Rođen u Zadru, Ivica Pucar priča nam o svojoj karijeri, glazbi i otkriva hoće li se vratiti živjeti u Zadar

Među glumačkom ekipom u novoj predstavi produkcije zadarskog kazališta, ''Od Foše do Atlantide'', našlo se i jedno lice poznato s televizijskih ekrana. Rođen u Zadru, Ivica Pucar, igrao je u serijama ''Najbolje godine'', ''Zakon ljubavi'', ''Obični ljudi', ''Stipe u gostima'', ''Ponos Ratkajevih''. Glumio je i u filmovima "Armin'', Duga mračna noć, "Četverored" i ''Kanjon opasnih igara".

 

Biografija

 

Ivica Pucar rođen je 5. svibnja 1975. u Zadru gdje je završio osnovnu i srednju školu. Zagrebačku Akademiju dramske umjetnosti upisuje 1994. nakon prethodno odslušane i položene 1. godine Pravnoga fakulteta. Diplomirao je s odličnim uspjehom u klasi pokojnoga profesora Izeta Hajdarhodžića i bio nagrađen s Rektorovom nagradom za studij.

 

Prvu ulogu odigrao je u Zadru 1982. u crkvi Sv. Ivana u Božićnoj priči. Još kao student druge godine počeo je surađivati sa Hrvatskim narodnim kazalištem u Zagrebu u kojemu je odigrao 25 premijera. Posljednjih pet godina surađuje s Glumačkom družinom Histrioni s kojom je odigrao preko 300 predstava.

Sudjelovao je na Dubrovačkim ljetnim igrama, Splitskom ljetu, Zadarskom kazališnom ljetu te u predstavama zagrebačke Komedije, Istarskoga narodnoga kazališta iz Pule, Glumačke družine Grabancijaš. Član je HDDU, a od 2000. ima status samostalnog umjetnika u HZSU. Snima za film i televiziju, a od sezone 2006/2007 pridruženi je član ansambla HNK u Varaždinu.

Ivicu Pucara upoznali smo u njegovom ''prirodnom staništu'' - na daskama koje život znače. Osvojio nas je svojom prirodnošću i spontanošću, a odmah smo primijetili kako nije izgubio domaći naglasak. Čim pređem Sveti Rok, kao da nikada nisam otišao, kaže nam Ivica.

''U Zadar dolazim svaki Božić, Uskrs, za praznike. Volim šetati uz more. Krenem od svoje kuće, kod Vatrogasnog doma, preko Punte Bajlo, pa sve do Morskih orgulja. Uzmem neku temu i razmišljam. To nazivam aromaterapijom. I primijetio sam da mi Zadar sve više fali. Tu mi je obitelj. Zadar je super grad, baš po mjeri. Ne mogu reći kada ću se vratiti, ali vratit ću se sigurno'', otkriva nam Ivica.

Ivica je još u osnovnoj školi poželio biti glumac. Privlačilo ga je i novinarstvo, pa je sudjelovao u stvaranju nekadašnjeg radija GaGa. U gimnaziji Vladimira Nazora bilo je nekoliko pokušaja okupljanja mladih glumaca, ali nažalost, rat je sve prekinuo, a Ivica je upisao studij prava.

Zanimalo nas je i kako se snašao u ulozi Stevena, kojega tumači u predstavi ''Od Foše do Atlantide''. Ivici se sviđa predstava koja kombinira žanrove i graniči s mjuziklom, a u takvoj se do sada još nije okušao. Nezaobilazno pitanje bilo je i ono o tome gdje se bolje snalazi - u kazalištu ili u serijama.

''To je kao kada pitate dijete koga više voli, mamu ili tatu. Ipak, da moram izabrati, uvijek bi se odlučio za kazalište. Volim raditi na televiziji i filmu, ali za kazalište sam se ipak školovao. A što se tiče uloga, teško mi je kazati volim li više pozitivce ili negativce. Često su mi na Akademiji govorili da sam ''mali, zgodni, lepi'' pa bi uvijek dobio ulogu dosadnih ljubavnika. Volim se okušati u svemu, čak sam držao tečajeve iz glume.

28. ožujka ću s Histrionima gostovati u Zadru, pa će me publika moći vidjeti i kao negativca. ''Mjehur od sapunice'' je jedna voajerska crna komedija, priča o nama glumcima koji radimo u sapunicama i s ljudima koji rade na sapunicama, ali s one druge strane, to jest sve ono što se događa iza kamera, a ne ono što ljudi vide na televiziji.''

A koliko Ivica glumi u privatnom životu?

''Kada ne glumimo? Mislim da nam je to svima urođeno. Svi imamo potrebu uljepšavati stvari, prikazati se u boljem svijetlu. Trudim se najviše glumiti tamo gdje trebam - na sceni, jer me to najviše veseli, a privatno nastojim biti najbliže sebi, biti svoj.''

O ljubavnom životu samo kratko: ''Zaljubljen sam i imam djevojku... vidjet ćemo! Neću ništa reći, da ne ureknem''

Trema pred nastup javlja se kod svih glumaca, a svatko se s njom nosi na svoj način. Ivica nam priča kako mu je zanimljivo kada Špiro Guberina dolazi u kazalište u posljednji trenutak, samo da izbjegne napetost i iščekivanje.

''Pokojni Vanja Drach bio je drugačiji, on bi došao po dva sata ranije i ponavljao tekst, dok Guberina na predstavu koja počinje u 20 sati stiže u 19.55, pa ne stigne misliti na tremu. Nije lako. Ponekad imam strah da ću ostati bez glasa. Trema nema veze s godinama i iskustvom. Prvi trenutak izlaska je težak, ali kasnije se opustiš.

''Prije godinu i pol dana ponovo sam se susreo s profesoricom Živkom. Za nju je zaista stalo vrijeme. Ljudi me često prepoznaju. Na dan premijere jedna žena mi je rekla da sam ''još lipši nego na televiziji''. Moram priznati da mi je bilo drago to čuti''.  

Zapravo, kada više ne budem imao tremu, onda će to vjerojatno značiti da mi više nije stalo. Moraš osjetiti neki adrenalin. Grozna je ona trema koja te toliko obuzme da ti oduzme svu kreativnost i onda sve za što si se pripremao pada u vodu''.

Osim glume, Ivicu jako privlači glazba, pa tako voli slušati klasiku, poput Brucknera, Mozarta i Rahmanjinova, drag mu je i jazz i talijanska glazba, a ima i svoju klapu. Riječ je o klapi Pižolot koja će uskoro nastupiti na Festivalu klapa u Omišu u kategoriji debitanata.