Ako još uvijek niste čuli za ovog mladog, talentiranog glumca, vrijeme je da se to promijeni.

Pamtimo ga po sjajnim ulogama u predstavama 'Vrijeme je za komediju', 'Kurve', 'Teštament', 'Stoše od Foše iliti Kate Kapuralica', 'Buža'. Voli ga publika, a ništa manje oduševljenja ne pokazuju ni kazališni stručnjaci.

U intervjuu za eZadar Vinko Radovčić otkrio nam je kako je počela ljubav prema glumi, kako se sprema za uloge, te koji su njegovi sljedeći projekti.

Glumac se ne postaje preko noći - kako je to počelo kod tebe?

Bilo je to još u osnovnoj školi, za vrijeme Domovinskog rata, u skloništu. Nismo imali nastavu, a o kazalištu smo mogli samo sanjati. Nikada neću zaboraviti profesoricu Vesnu Bilić iz osnovne škole Stanovi i naše snove o predstavi 'Mucko i Lunja'.

Nakon toga, prijavio sam se na prvi put na audiciju tadašnjeg HKK Zadar koju je vodio Davor Žagar, no to nije baš najbolje završilo. Nisam se pojavio, jednostavno, bilo me strah, bio sam premlad. Druga audicija bila je na Zagrebačkom velesajmu, za ulogu u filmu Zrinka Ogreste, prošao sam! Imao sam petnaest godina i nisam rekao roditeljima kamo idem, no uz mene je bila moja teta, koja mi, inače, pruža najveću podršku. Mislim da je to jako važno, imati nekoga uz sebe tko vjeruje u vas, tko vas razumije, teško je raditi bez nečije potpore.

Kasnije je uslijedila audicija za predstavu '1001 noć' Ivana Lea Leme i tu se dogodilo moje prvo kazališno iskustvo, no glumom sam se počeo baviti 'zapravo' kada sam upoznao Jasnu Ančić. Nevjerojatna je količina energije koju ona ima, ona je divan mentor. Poslije sam glumio u predstavama Zadarskog plesnog ansambla 'Planine' i 'Pepeljuga' Sanje Petrovski.

Ovo ljeto s ekipom Dragon Teatra nastupao si s predstavom 'Buža'. Što sada pripremate?

Naša kazališna skupina 'Dragon teatar' trenutno priprema rustikalnu travestiju 'Anđeli Babilona', u režiji Maje Šimić. Tu su Jelena, Milan, Mimi, Mišo i Miro, i jako se veselimo premijeri. Predstava je nastala prema tekstu Mate Matišića. U njoj igram sveučilišnog profesora, docenta koji želi postati akademik, no kako u tom gradu umrle akademike rodbina ne pokapa (zato što ne žele izgubiti njihove mirovine), on dobije odgovor kako još mora pričekati, jer nema slobodnih mjesta. Odlazi do gradonačelnika i tu počinje njegova kalvarija. Ostalo ćete saznati početkom drugog mjeseca pogledate li predstavu 'Anđeli Babilona'.

'Adam i Eva' predstava je koju si prilagodio prema drami Miroslava Krleže.

2008. godine je po prvi put pokrenuta ideja za izvedbom 'Adama i Eve', no projekt je zastao kada su dvije kolegice morale odustati zbog obaveza na Akademiji. Predstavu smo trebali održati u sklopu 'Artikulture', odnosno Teatra Verrdi, no morali smo na kratko odustati. U razgovoru s Jasnom Ančić ponovo smo otvorili tu priču, planiramo da predstava iziđe pod kazališnom radionicom, a 'Adama i Evu' vidjet ćete najvjerojatnije na proljeće.

'Adam i Eva' Krležin je tekst iz ranije faze, kojega je napisao kada mu je bilo dvadeset i pet godina. Riječ je o tekstu kojega se Krleža na neki način sramio, stavljao ga u ladicu, no zapravo se radi o svojevrsnoj uvertiri za njegove velike drame i jedna je od Legendi. Manje poznato ali jako je zanimljivo djelo.

Uskoro nas očekuje premijera predstave 'Koza ili tko je Sylvia' HNK Zadar...

To je crna komedija, naša nova predstava, čiju režiju potpisuje Tomislav Pavković, zagrebački režiser i profesor na Akademiji. Nastala je prema tekstu Edwarda Albeeja, autor je poznat zadarskoj publici, koja je s oduševljenjem prihvatila 'Tko se boji Virginije Woolf'. Bit će to premijera na razini države - hrvatska praizvedba. Igram jako kompleksnu i zanimljivu ulogu.

Kako se pripremaš za ulogu, kako to ide kod tebe, čitaš li tekst prije spavanja?

Puno razmišljam, puno čitam tekst. Smatram da je najvažnije razgovarati s režiserom i slijediti njegovu viziju i upute. Sada jako puno radimo na probama, čitamo, pripremamo se, najteže su prve probe.

Događa li se da sanjaš svoje uloge?

Znalo se i to dogoditi, kao i to da sanjam kako sam zaboravio tekst, ili se nešto čudno događa na sceni, nalazim se u našem, ali opet tri puta većem kazalištu pa me publika ne čuje ili da ne stižem na scenu, ne mogu hodati i ostalo. Prije premijere 'Kurvi' nisam spavao tri dana od uzbuđenja.

Koja te predstava posljednja oduševila? Postoji li neka uloga koju bi volio igrati?

Dosta me se dojmila predstava 'Građanin plemić'. Volio bi da predstava igra i u HNK Zadar. Volio bih pogledati novu predstavu 'Duh' u 'Gavelli'. Istinski sam uživao u predstavi 'Balon' koju smo imali prilike vidjeti u Zadru. A što se tiče uloga koje bih jednog dana volio zaigrati, ima ih puno, među njima je Tom Wingfield iz 'Staklene menažerije' Tenessee Williamsa.

Nema više naše Artikulture...

U Artikulturi se jako puno ljudi našlo, osjetila se ta nekakva energija i žao mi je što više nema te scene. Sjajna mi je bila predstava 'Ekstravagancija', i bilo je još mnogo toga što će mi ostati u lijepom sjećanju. Posebno neke radionice i druženja. Nadam se da će se ipak ponovo pokrenuti nešto slično.

Redovito pratiš audicije glumačke radionice u HNK Zadar, imamo li mladih talenata?

U Zadru je veliki problem što mlađi ljudi ne idu baš u kazalište, pa na audicije dođu s nekakvim suludim idejama iz stranih filmova. Kazalište je jedan sasvim drukčiji medij i traži drugačiji način i pristup. Ako se želite baviti glumom, trebate ići u kazalište i pratiti predstave i dosta čitati, nije dovoljno samo gledati filmove.

Što radiš kada ne glumiš?

Kad ne glumim, onda glumim! Šalim se... gledam filmove, putujem, čitam i družim se s prijateljima. U zadnje vrijeme čitam poeziju. To me opušta. A došao sam na ideju da snimim album (cd) s najdražim pjesma. U Zagrebu, u studiju Ariana Vuice snimio sam već četiri od deset pjesama. Riječ je o poeziji Sergeja Jesenjina, Slavka Mihalića i ostalih meni dragih pjesnika. Među njima će se naći i dvije pjesme koje sam napisao: 'Minijatura' i 'Ne lovi me na bol'. Poeziju govorim uz instrumentalnu pratnju glazbe. Album sam već trebao završiti, ali uz brojne obveze ne stižem.

Brojni glumci danas se pojavljuju u sapunicama, reklamama, 'eventima', kakav je tvoj stav prema estradizaciji glumačkog poziva?

Danas je jako teško dobiti kazališni angažman bilo gdje, pa mogu reći kako razumijem te glumce u potpunosti. Jako je puno glumaca u Hrvatskoj, godišnje puno glumaca iziđe sa Akademije, pa se postavlja pitanje - gdje će svi ti ljudi raditi? Nije ih lijepo nazivati manekenima i manekenkama, živjeti se mora. Svatko je talentiran, netko manje, netko više. Svatko se na kraju negdje nađe. Moja je želja kazalište i na tome radim.

A onda će te zapaziti pa ćeš reći: zbogom, Zadre..?

Zadru ne bih nikad rekao zbogom. Zadru trebaju mladi ljudi koji će mijenjati sliku kulture. Jasna Ančić i Mirko Šatalić, iako su stariji glumci, pravi su primjer; došli su u Zadar i učinili toliko toga.