Kako nastaju portreti, kako izgleda jedan dan u životu umjetnika portretista, kakav mora biti portretist i koje ga karakteristike odlikuju, koliko je vremenski potrebno za izradu jednog portreta?

Ljeto nam se vratilo, vrijeme je svakim danom sve ljepše i toplije, ljudi sve više vremena provode na otvorenom - šetajući, ispijajući kave, fotografirajući, slikajući... Među njima je i naš sugovornik, svestrani umjetnik, likovni pedagog i povjesničar umjetnosti, Boris Žuža, kojemu je, kao i ostalim portretistima u vrijeme ljetne sezone, zadarski Narodni trg gotovo pa 'drugi dom'.

Kako nastaju portreti, kako izgleda jedan dan u životu umjetnika portretista, kakav mora biti portretist i koje ga karakteristike odlikuju, koliko je potrebno za izradu jednog portreta, sve to i još puno više otkrio nam je naš umjetnik.

Portretiranje na Narodnom trgu

Portretiranje na zadarskom Narodnom trgu traje od sredine 70-ih godina prošlog stoljeća, rekao nam je Boris Žuža. 'Ja sam se tada uključio kao mladi umjetnik i likovni pedagog, a vrlo je interesantno što su se u toj početnoj fazi radili više crno bijeli portreti nego oni u boji, da bi se krajem 70-ih godina prešlo na pastele u boji.'

Što se tiče same tehnike suhih pastela, ona je prvi puta primijenjena u Francuskoj, na francuskom dvoru, gdje je služila umjetnicima za portretiranje članova kraljevske obitelji. Suhe pastele su idealna tehnika za portretiranje zato što se njima može crtati, slikati, a paralelno s tim omogućuju predpreciznost u prikazivanju nečijeg lika, objašnjava Žuža.

Samo portretiranje u Zadru svoj vrhunac postiže 80-tih godina kada je to postala velika atrakcija. 'U to vrijeme ponuda nije bila toliko brojna kao danas, vjerojatno su i tadašnji gosti bili platežno moćniji i općenito je standard bio bolji tako da je u to vrijeme na trgu bilo gotovo 15 portretista.' Nakon rata, broj portretista se uvelike smanjio, u poslijeratnom razdoblju broj portretista na Narodnom trgu varira od 4 do najviše 6 portretista/istica.

O portretiranju

Samo portretiranje je vrlo kompleksno zato što umjetnik boravi na otvorenom cijeli dan i pošto se svjetlost konstantno mijenja, tako se i sjene na licima modela mijenjaju što iziskuje veliku koncentraciju, vještinu i iskustvo. Modeli su uglavnom djeca, vjerojatno iz razloga što je dječji period roditeljima vrlo zanimljiv i žele da im ostane kao jedna lijepa uspomena, otkriva nam umjetnik.

Cijene dosta variraju, s time da su prije bile puno veće. 80-ih godina su cijene portreta postigle najvišu cijenu. S obzirom na činjenicu da je sav pribor dosta skup (boje, papiri) na neki način, portretisti rade sezonu da bi otplatili opremu. 'Meni osobno ljetna (sezonska) zarada omogućuje obnovu pribora tijekom i nakon sezone, samim time je čimbenik koji mi dozvoljava daljnje bavljenje ovim 'poslom'.'

Što se tiče cijene boja, teško je reći konkretnu cijenu jer u portretiranju se ne koriste sve nijanse, već se boje pojedinačno kupuju kako bi se složila određena skala koju umjetnik koristi i koja mu je potrebna, kaže Žuža. Samim time što se boje pojedino kupuju, cijena je viša. Boje su individualna stvar, svaki umjetnik ima svoje boje koje više ili manje preferira, koje dominiraju njegovom paletom.

'U tome i jest bit nas portretista - niti jedan ne slika na isti način, iako se koristi istim materijalom. Tek tu dolazi do izražaja sama invencija umjetnika, njegova osobnost, sposobnost postavljanja i komunikacija s modelom, prepoznavanje nečega što daje karakter osobi, na neki se način uporabom boja i linija dobiva određena psihološka dimenzija i umjetnika i modela.

Uzori

'Ja sam osoba koja se bavi likovnim stvaralaštvom, predajem u osnovnim i srednjim školama, likovni sam pedagog i povjesničar umjetnosti i zbog svega toga sam dosta studiozno pristupio ovom poslu. Ovaj tip portretiranja kojim se konkretno bavim nastoji vjerno prenijeti izraz osobe i moji uzori su u tome umjetnici iz renesanse, posebno iz perioda baroka poput Velasqueza. Ti su umjetnici bili vrhunski u dočaravanju portreta', rekao nam je naš sugovornik.

Sve veća dominacija medijske obrade slika i digitalizacija

Današnjim su vremenom zadominirale različite foto tehnike i svima je dostupan digitalni aparat. Ljudi masovno koriste takav način bilježenja nečijih lica i vjerojatno će u dogledno vrijeme ručno portretiranje i nestati.

'Snimak fotoaparatom, koliko god on bio vječan, nema onaj fluid karaktera osobe-modela. Portretist na neki način portretira i sebe - odabirom boja, linija, kompozicija umjetnik odražava vlastiti karakter. Tako da fotografija bilo koje vrste nikada neće dati onu punoću koju može dati umjetnik pomoću boja, crtačkih i slikarskih tehnika, njihovim kombiniranjem, itd. To je isto kao elektronska glazba i glazba koju je stvorio glazbenik koji ima umjetničke predispozicije i vlastiti prepoznatljiv izričaj, rekao nam je Boris Žuža.

'Ne želim glorificirati tradiciju prošlosti, ali sam turizam je nekako izgubio romantičnu dimenziju koju je nekada posjedovao i kojom je zračio. Postao je industrijski i masovan, izgubila se individualnost, uskoro će se izgubiti i posljednji primjerak umjetničke unikatnosti i identiteta.'

Sezona je kratka, ali udarna

'Naše je portretiranje uglavnom vezano za ljetnu sezonu, za cca mjesec i pol dana, iz razloga što nam je potreban određen broj gostiju s djecom kako bismo uopće imali posla. Kada gosti zbog početka školske godine njihove djece moraju završiti s odmorom, onda se polako 'gasi' i naša sezona. Tako da, otprilike, naša sezona traje 50-tak dana i nastojimo od toga što više iskoristiti. Iz tog razloga nas i viđate većinu dana na Narodnom trgu, dok god nam to uvjeti dopuštaju.'

Zarada varira. Teško je reći, kaže umjetnik, pošto su sezone nepredvidive, kako u svakom segmentu turizma, tako i u portretiranju. Nažalost, trend je opadanja zarade portretista.

Ovisimo o uvjetima koji su trenutno oko na

'Naš rad uvelike ovisi o uvjetima u kojima se trenutno nalazimo. Buka, glasna glazba i sl. itekako nam smetaju, ali mi smo navikli na sve jer nismo imali izbora. Zato i naglašavam kako se onaj romantičarski duh izgubio. Sa svih strana Narodnog trga dopire buka. Tu se na trgu svaku večer svira, međutim nije problem same svirke, dapače, ugođaj je odmah ljepši i življi. Problem je prevelika glasnoća te svirke', potužio nam se.

'Svirka bi trebala biti puno suptilnija, romantičnija i tišeg razglasa. Samim time bi i ugođaj bio ljepši i privlačniji, ugodnija atmosfera. Ali očito je kod nas trend da sve mora biti agresivno, a ne suptilno. I osobno, mislim da bi Narodnom trgu više odgovarao akustični tip glazbe jer je sam trg vrlo akustičan. Takav profil glazbe bi zasigurno odgovarao, ne samo nama umjetnicima koji radimo na trgu, nego i svim prolaznicima. Čovjek bi se, bez obzira kojim povodom bio na trgu, mogao više uživjeti i u glazbu i u bilo što čime se bavi. Ovako, niti možeš pričat od buke, niti uživati - što je vjerojatno i bila primarna namjera organizatora glazbe na Narodnom trgu. I mi se teže možemo koncentrirati na naš posao.'

I zato je jedna od najvećih karakteristika uspješnih portretista koncentracija u svim uvjetima, kaže Žuža, jer onaj koji se ne može isključiti i uživjeti u slikanje bez obzira na uvjete, ne može se niti baviti ovim poslom (na otvorenom). 'Biti od 10 sati ujutro do 23, 24 sata po noći ovdje na trgu, u sjedećem položaju, i slikati, održavati potrebnu koncentraciju iziskuje zaista veliku samokontrolu, iskustvo i sposobnost.'

Portretiranje je fizički i psihički vrlo zahtjevan posao

Pravi portretisti su kao i vrhunski sportaši, ne želim tu hvaliti sebe i svoj posao, ali u smislu predispozicije po određenim psihofizičkim karakteristikama smo slični. Jer portretiranje je psihički i fizički vrlo zahtjevan posao, portretist s jednom pomnom koncentracijom iščitava linije lica.

Dovoljno je pogriješiti samo milimetar prilikom iscrtavanja linija očiju, i već se gubi onaj osjećaj, karakter te osobe. A opet, sve to treba prikazati na jedan mekani, fini način jer ako slučajno ispadne grub, tada dolazi do karikiranja, gubitka anatomske harmonije i profesionalnosti - to neka druga dimenzija koja je daleko od portreta.

Boris Žuža, kako saznajemo iz razgovora, završio je likovnu umjetnost i pedagošku akademiju kamo je u sklopu studija imao i portret u crtanju, slikanju i modeliranju. 'To su predznanja koja sam dobio i usvojio, ali sam se najviše naučio crtajući i slikajući sam. Također, ne mogu reći da sam sve naučio, jer se cijeli život usavršavaš i nadograđuješ, kako općenito, tako i u određenoj struci koju odabereš', kaže Žuža.

Što u slučaju pogreške

Crtež kojim se postavlja lice izvodi se mekano, tako da se tek u konačnoj fazi izoštrava. Ako postoje određena odstupanja, onda se na taj način to može vrlo lako korigirati, objašnjava umjetnik. Ali, u portretiranju na jednakopravan način sudjeluje i model. Ako model ne zna pozirati, suviše je nemiran, ima preveliku tremu, onda se tom modelu ne može udahnuti onaj spontani izgled.

'Slikam kako model izgleda u tom trenutku, tako da sve ovisi o tome kako se namjesti. Od modela se može probati izvući ono nešto, ali opet, svako pretjerano pokušavanje može dovesti do odstupanja od sličnosti tako da je to isto jedan kompromis.'

Npr., izuzetno jaka svjetlost u toku dana kod većine ljudi izaziva efekt žmirenja, mrštenja (kod nekog više, a kod nekog manje). U takvim slučajevima, Boris pokušava sam sugerirati modelima što da isprave, kako da se namjeste, ali opet ne previše. Jer bit portreta je, kaže on, da u načelu zadovolji jednu relativnu sličnost, dok se za vrhunske portrete moraju pogoditi i dobro poziranje modela, ugođaj i raspoloženje portretista. To je ujedno i razlog što vrhunskih portreta nema baš puno. Jako je važna komunikacija i suradnja između modela i umjetnika.

Koliko vremena treba za jedan portret?

Ovisi o modelu, kaže Žuža. Npr., ženske osobe i ženska djeca, njihove frizure, boja i dužina kose, utječu na duljinu trajanja izrade portreta. Stoga manje vremena iziskuju muški portreti. Prosječno vrijeme izrade jednog portreta je 45 minuta, a opet i to varira od umjetnika do umjetnika.

Cijena portreta

Cijena portreta u boji iznosi 250 kuna, a u crno bijeloj tehnici, 150 kuna.

Više se prodaju u boji, premda crno bijela tehnika više odiše umjetnošću nego ona u boji', kaže nam umjetnik.

''Ali, ljudi su navikli danas na putem medija, na pretjeranu nakićenost i pompoznost, medijske ličnosti stvorile su jednu lažnu sliku prirodnog izgleda i prirodne ljepote, potužio se. Tako i ljudi koji zažele portret, ne teže više prirodnom izgledu, već umjetnom, 'izmijenjenom' i nestvarnom'.

Ključni dio porterta - oči

'Oči su ključ portreta', kazao nam je Boris Žuža. Još ako osoba-model zna pružiti portretistu prirodan osmijeh, to je zasigurno uspješan portret i uhvaćena ljepota izraza. Pogled očiju i izraz ustiju koji zrači pozitivnom energijom, to je nešto što portretisti uvelike osjete i prenose na papir, i to im zapravo i olakšava samo portretiranje.

'Modeli koji se prirodno nasmiješe, automatski poprime i jedan, kako kaže Žuža, 'osmijeh očiju'. Oči poprime izraz koji je nama umjetnicima zaista poseban, a samim time i krajnji rezultat - portret, zasigurno odiše tom istom posebnošću.'