Sanja Vučković voditeljica je Centra za Kreativno Pisanje u Zagrebu. Povodom petog rođendana ove institucije razgovarali smo o načinu učenja kreativnog pisanja.

Centar za Kreativno Pisanje postoji već pet godina. Kakva su iskustva iz radionica? Koliko ljudi pišu i koliko žele pisati?

Radeći program za novu školsku godinu, u jednom sam trenutku postala svjesna da Centar postoji od 2007, dakle pet godina. To su brojke koje se obično slave i naravno, proslavit ćemo ih i mi. Jer, razloga za slavlje zaista ima. Uz sve probleme koji su nas pratili u tih pet godina, a koji su očekivano, u najvećoj mjeri bili financijski, bilo je to 5 sretnih godina. Od radionice dramskog pisanja s kojom smo počeli 2007. godine, mijenjajući mjesta i uvodeći svake godine nove radionice, prije tri godine došli smo do broja od 7 stalnih radionica koje se svake godine održavaju u dva semestra., zimskom i ljetnom. Ponosni smo što su naši stalni predavači-voditelji, vodeća imena hrvatske književnosti. Miroslav Mićanović, Marinko Koščec, Ivana Simić Bodrožić, Jagna Pogačnik, Milana Vuković Runjić, Tomislav Zajec, Goran Ferčec, Branko Čegec, Tomislav Kuzmanović, Alemko Gluhak. A oni su u ovih pet godina pisali i čitali sa skoro 500 polaznika. Brojke, dakle, govore da ljudi žele pisati i pišu puno. Ali, ono što je pomalo iznenadilo voditelje svih radionica je kvaliteta tekstova koji nastaju na radionicama.

Kakav je profil polaznika? Kakve preduvjete trebaju ispuniti ljudi koji žele naučiti kreativno pisati?

Predznanje i iskustvo s kojim dolaze različito je. Jedan dio polaznika dolazi sa započetim, ponekad i potpuno dovršenim rukopisima romana, kratkih priča, drama, očekujući da njihove tekstove možda prvi puta ocijene profesionalci i nadajući se da će naći put do izdavača.

Ima i onih koji nikada nisu ništa napisali, a osjećaju da im je potreban samo poticaj i kreativno okruženje. Pisanje je usamljenički i ponekad vrlo težak posao. Pišući, izvlačimo iz podsvijesti neke priče za koje ni slutili nismo da postoje, a u svakoj su tragovi naših vlastitih životnih priča. Međutim, kada polaznici dođu na radionicu i počnu pisati, problemi postaju zajednički. Treba li čekati inspiraciju i trenutak nadahnuća i kako pisati ako je nema? Kako nastaviti kada u pola rečenice naš lik "zašuti"? Kako završiti kratku priču koja je postala najzanimljivija na drugoj kartici, a mora biti kratka priča?

Tokom radionice vidljiv je napredak kod većine polaznika što je rezultat profesionalnog vođenja radionica i interaktivnog programa na svim radionicama. Međutim, to je istovremeno i dokaz da je puno autora koji svoje tekstove mogu bez imalo straha i srama ponuditi i zahtjevnijoj publici.

Što radionice kreativnog pisanja mogu ponuditi polaznicima?

Jedno od često postavljanih pitanja je: "Može li se naučiti pisati? Andrej Blatnik u knjizi Pisanje kratke priče koju smo objavili u izdanju CeKaPe odgovara na to pitanje na vrlo slikovit način, uspoređujući pisanje s plivanjem. "Prema svim iskustvima iz radionica (koje u Sloveniji traju od 2004. godine) nakon učenja svatko piše bolje. Kao što i svatko tko ide na tečaj plivanja na kraju pliva bolje nego na početku. Istina je da su neki sposobniji i dolaze do medalje na olimpijadi, a drugi se brčkaju, ali se barem mogu sami spasiti ako padnu u vodu" (A. Blatnik, Pisanje kratke priče, CeKaPe 2011.) Naša su iskustva u ovih pet godina potpuno ista. Svi polaznici tokom 30 školskih sati koliko traje semestar, u značajnoj mjeri poboljšaju i unaprijede svoje tekstove.

A što nude naše radionice?

Nude poticajno okruženje ljudi koji nas slušaju dok možda prvi puta čitamo svoj tekst nekome kome nismo uvijek i bezuvjetno najbolji. Nude njihovo mišljenje i ocjenu teksta koja nije uvijek onakva kakvu priželjkujemo, ali koja će naš tekst učiniti boljim. Nude zadovoljstvo koje osjećamo kada napišemo zadaću, a voditelj kaže: "Odlično." Nude ocjenu i mišljenje profesionalnog voditelja i mogućnost objavljivanja knjige u našoj biblioteci "Prvi korak". Na kraju, nude uživanje u književnosti i potiču polaznike na redovno pisanje. Jer u pisanju je najvažnije pisanje.

Polaznici Centra su već ostvarili značajne književne rezultate. Jednoj polaznici je objavljena knjiga, a planirate i zbornik radova?

U našoj biblioteci "Prvi korak" koju smo pokrenuli prošle godine, objavljen je prvi roman naše polaznice Ljiljane Matković, Muška krv. I prvo izdanje od 500 primjeraka je rasprodano. Naša je želja i plan za ovu školsku godinu da nastavimo s izdavanjem knjiga polaznika Centra. Već u studenom objavit ćemo Zbirku kratkih priča polaznika, koju će urediti i priče izabrati Miroslav Mićanović, voditelj radionice kratke priče. A već početkom sljedeće godine izaći će i Zbirka dramskih tekstova naših polaznika, po izboru urednika Tomislava Zajeca, voditelja dramske radionice.

Sigurna sam da će se među polaznicima vrlo brzo  pojaviti novi autorski tekst za objavljivanje i da ćemo izdavački plan nastaviti s knjigama naših polaznika.

Ovo ljeto ste prvi put imali ljetnu školu pisanja. Kakav je ugođaj druženja i pisanja u šumi?

Na ovo je pitanje nemoguće odgovoriti. Neponovljivo i neopisivo. :) To se mora doživjeti, proživjeti i teško je nakon toga vratiti se u svakodnevni život. Uskoro ćemo u suradnji s Udrugom Parampion Zadra objaviti Zbornik radova nastalih na 1. ljetnoj školi pisanja. U njemu polaznici ljetne škole kratkom pričom odgovaraju na to pitanje.

A svima koji pišu, bez namjere da reklamiram našu 2. ljetnu školu pisanja koja će se održati 2012. godine na istom mjestu, poručujem: Pamtit ćete je cijeli život:)

Za kraj, kakav program radionica CeKaPe nudi za ovu godinu?

CeKaPe i ove godine nudi svoje redovne radionice: kratka priča s Miroslavom Mićanovićem, tri radionice romana s tri različita voditelja, Marinkom Koščecom, Ivanom Simić Bodrožić i Milanom Vuković Runjić, radionicu drame s Tomislavom Zajecom i scenarija s Daliborom Matanićem, radionicu književne kritike s Jagnom Pogačnik, književnog prevođenja s Tomislavom Kuzmanovićem, radionicu poezije s Brankom Čegecom i radionicu pravopisa S Alemkom Gluhakom. Ove godine uvodimo i tri nove radionice, radionicu dramske adaptacije i radionicu filmske adaptacije s Goranom Ferčecom i radionicu za copyrightere koju će voditi Tomislav Štuka.

U pripremi je i novi program, jednogodišnja škola pisanja, koja će trajati cijelu godinu, s većim brojem sati i intenzivnijim programom. Tom ćemo se školom pokušati približiti ideji studija kreativnog pisanja o kojem već dugo maštamo. Program jednogodišnje škole pisanja bit će objavljen na našoj web stranici početkom listopada, kada počinju i upisi.

Uz naš redovni program radionica pisanja, do kraja ove godine pokrećemo i online časopis za književnost, Teka. Zamišljen je prvenstveno kao časopis Centra, odnosno polaznika centra. Bit će to časopis u kojem ćemo objavljivati tekstove polaznika, kratke priče, dijelove romana, recenzije knjiga, književne prijevode, sve one tekstove koji nastanu na radionicama, a voditelji ih ocijene uspješnima. Uz taj prostor koji će u svakom broju biti rezerviran samo za njih, u Teki ćemo objavljivati i ostale tekstove vezane uz pisanje i književnu produkciju.

U ljetnom semestru planiramo gostujuće vikend radionice. Prvi gosti su iz Slovenije, Andrej Blatnik s vikend-radionicom kratke priče i Urban Vovk s radionicom književne kritike.

CeKaPe će se moći upoznati i na Interliberu?

Na ovogodišnjem ćemo Interliberu imati mali štand, na kojem ćemo organizirati prezentacije svih naših radionica i otvoreni sat, na kojem ćemo u 60 minuta pokušati napraviti simulaciju naših radionica. Sudjelovanje će biti besplatno.

I za kraj, u svibnju 2012. obilježavamo pet godina našeg Centra. Pripremamo cjelodnevni program  i obećavamo da će biti jako zanimljiv. Završit će naravno, velikim književnim tulumom.