Ragbi u Sv. Filipu i Jakovu

Povodom osnivanja Radničkog Ragbi Kluba "Atletiko Filipjakov " porazgovarali smo s Andrijom Vuletićem, predsjednikom kluba i jednim od osnivača istog.

Neobično zvuči, ali u Sv. Filipu i Jakovu, mjestu u kojem su tradicionalni sportovi vaterpolo, košarka i nogomet, u jako kratkom vremenu stvorio se velik interes za ragbijem, sportom koji u Hrvatskoj broji tek desetak aktivnih klubova.

U nepunih mjesec dana od osnutka kluba, kroz "Atletiko" je prošlo preko dvadeset ljudi, a gotovo svima se ragbi uvukao pod kožu u rekordnom roku, pa na četiri treninga tjedno bude prosječno petnaestak ljudi.

Da ne bi bilo zabune, riječ je ovdje o Ragbi unionu, inačici sa 15 igrača u polju, kojeg nikako ne smijete pomiješati s Američkim nogometom. Ragbi union je drugi najgledaniji sportu na svijetu, u kojem su perjanice bivše zemlje Commonwealth-a. Uz njih u Europi prednjače Talijani i Francuzi te Gruzijci.

Kako je i kad ragbi stigao u Sv. Filip i Jakov?

- To nitko ne može sa sigurnošću utvrditi, no priča o ragbiju je potekla tamo još početkom ove godine, učinilo nam se interesantnim, naručili smo dvije lopte iz Italije.. Počelo je sa zezanjem na plaži, da bi se ja kasnije pridružio juniorima splitske nade, ne bi li barem naučio osnove i donio ih u selo. Vrlo brzo sam se zaljubio u tu grubu, ali gentlemansku igru, a moj se entuzijazam vrlo brzo proširio i na moje prijatelje.  Rekao bih čak da je marina u Biogradu, u kojoj radi velik broj Filipjanaca bila ishodište ragbi zaraze, odatle su Biograđani i Turanjci saznali za nas i počelo se širiti. Prvi trening održali smo 2. rujna, bilo nas je osam, nakon dva dana 14, a sad nas je već dvadesetak.

Dojam je da se razvijate strelovito.

Ljudima se jednostavno svidjelo nešto novo. Počeli su surfati po internetu i tražiti snimke, treninge, upute, sve o ragbiju. Kada je trener ragbi kluba "Zadar" Zlatko Vunjak čuo da smo se oformili odmah je došao kod nas sa svojim dečkima i pomogao nam, kako savjetima, tako i materijalno. Naime, Zadrani su nam maksimalno izišli u susret, poklonili nam dosta opreme, nekoliko lopti... Odmah potom na treninzima se počelo pojavljivati sve više ljudi, no to je povuklo i neke negativnosti. Naime, u početku smo trenirali u svom selu, na igralištu NK "Nove Zore", no čim se naš broj povećao zamoljeni smo da pronađemo drugo mjesto za trening, jer "rujemo teren i odvraćamo pažnju mladim nogometašima".

Odbačeni od majke, obratili ste se maćehi i pogodili. Primili su vas Biograđani.

Tako je, predsjednik NK "Primorca" iz Biograda Darko Banić i voditelj tamošnje škole nogometa Leo Šarić, dopustili su nam da treniramo na njihovom pomoćnom igralištu i na tome smo im neizmjerno zahvalni.

Ipak, ne planiramo njihovo gostoprimstvo koristiti vječno. U kontaktu s ljudima iz naše Općine zaključili smo da bi mogli iskoristiti jedno zapušteno igralište na Međinama. Kada bismo ga uredili, na njemu bi mogli održavati treninge, ne i igrati prave utakmice, ali to bi nam svejedno puno značilo.

Ragbi nije baš najuobičajenija stvar u Hrvatskoj, u tako maloj sredini poput Vaše zasigurno je bilo "zanimljivo" kad ste krenuli?

U početku smo svima djelovali neozbiljno, ljudi su nas pomalo čudno gledali, i očekivali smo neodobravanje, no u velikom broju slučajeva naišli smo na popuno suprotno. Čak su nas i treneri "Nove Zore" kojima smo kasnije postali opterećenje u početku gledali blagonaklono.

Kako tumačite taj entuzijazam koji je zahvatio momke? Skidaju se snimke s interneta, ragbi je nekima od ovih momaka postao zanimacija broj jedan.

Radi se o momcima koji su svi redom iznad 20 godina, neki od njih su imali sportskih iskustava, neki nisu, ali zajedničko im je da vole sport. Druga važna stvar je da u ragbiju nema junaka, nema zvijezde momčadi. Tu je svaki pojedinac jednako važan i samo kolektiv donosi rezultat, mislim da im se to najviše dopalo u cijeloj priči. Uostalom, svi podjednako doprinosimo razvoju kluba od prvog dana.

Kroz klub je već prošlo preko 20 ljudi u samo mjesec dana. Treninge ste imali 3,4 puta tjedno, što očekujete kako će to izgledati ove zime?

Nažalost, neki od momaka moraju otići pa će se broj smanjiti. Znate, imamo studente iz Zagreba, Splita, čak i Rima. No dovoljan broj će ostati, radit ćemo jednom tjedno i sa ragbijašima "Zadra", a puno će nam značiti uspijemo li privoljeti i pravog trenera da dođe raditi sa nama. Određeni kontakti postoje, ali ne bih sad o tome. To bi nam značilo puno budući bi onda mogli privući i mlađe uzraste, ovako smiju igrati smo stariji od 18 godina.

Klub još nije formalno osnovan?

Osnivačku skupštinu imali smo 19. rujna i na njoj je izglasan statut,  te su predani svi potrebni dokumenti u ured državne uprave. Očekujemo da će se sve to riješiti u sljedećih mjesec i onda nam samo ostaje da se učlanimo u Hrvatski ragbi savez.

Kada možemo očekivati prve utakmice «Atletika» i gdje?

Realno, na jesen 2011. No htjeli bismo mi igrati i prije, pod uvjetom budemo dovoljno taktički i tehnički potkovani. Mogli bismo odigrati prijateljski susret sa Zadrom ili sa drugom momčadi Nade. Naravno, da bi se to što prije ostvarilo potrebno je i ragbijaša pa ovim putem pozivam sve zainteresirane za ovaj ragbi da se jave na telefone 091/5908148 (Andrija) ili 098/593852 (Adrijan) ili putem naše Facebook stranice. Sport je uistinu lijep, kolektivan i nema lupetanja po nogama i pljucanja sudaca (smijeh).

Ime kluba i grb su uistinu maštoviti, nisu neki hrvatski standard. Kako ste došli do naziva Atletiko?

Ime je zvučno, a nije baš uobičajeno u ovim krajevima, baš kao ni ragbi. Uz to, pružamo potporu Atleticu iz Bilbaa. Grb nam je posebno drag, jer simbolizira radnike (ključ 19), ribare (osti) i težake (kramp), a ovjenčan je maslinom, o čijoj važnosti u ovim krajevima ne treba uopće lamentirati.