno izdajem "Devil In My Pants" i tu kreće moja karijera, nevezano za Dejana.

 eZadar: "Devil In My Pants", otkrij nam misterij koji se krije ispod imena.

(Smijeh) Pazi, bilo je tu raznih nagađanja o značenju i simbolici naslova. Bila je jedna djevojka koja je na tangicama imala nacrtanog vraga.

eZadar: Nazivaju te srpskim Umekom. Laska li ti to?

Ne, ne nazivaju me, to me sam Umek nazvao srpskim Umekom. Mislim da je to jedan egoističan pokušaj publiciteta za njega. Inače uopće ne puštam glazbu kao i on. Poštujem ga i mislim da je veliki DJ, ali ja se prije doživljavam srpskim Kanzyanijem.

eZadar: U scenu elektronske glazbe upletena je konzumacija droge. Tvoj komentar?

Baš sam nedavno čitao o prisutnosti droge, posebno kokaina, na sceni narodne glazbe. Nisam imao vremena uopće razmišljati o tome što kažu o drogi na techno sceni.