Ove godine Festival europske kratke priče slavi svoju desetu godišnjicu, a održava se u Zagrebu i Splitu od 29. svibnja do 3. lipnja 2011.. Ovo će ujedno biti best of dosadašnjih festivala, odnosno onog najboljeg što su dosad iznjedrili. Ujedno je to jedan od prvih festivala u Europi posvećen žanru kratkih priča, a dosad je u prijateljskom okruženju okupio mnoge književnike. Stoga vam donosimo intervju s programskim urednikom festivala, Zadraninom Romanom Simićem Bodrožićem koji je nedavno predstavio i knjigu "Antologija europske kratke priče".

1)      FEKP slavi 10 godina. Možeš li usporediti prvi festival s ovim jubilarnim, desetim. Što se promijenilo, što je ostalo isto?

Vjerovao ili ne, baš to je neko naše test-pitanje, korektiv kroz sve ove godine: mijenjamo li ono čime nismo zadovoljni i jesmo li uspjeli sačuvati ono zbog čega smo cijelu tu festivalsku priču i započinjali. E, pa, rekao bih da je baš činjenica da vodimo ovaj razgovor odgovor na tvoje pitanje. Deset godina i deset festivala iskusniji, znamo svu onu tehniku i poteze koje od festivala čini dobar festival. S druge strane, i to je ključno, još smo oni isti ljudi koji vole književnost bez zadnje misli, koji bez zavisti, trvenja i nelagode spajaju strane i domaće pisce, pa sve njih s publikom, pa sve to s užitkom.

2)      Kada počinje festival, koliko dana traje? Gdje zainteresirani mogu pratiti događanja? (ovo pitanje je tu da onda možemo ubaciti vaše linkove, imena pisaca, mjesta događanja... )

Festival počinje u Zagrebu u nedjelju 29. svibnja. i nema stajanja sve do subote, 4. lipnja. Glavni festivalski punktovi su vodeća mjesta kulture Zagreba i Splita - Booksa, Profil Megastore, SC, Močvara, Filozofski fakultet, splitski klubovi Quasimodo i Ghetto, gradska knjižnica...a bit će čitanja, razgovora, predstavljanja knjiga, okruglih stolova, izložbi, izleta, kuhanja... Europu ove godine shvaćamo prilično široko i gosti nam stižu odasvud: pored dobrog starog Kontinenta, tu su i sjajni pisci iz Izraela SAD-a, Zimbabvea...

3)      Doveo si značajna imena europske književnosti u Zagreb i Split.

Ove godine to je doista The Best Of izdanje, ne samo našeg festivala, nego i europske kratke priče! Dovoljno je spomenuti neka imena: Bookerovac James Kelman, Škot koji svojim pisanjem, ali i beskompromisnim političkim stavovima ne prestaje izazivati pozornost; sjajna kinesko-američka autorica Yiyun Li, Izraelac Etgar Keret, kojima su kod nas friško objavljene sjajne knjige, njemačka književna zvijezda Julia Franck... ali popis zapravo nema slabu točku: Andrej Blatnik, Petina Gappah, Olga Tokarczuk, Willy Uribe, Georgi Gospodinov, Frode Grytten, Arnon Grunberg... vjerujte, nije ih lako skupiti na jednom mjestu.

4)      Što to znači mladim piscima ovakav međunarodni festival u Hrvatskoj, pomažu li takva druženja ili je kreativni proces "samotna" muka? 

Mislim da nije stvar samo u tome da ovakav susret „koristi" našim mlađim piscima - on je prilika da se cijela naša književna scena, inače sjajna na polju kratke priče, stavi u širi kontekst, a toga nam zapravo kronično nedostaje. Pisac postoji i supostoji samo zajedno s tekstovima drugih, sve da i možemo bez njih, bila bi to jako tužna književnost. Na našim pozornicama od samog početka rame uz rame nastupaju domaći i gosti, a naša je želja da na kraju, kroz razmjenu i međusobno čitanje, svi postanu domaći.

5)      Koliko pomaže promociji književnosti, kulturi čitanja knjiga itd..

Ne daju se te stvari izraziti u brojkama, a i nikad ne znaš kad će uroditi rezultatom - naprosto, susret, razmjena, uživanje u čitanju i slušanju književnosti... svega toga mora biti, da bi neka kultura živjela zdravo. Dakle, ako ne zbog nas, na Festival dođite radi zdravlja, svoga i svojih bližnjih! Pozivamo vas iz čistog čovjekoljublja! J

6) Zašto Split, zašto Zagreb?

Svake godine festival kombinira Zagreb i drugi hrvatski grad, to je nešto na čemu inzistiramo otpočetka. Kad smo započinjali, za to je bilo više razloga - naprosto, sve se događalo u Zagrebu, a mi smo to htjeli promijeniti, i zbog publike i zbog nas - pokazati da gradskost postoji i svoje traži i izvan Metropole. Nekako logično nam se učinilo da za desetu godišnjicu izaberemo daš dva najveća naša grada, i festival odživimo pod dva različita neba i pred dvije sjajne publike.

7) Festival počinje u nedjelju. Koliko traje tvoj radni dan ovih tjedana?

Ne pitaj, možda mi žena bude čitala ovaj intervju pa da se ne živcira bez veze...

8) Smijemo li oteti nekog stranog pisca, napiti ga i učiti hrvatskim psovkama?

Za takvo što morat ćeš stat u red. Prije tebe su naši volonteri (svaki pisac ima uza se jednog studenta, najčešće zainteresiranog za književnost i jezik iz kojih autor dolazi), članovi festivalskog odbora, prevoditelji i naša stalna publika... a što misliš da je motiv svim tim ljudima koji nas prate jedno desetljeće: oteti nekog stranog pisca, napiti ga i učiti hrvatskim psovkama...

9) Tko piše bolje - ti ili žena?

Podlo pitanje, svaka čast. Rado bih ti odgovorio iskreno, ali u ovom sam intervjuu prije svega urednik, pa suprug, a tek onda pisac.... I: nitko ne znaš tko to može pročitati...