Edvina Liverića možda se najbolje sjećate kao  dizajnera Aleksa u sapunici 'Ne daj se, Nina', no ovaj glumac iza sebe ima niz projekata i angažmana. U Zadru je u sklopu 17. Kazališnog ljeta igrao 'Divu' Teatra Trafik, svojevrsni lecture-performans. S Edvinom smo porazgovarali o klasičnom i suvremenom teatru,  može li se živjeti od glume. Dotaknuli smo se i uzgoja maslina - doznajte zašto!

Edvine, za početak: predstavi nam svoju kazališnu skupinu. Što znači Trafik teatar?

Trafik je skraćenica od Tranzicijsko Fikcijsko kazalište. Osnovali smo ga Magdalena Lupi, dramatruginja, Žak Valenta, plesač, Ivana Nerina, plesačica, Lara Badurina, likovni umjetnik i moja malenkost, prije 13 godina. Do sada imamo desetak produkcija iza sebe i puno gostovanja, a naša prva predstava 'Hodač' izvedena je baš u Zadru, u sklopu 'Zadar snova'.  Igrali smo je u jednoj kaleti i s njom smo dosta gostovali. U Rijeci smo je radili u Pothodniku, a riječ je o hommageu Janku Polić-Kamovu. Mislili smo da će na tome i ostati, a bili smo u Italiji, španjolskoj. S predstavom 'Divljač' bili smo u Singapuru. Zadnja naša predstava je 'Armada'.

Kako je bilo na 'Divi ' u Zadru 'Diva' je jedna od rijetkih predstava koja je bazirana na tekstu, inače se bavimo likovnošću i pokretom, zapravo, nekako smo nedefinirani kao strogo plesno ili dramsko kazalište, želimo ostaviti otvoren prostor .

Nekako imam osjećaj, barem u Zadru, da starija publika nije naklonjena suvremenijim kazališnim strujanjima, performansu? Kakva su tvoja iskustva po tom pitanju?

Publiku ne bih svrstavao na stare i mlade, jer ima starije generacije koja je vrlo otvorena po pitanju teatra, a ima i mladih koji su najsretniji s komedijama tipa Hamlet u selu Mrduša Donja. Jednostavno, radi se o afinitetu. Nemojte me krivo shvatiti, ne mislim da je išta bolje ili lošije, dobar teatar za mene je onaj koji komunicira s publikom.  Od građanskih komedija do 'high arta'.

Znači, mora biti kemije?

Da, za mene teatar, ako ne komunicira s publikom, naprosto ne znam zbog čega postoji.  Ako je vrlo hermentičan i na visokom umjetničkom stadiju, on i dalje mora komunicirati s publikom. Ako je on sam sebi dovoljan, ako su glumci na sceni sami sebi dovoljni i ne interesira ih da li publika razumije, onda tu meni nema kemije, a bez kemije nema teatra.

Imam tu sreću da sam zaposlen kao glumac u Zagrebačkom kazalištu mladih pa imam priliku igrati mainstream predstave, repertoar kojega čine Shakespeare, Tolstoj, Čehov...

Onda 'Diva' dođe kao odmor?

Da, kao mala oaza za moj gušt. To je sve što bih htio, a ne mogu, to je moj mali eskapizam u kojem si mogu dozvoliti sve što ne mogu u tzv. profesionalnom životu.

Živiš u Zagrebu?

Tako je, a rođen sam u Rijeci , tamo smo utemeljili Trafik.

Kako ti se čini Ivan Šarar? (pročelnik kulture Grada Rijeke, op. a.)

Imali smo suradnju, za nas je radio dosta glazbe. Ne bih ništa prejudicirao, 'puštam' ga godinu dana da napravi što bude napravio, pa ćemo vidjeti. Mlad je i poduzetan, koliko vidim, ima ne samo ideje nego i energiju da neke stvari mijenja. U Rijeci su nužne neke promjene.

Luda kuća, Ne daj se Nina, Ponos ratkajevih... Kako danas gledaš li na svoje pojavljivanje u sapunicama?

Nisam od onih svojih kolega koji kažu da nikad ne bi snimali sapunice. To je jedan dio našeg posla u kojem se isto tako može vidjeti radiš li dobro. Dakle, to je jedan aspekt glume. Vrlo rudarski posao, rekao bih. Po cijeli dan se snima. U tome zadržati glumački integritet je jako, jako teško.  Mislim da bi radije snimao sapunice nego pekao pizze. A to kažem jer mi kolege vani, u Italiji, često ne vjeruju kada kažem da mogu živjeti od kazališta i isključivo od glume.

Ivan Glowatzky rekao mi je da priželjkuje neku dobru ulogu u filmu.

Da, svi bi mi najradije glumili u filmovima,  još ako su neki art..! Odmah bi snimao s jednim Michaelom Leejem, Jamesom Ivoryem, ali eto, moramo se pripremiti na to da se u životu ne ostvaruju svi snovi, malo smo tržište i malo govorno područje. Šerbedžija je uvijek ruski mafijaš, to je tako kad dolazite iz slavenskih zemalja.

Čujem da uzgajaš masline?

Tata mi je iz Zadra, imamo staru kuću na Viru i tamo smo prije 9 godina posadili maslinik. Nije maslina neobrana, imamo 80-tak maslina, vrlo ih tetošimo. Daju nam ulja, za sad su to vrlo male količine. Osim što je to moj ispušni ventil - odlazak na masline je zen - vidim to i možda kao neku mogućnost za starije dane. Diplomirao sam maslinarstvo. Imam čak i to u radnoj knjižici.

A još kad uđemo u Europsku uniju...

O da, možda na kraju budem pod stare dane ulje prodavao. Liverić dolazi od Oliverić, olive kao maslina, ma to mi je zapisano!