"Čovjek nije sam sebi dostatan, ne može se marginalizirati sve što je duhovno, nemoguće je da čovjek bude neko kvazi-božanstvo koje će upravljati svijetom", kaže nadbiskup zadarski

Iz nas je vrijeme došašća i priprema katoličkih vjernika za najljepši i najradosniji dan u godini - Božić. Najzaposleniji u ovo doba godine svakako su svećenici koji "da bi mogli dati drugom, moraju imati", kaže zadarski nadbiskup msgr. Ivan Prenđa.

eZadar.hr: Koje je pravo značenje Božića?

Mons. Prenđa: Utjelovljenje i rođenje Sina Božjeg središnji je događaj ljudske povijesti. Prvo, stavlja ga se u povijesni okvir: u Evanđelju po Luki stoji „U one dane stiže naredba cara Augusta da se provede popis svega svijeta. I bijaše popis izvršen za Kvirinijeva upravljanja Sirijom". Spominju se Galileja, Judeja, geografske i povijesne stvarnosti. Događaj se zbio u određenom povijesnom trenutku kad se spominje car August, zatim se spominje Isus koji je počeo propovijedati za vrijeme cara Tiberija. To je u doba 27. ili 28. godine našega vijeka, odnosno kršćanske ere. Evanđelje stavlja u okvir događaj pa Krist nije ni mit niti legenda nego je povijesni događaj, određen i konkretan, posve preciziran.

Drugo, sjajno je ocrtana Poslanica Titu, učeniku Pavla apostola, u kojoj stoji: „Pojavila se milost Božja, spasiteljica svih ljudi, odgojila nas je da se odreknemo bezbožnosti i svjetovnih požuda te razumno, pravedno i pobožno živimo u sadašnjim svijetu iščekujući blaženu nadu i pojavu slave velikoga Boga i Spasitelja Isusa Krista. On sebe dade za nas da nas otkupi od svakog bezakonja i očisti sebi narod izabran koji revnuje oko dobrih djela."

Tu je objašnjena bit utjelovljenja, zašto je Bog htio doći i što se, zapravo, zbilo njegovim dolaskom. Dogodio se silan zaokret u pogledu na čovjeka i na njegov položaj pred Bogom i pred njim samim. Kršćanstvo uči da je čovjek na početku stvoren dobrim, međutim, pokleknuo je zaveden napasnikom, dakle, prekinuo je prijateljstvo s Bogom. Božjim zalaganjem i ulaženjem u povijest, čovjek je podignut i otkupljen te uzdignut na veliko dostojanstvo što znači da je ono što je Bog u nas stavio izvor naše nade da možemo biti ponovno obnovljeni ljudi. To je velika poruka Božića. Svake godine poruka Božića u nama potiče vjeru i nadu. Čovjek je u sebi dobar, ali je u izazovu s kušnjom i poklekne te sada treba novoga koraka jer sam sebe ne može otkupiti.

eZadar.hr: Mnogo je poruka Božića?

Mons. Prenđa: Čovjek nije sam sebi dostatan, ne može se marginalizirati sve što je duhovno, nemoguće je da čovjek bude neko kvazi-božanstvo koje će upravljati svijetom. Sve nevolje izlazile su iz čovjeka koji nije bio kadar ne samo pobijediti zlo oko drugih nego i ono u sebi, zlo ga je otvaralo pohlepi, požudi, osvajanjima... Krist je donio novu nadu da čovjek može biti obnovljeni čovjek jer mu je dan Duh, nije više ostavljen sam.

Ovo je vrijeme ulaganja u zajedništvo, put čovjeka danas i put poslije Krista je put ulaganja u zajedništvo Boga i čovjeka. Bog ne ostavlja čovjeka jer je ušao u povijest, vjeran je svemu što je učinio: dao je svoj život na temelju Kristovog ulaganja u smrt, križ i uskrsnuće i mi imamo veliku šansu biti novi ljudi, preobraženi u sebi zato što nam je Bog dao svoga Duha. Babilonska kula je svjedočanstvo pomutnje, razilaska ljudi, no, na Duhove se dogodio veliki obrat jer, iako su svi govorili različite jezike, razumjeli su se.

Novi je to korak u jedinstvu čovjeka i Boga, no, to je trajni proces. U povijesti je čovjek pozvan svoju povijest mijenjati, ali mora najprije mijenjati sebe. Tu je razlika u kršćanstvu i između revolucionara koji smatraju da treba mijenjati društvo. Mi smatramo da treba mijenjati sebe iznutra da bi se i društvo mijenjalo. Pojedinac je pozvan biti novi čovjek da bi stvarao sebe novog i ako čovjek nije promijenjen nema nikakva izgleda. Zato je potrebno ulagati u naše zajedništvo.

Čovjek je pozvan da se osjeti podržanim od Boga, posebno od Krista i njegova Duha i zato imamo snagu uvijek biti novi, imati obraćenja. Crkva ima neponovljivo iskustvo koje nitko ne može dati - svetački fenomen. Čovjek koji toliko živi ljudsko i svoju vjeru u tako visokom stupnju, čudesno je uzdignut - to ujedno znači da u čovjeku i u crkvi postoji moralna snaga koju daje Duh Božji da se može stvarati novo.

Tu je potrebno prepoznati Božju "ponudu". Krist je rekao "Budni budite i očekujte da dođe Sin čovječji, nemojte ogreznuti, znajte da će doći Gospodin". To je poziv moralnoj preobrazbi čovjeka, što nije toliko u našoj moći, možemo stvarati moralne odluke ali snagu možemo dobiti od onoga koji je pobijedio smrt i grijeh. U tome se vidi uloga crkve u povijesti koja je imala snage i stvarala je svece. Sveci su špica ljudskosti, humanosti, vrhunac onoga što naš svijet, ovakav kakav je, može dati. Oni su samo dokaz da Bog radi u suradnji sa čovjekom i tu je ona moguća preobrazba, sami ne možemo, nevjerojatna je snaga duhovnoga.

eZadar.hr: Koje su tri razine postojanja čovjeka?

Mons. Prenđa: Božić je u ozračju radosti i nade, poleta, dijete koje ne samo da simbolizira nego i jest znak života, dijete koje se iz božanskog života uputilo u jednu ljudsku avanturu. Ovi dani naglašavaju vrednotu obitelji i života. Čovjek je sav usmjeren na materijalno, što možemo shvatiti jer smo duboko utkani u materiju iako smo i duhovni. Na život, obitelj, ljubav, često gleda kroz materijalnu dimenziju, ali sama je vrednota života toliko uzvišena da ničim u svim nestašicama, ne može umanjiti svoju vrednotu i ljepotu života. Život niče u obitelji, Bog je pokazao put kojim on dolazi i kojim načinom život nužno ide.

 

eZadar.hr: Koji je simbol rođenja djeteta u štalici, na slami?

Mons. Prenđa: Dijete rođeno u siromaštvu u Betlehemu znak je vrijednosti života izvan svih ljudskih okolnosti, bez obzira na elemente siromaštva. Vrijednost života je broj jedan i u taj život se upleće Bog koji i tu situaciju ne zanemaruje, pa kaže pastirima „Tamo se rodio, idite u Betlehem i vidjet ćete dijete položeno u jasle". Pošli su i nosili su darove. Tu se Bog vidi u svoj svojoj jednostavnosti, veličini.

U prigodi rođenja nepoznata siromašna djeteta dana je vrhunska poruka svijetu: Bog koji stoji nad poviješću i vodi je, želi čovjeku na zemlji, kojega on ljubi, mir. Poručuje mu da se usudi živjeti tako da njegov život bude slava Božja, a za njega mir u srcu. To su dvije dimenzije: mir u čovjekovu srcu i slava Božja uzajamno su neraskidivo povezani, što je još jedna najveća poruka Božića.

Treće, čovjek koji je očevidac povijesnih okolnosti siromaštva, poput ljudi u Betlehemu. Ti jednostavni ljudi bili su kadri nositi darove malom dječaku u jaslicama, poklonili su mu se i darovali ga. Nije to uzaludno zapisano, riječ je o paradigmi, tj. način kako pristupiti čovjeku i životu. Znači da ništa nije iznad života, sve je usmjereno prema njemu, a darivanje postaje način kako susrećemo život. Što smo otvoreniji darivanju, osjećaju za druge, zapravo imamo višu razinu života, vrednotu koja se ničim ne može usporediti. I obrnuto, što smo više zatvoreni u sebe i što manje vidimo potrebe drugih, nismo doživjeli susret s Bogom pa ta vjera može biti neplodna, salonska, vjera zakopčanih ljudi koji samo imaju „posla" s Bogom, a nemaju s bližnjima. To su božićne stvarnosti, a Božić je vrijeme ulaganja u zajedništvo Boga i čovjeka. Zato se za Božić nastojimo pomiriti, popraviti svađe i razdore, želimo zajedništvo, a to i Bog želi.

Ovo je i vrijeme vjere i pouzdanja, da možemo, unatoč pesimizmu i nevoljama koje nas pogađaju, reći: „Evo, ima jedan koji je došao nama ususret, nismo sami, nismo prepušteni udarima vjetra, oluje..." Vrijeme je nade koja nas čini radosnima jer vidimo smisao svog postojanja. Krist je baš zato došao da digne čovjeka, da mu kaže da nije stvoren po mjeri zemlje nego da njegova vjera nadilazi zemlju. Čovjekovo mjesto je u transcendenciji u kojoj sam Bog živi i kad se tako gleda sasvim se jasno u novom svjetlu vide moralna načela.

To postaje naš put i stil našeg života koji u nama ne umanjuje ništa ljudsko. Duhovnost došašća je htjeti, moliti, činiti dobro, što znači ući u svoje srce, ne bojati se pred Bogom nego reći „Ti poznaš moje misli prije nego što su se rodile, ti znaš moj put..." Put za Bogom je put ljudskosti, kad god bježimo, na stranputici smo.

Današnjem svijetu trebaju novi svjedoci koji će Krista uvjerljivo posvjedočiti drugima koji ne vjeruju, koji su ranjeni. Isus je rekao „Što ste učinili najmanjemu od moje braće, meni ste učinili". Tu je otkriven i Bog i čovjek, kad otkrijemo tko je i što je Bog i što je on za čovjeka. Duh Božića je više radosti u srcu, više mira među ljudima, više manjka napuštenosti čovjekove koji je zaboravljen od drugoga, duh Božića je ići usuret čovjeku, poštivanje i prihvaćanje života, duh Božića je ulaganje u društvo u kojemu vlada pravo i pravednost.

eZadar.hr: Brojne su aktivnosti Caritasa, ne samo u ovo doba nego i tijekom cijele godine?

Mons. Prenđa: Caritas je lice jedne crkve. Po principu utjelovljenja kao što je Sin Božji želio biti solidaran sa svima nama i želio je uzeti ljudsko tijelo, postati čovjekom, time se utjelovio i na taj je način mogao uzeti sve ljudsko osim grijeha, da bi to ljudsko prihvatio i otkupio. To, zapravo, znači da bi uzdigao to ljudsko. Caritas, odnosno, Crkva, drži se principa utjelovljenja, što znači da ono što Crkva propovijeda i iznosi kao načela evanđeoska, a to je da ćemo biti suđeni po ljubavi prema bližnjemu. „Što god ste učinili jednome od moje najmanje braće, meni ste učinili', jednostavna je, ali silna poruka. Crkva, također, po principu utjelovljenja ulazi u ljudsku stvarnost, toliko je utjelovljena u ljudskoj stvarnosti jer i ona čini kao i mi. Njezin utemeljitelj nosi ljudsko u sebi, Bog je uzeo ljudsko tijelo, narav, Crkva ima božansko u sebi, to je njegov nauk, duh, tu je i prisutnost Presvetog Trojstva, ona se utjelovljuje u sve ljudske situacije.

Radom u Caritasu Crkva vidi svoj put i svoj susret sa čovjekom: biti uočljiv za čovjeka, vidjeti okom, osjećati srcem, a djelom činiti - to je Caritas, što znači ljubav. Da i drugi ima ono što ja imam, posebno kad nema, ali to je i prihvaćanje čovjeka, razumijevanje, solidarnost. To znači biti sa čovjekom na njegovu putu, razumjeti sve njegove okolnosti bez obzira na rasu, boju, vjeru...