Od 4. do 6. veljače u Zadru će se održati 'Panč', festival stand-up komedije. Iskoristili smo priliku da o tom specifičnom načinu izražavanja porazgovaramo s Marinom Orsag, 'prvom damom Hrvatskog stand-up-a'.

Što je to 'Sretna lubenica'?

Sretna lubenica je prva agencija za stand up komičare u Hrvatskoj. 3 godine smo radili na projektu pod nazivom 'open mic večeri' u kojima se prijavljuje tko god želi, i publika bira pobjednika. Iz tog projekta proizašlo je 5 novih mladih stand up komičara, a još ih je barem 5 'u pelenama', tako da smo odlučili napraviti agenciju, kako bi im omogućili što više nastupa tj. 'utakmica u nogama'.

Ime 'Sretna lubenica' potpuno je interno nastalo. Ono što nas veseli kod tog imena je da nas prihvaćaju s osmijehom, a ono što baš i nije super je to da kad pošaljemo mail sponzorima ili pokroviteljima, ljudi misle da ih netko zafrkava jer mail stiže od 'Sretne lubenice'.

Zatim smo odlučili napraviti festival kako bi što bolje promovirali stand up komediju i samim time omogućili dovoljno veliku scenu u Hrvatskoj, kako bi novi komičari imali gdje nastupati.

Kako je na vašu ideju okolina reagirala u početku?

Na ideju festivala svi su imali pozitivne reakcije. Podržali su nas mediji, publika. Što se tiče samog početka stand up komedije u Hrvatskoj, bilo je malo klimavo, jer nam je najteže bilo objasniti da ne pričamo viceve, već sami pišemo sve što pričamo na pozornici.

Stand up komičar je sam svoj pisac, režiser, scenarist i u konačnici, izvođač. To su sve naši komentari, zapažanja i razmišljanja. Sad, nakon 5 godina nastupa  ljudi su počeli prihvaćati stand up komediju kao jedinstveni oblik zabave i kao mjesto gdje se dođu opustiti, nasmijati i napuniti svoje baterije.

Iza tebe je preko 500 nastupa... kako se pripremaš? Imaš li neki tajni ritual?

Nemam nikakav ritual. Neki kolege imaju pripreme za razbijanje treme, meni tremu razbija publika i njihove reakcije, ili stvara tremu, ovisno o reakcijama.

Najdraže mi je kad sam na WC-u i odjednom čujem kolegu da me najavljuje pa moram trčati na pozornicu. Tada znam da uopće tih par minuta prije pozornice nisam razmišljala o tekstu i nastupu, pa će biti super.

Zapravo svima preporučujem da zadnji dan prije nastupa ne rade ništa na tekstu, nego odmaraju mozak, ali svatko zapravo radi drugačije. Sto ljudi, sto ćudi.

Smatraš li da u Hrvatskoj postoji čvrsta 'stand up comedy' scena?

Na žalost još uvijek ne. U Zagrebu već lagano to i možemo reći, ali ne i za ostatak države. Za sada nas ima samo 12-tak iz Hrvatske, a to je premala brojka da bi mogli imati čvrstu scenu. Naravno, u brojku od 12 ne ubrajam one pokušaje stand up-a, kada netko dođe i prevede stand up nekog stranog komičara ili preradi vic, pa ga izvede kao nastup. Na to smo jako alergični i ježimo se od toga, jer se  trudimo svaki mjesec imati 15 minuta novog materijala koji valja i onda netko dođe i prevede tekst od Eddie Murphya. To može svaka šuša koja zna engleski.

Žena u stand -up-u - blagoslov ili prokletstvo?

Pa, hm, zapravo niti jedno niti drugo. Kao žena ne bi smjela o nekim stvarima pričati, ali to nije tako. Ne znam je li blagoslov ili prokletstvo. Oboje, kako kada. Ne mogu reći općenito, mogu na svom primjeru. To što sam jedini ženski stand up komičar u Hrvatskoj je blagoslov, no voljela bi da nas bude još.

Blagoslov je zato jer skoro uvijek na gaže zovu jednu curu i jednog dečka, pa tako idem na skoro sve gaže. A prokletstvo je kada imamo nastupe u primitivnim dijelovima Hrvatske, gdje se još uvijek nalaze one prave seljačine, kojima žena ne smije ni progovoriti, a kamoli još imati i stav o nečemu.

Jesu li ljudi 'osvješteni' ili još uvijek imaju predrasude prema stand up-u kao nekakvoj zafrkanciji? Znaju li se Hrvati smijati?

Znaju i to jako dobro. Nisu u potpunosti svi osviješteni o tome što je stand up komedija, ali polako će to doći na svoje. Hrvati su super publika - inače se kaže da smo mi Hrvati najneduhovitiji narod na Balkanu. Pa ako je tako, zašto je onda stand up komedija kao izvođačka disciplina zaživjela prvo u Hrvatskoj, pa tek onda u Sloveniji, a u Bosni i Srbiji je još nažalost ni nema?

Smisao za humor i duhovitost između ostaloga ovisi i o visokom kvocijentu inteligencije, dakle reći da Hrvati nemaju smisla za humor bi značilo i da imaju niski prosjek inteligencije, a znamo da to nije tako.

Bavite li se sinhronizacijom crtanih filmova i kako je raditi na takvim projektima?

Nažalost još uvijek ne, iako je meni osobno to velika želja i jedan od ciljeva. Za sada u Hrvatskoj poslove sinhronizacije dobivaju renomirani glumci i nitko ne doživljava činjenicu da neki moji kolege i ja možemo odraditi po 15-20 različitih glasova.

Nadamo se da će stand up komedija uskoro dobiti određeno priznanje u Hrvatskoj, pa da i mi dođemo na određene poslove koji su zapravo stvoreni za ljude poput nas.

Također nam je želja voditi određene događaje, muka je gledati iz godine u godinu jedne te iste bezlične voditelje i totalnu bezvezariju od programa, bez dinamike i spontanosti.

Nakon festivala u Zadru letite na 'Leicester comedy festival' u Engleskoj. Kako je do toga došlo?

'Leicester comedy festival' je najstariji festival stand up komedije u Europi i istovremeno drugi najveći festival u Engleskoj. Moj suorganizator Andrej pozvan je u žiri za izbor najboljeg komičara, pa će dovesti neke komičare iz Slovenije i Hrvatske da predstave svoj način komedije. Mi ćemo na festivalu (koji traje 17 dana) nastupati 3 dana s predstavom 'Balcan Esspresso' i pokušat nasmijat Engleze. Onda ćemo se zaustaviti u Londonu i tamo odraditi dva nastupa u stand-up comedy klubu 'Laughing horse'.