Markica Perić, zajedno sa knjižničarkom Antonijelom Nekić, prije skoro dvije godine osnovao je klub čitatelja "Boris Maruna", koji djeluje i danas, te se redovito sastaje jednom mjesečno u ogranku knjižnice na Bilom Brigu.

Razgovor smo započeli s Markicom sa željom da ga bolje upoznamo, te smo ga pitali što radi i kako je tekao njegov radni vijek.

Oduvijek sam radio u prosvjeti. Počeo sam u Slunju, u područnoj školi Kruškovača, da bi zatim pet godina radio u gimnaziji na Korčuli i pet godina u Komiži, kao ravnatelj i profesor. Zadnjih jedanaest godina radim u OŠ Stanovi i OŠ Zadarski otoci.. Tijekom ratnog razdoblja bio sam hrvatski dragovoljac na zadarskom bojištu 1992/93 i na Popovom polju 1993. godine.

Kako se uopće razvila ideja o osnivanju kluba čitatelja?

Kao dugogodišnji korisnik knjižnice, Antonijela i ja smo došli na ideju da bi mogli na jednom mjestu okupiti sve one kojima čitanje knjiga predstavlja istinsko zadovoljstvo, te ujedno i izmijeniti zajedničke dojmove, dobiti smjernice što i kako čitati, proširiti vidike.

Antonijela Nekić

Ideja se pokazala dobitnom. Danas klub čitatelja broji 5-6 stalnih članova, a ponekad je taj broj i veći, ovisno o obavezama koje pojedini članovi imaju. Premda, najčešće, kao jedini muškarac, često budem nadglasan pri odabiru knjiga koje će se čitati, zadovoljan sam kako "čitalačko društvo" funkcionira.

Pri odabiru knjiga često bih bio malo radikalniji, i moj izbor uvijek bi bile knjige koje u čovjeku izazivaju promišljanje, tjeraju ga da ispita svoja uvjerenja i stavove, trgnu ga iz uhodane svakodnevice. Posebnu inspiraciju nalazim u knjigama iz antroplogije i sociologije, knjigama koje se temelje na svjetskim mitologijama i onima koje imaju uporište u nekim vjerskim knjigama kao što su Biblija, Kuran...

Zašto ste odabrali da se zovete po Borisu Maruni?

Pri odabiru imena kluba vodili smo se idejom da to bude po književniku koji je živio ili jest iz našeg kraja, a uz to da ga prati glas autora koji „misli svojom glavom" - kao odliku koju želimo usvojiti u svojem klubu. Na obilježavanju prve godišnjice postojanja kluba odlučili smo se za Borisa Marunu. Klub je pokrenut u sklopu akcije Gradske knjižnice „Zadar čita" i evo još malo pa ćemo obilježiti dvije godine čitalačkog druženja.

Kada je već riječ o izboru literature za čitanje, što mislite o današnjoj književnoj sceni u Hrvatskoj?

Po mome mišljenju današnja kniževna scena ne postoji. To je blijeda imitacija svjetske popularne scene i tihi odjek prošlih vremena.

Da li je to razlog zbog kojeg su strani autori čitaniji od domaćih?

Ne bih se složio s time da se više čitaju strani autori. To je privid. Svijet je velik, izdavačke kuće moćne. Čitaju se popularni.

Za koje hrvatske autore mislite da su nezaobilazni i da bi ih svatko trebao čitati?

Krleža je zakon. Ostali su kao i plodni pjevači. Imaju hitove. Treba jednostavno probrati. Janko Leskovar ima mnogo novela. Jedna je dobra, odlična. Pročitajte Mrak na svijetlim stazama od I. G. Kovačića. Onaj tko zna što je literatura vidjet će zašto je izdvajam.

Pretpostavljamo da svoje čitalačke potrebe u potpunosti zadovoljavate u knjižnici, no kupujute li knjige za svoju kućnu biblioteku?

A zašto ne kad su 5 kn na rasprodaji. Inače se knjige isplati samo krasti (stari studentski štos), šalim se, nećete to valjda napisati?

U 2010. godini GKZD broji 6 klubova čitatelja. Knjižničarka Žozefina Žentil-Barić vodi klub za djecu 8-12 godina,  kolegice Vesna Karuza ta teense, Lucija Perović za odrasle (ogranak Arbanasi), učiteljica Nina Matacin za djecu (ogranak Bili Brig), novinarka Iva Pejković za tinejdžere (klub "Dioptrija")Kako radite u školi možete nešto reći o kulturi čitanja kod djece?

Djeca danas nemaju razvijenu kulturu čitanja i jako teško čitaju lektire. Puno su im zanimljivije knjige o vampirima, trileri, kriminalistički romani, a većina njih je lijena uopće uzeti knjigu u ruke. Puno im je draže pričekati da se po priči snimi film.

Ima li neki naslov za koji mislite da je dobro ekraniziran?

Svi o Harryju Potteru i o Gospodaru prstenova. Knjige su loše. Ali suvremana kinematografija čini čuda.

Pored angažmana u klubu čitatelja pokrenuli ste udrugu "Misli svojom glavom".

Tako je, u suradnji s učiteljicom Anamarijom Boticom Miljanić osnovao sam tu udrugu, koja počinje s radom ovih dana. Cilj nam je potaknuti kreativnost kod pojedinaca (bilo djece ili odraslih), naučiti ih istraživati emocije, osposobiti pojedince za javne nastupe.
U klubu i udruzi volontiram i istinski uživam u ovome što radim, sve radim dobre volje.