Mlada je, talentirana, a opet toliko skromna; svakim danom njezina ljubav prema pjevanju daje sve značajnije rezultate kako u zemlji tako i šire, njene pjesme su na vrhovima top ljestvica zemalja u kojima je rijetko koji hrvatski izvođač ikad bio. Diplomirala je politologiju,a na glazbenoj sceni je od 2004. godine. Do sada je izdala 3 studijska albuma ("Moj si anđeo", "Tragovi Božića" i "Café"), a iza nje su brojni koncertni nastupi i nagrade na renomiranim festivalima. Trenutačno joj je aktualan singl „Danas igraš sam" koji predstavlja i svojevrstan uvod u njen četvrti album koji će uskoro izaći. Riječ je o jednoj, jedinstvenoj - Ivani Radovniković.

Prošlog je tjedna mlada zadarska pjevačica Ivana Radovniković bila u posjeti svome rodnom gradu. Iako je razlog posjete bio poslovne prirode, uvijek je djelomično i privatne. Naime, ne prođe posjet Zadru a da Ivana ne izdvoji dan-dva za svoje najmilije koje, zbog užurbanog ritma života i brojnih obaveza, ne uspijeva toliko često viđati. eZadar ju je između obaveza uspio „uhvatiti" na tren i porazgovarati o njenim sadašnjim i budućim planovima, „proletjeti" kroz njezin bogati raspored, aktualne teme i stavove...

eZd: Koji je povod ovog dolaska u Zadar. Planiraš li nešto u skoroj budućnosti ostvariti u rodnome gradu?

Povod dolaska u Zadar je više poslovne prirode. Imam neke ideje i ovo bih ljeto pokušala realizirati svoj koncert za zadarsku publiku, međutim još je uvijek sve to u povojima. Problem je kada organiziraš nešto što još do sada nisi radio, treba krenuti od početka i cijelu koncepciju prilagoditi određenom prostoru. Nadam se i voljela bih da to bude prostor Trga pet bunara, ali još ne mogu potvrditi.

eZd: Vjerojatno nisi ni slutila da ćeš se tako dobro snaći u ulozi reperice, ali pjesma 'Odlazim zbog ljubavi' koja je nastala u suradnji s Ludinom odmah je pronašla put do slušatelja, a i struka je pohvalila tvoj „izlet" u ove glazbene vode. Kako to komentiraš, bi li se još koji put usudila napraviti isto?

Sve je to bilo vrlo zabavno, jako smo se dobro našalili i slagali, ali mislim da kada bi to otišlo u još veću krajnost, da bi bilo previše. Ne smatram se nešto naročito talentiranom za repanje, ali da je cijeli izlet bio jako zanimljiv - jest. Jako mi je drago što je Ludin pokrenuo ideju o toj suradnji jer mi je ostavio jako puno prostora da i sama kreativno sudjelujem. S obzirom da sam autorica refrena, dosta sam ga prilagodila svome stilu i načinu pjevanja. Moram priznati da si na početku uopće nisam zvučala kao JA i izgledalo mi je kao da se pretvaram da sam netko drugi. Kada bih spojila svoj glas s tom vrstom glazbe i načinom interpretacije, bojim se da me ljudi, kada bi čuli pjesmu na radiju, uopće ne bi registrirali. "Mislim da uvijek treba biti ono što jesi i koliko god te sve što slušaš trenutno vuče na nešto drugo, mislim da kada se radi o autorskoj glazbi treba biti što originalniji i vjerniji sebi."

eZd: Tvoje pjesme prepune su emocija kao i način na koji ih izvodiš. Od kuda crpiš inspiraciju, kako postižeš tu razinu iskrenosti u svojim pjesmama. Vežeš li se za vlastita životna iskustva prilikom pisanja i izvođenja pjesama ili je posrijedi talent?

Mislim da se puno stvari treba poklopiti da pjesma i interpretacija ispadnu autentično, treba definitivno postojati emocija. Jako puno ljudi danas glumi svoje emocije i istrenirani su u tom pogledu. U današnje vrijeme, svjetska produkcija jednog koncerta ili događaja je toliko detaljno isplanirana da se pjevači i glazbenici pomalo i sami pretvaraju u jednu vrhunsku produkciju nalik onoj kojoj se dodjeljuje Oskar. Prvi primjer je Beyonce. Ona je toliko genijalna da čovjek više ne zna što je kod nje stvarno, a što nije. Kod nas je to puno drugačije jer u Hrvatskoj produkcija još nije na toj razini da može sve biti isplanirano iz sekunde u sekundu već još uvijek sve ovisi o određenom trenutku, ljudima u publici i mentalitetu. Sve se na kraju svodi na tebe kao izvođača, umjetnika, a ne na show i pozornicu,...

I zbog toga je potrebno biti inspiriran vlastitom pjesmom, pronaći se i u najmanjem njenom dijelu, sekundi jer tada nisi samo zabavljač za masu, kako bi se reklo, tada si istinski umjetnik koji ne podliježe modnoj i trend industriji nego si umjetnik koji je vjeran sebi i onome što te sačinjava. Samim time se odvajaš od puke zabave i prolaznosti, sve je uvijek stvarno i realno, i konstantno radiš ono što voliš, za sebe i svoju publiku. Čak bi mi bilo najdraže da mogu pjevati a da me nitko ne percipira, da uopće ne postojim kao lik, ali znam da to nije moguće i koliko je potrebno biti prisutan, eksponirati se. "Ja se zaista trudim pronaći ravnotežu u svemu onom što radim i uvijek raditi isključivo ono što volim. To je nekad stvarno teško, ali mislim da je to razlog zašto je sve što radim za mene stvarno i zašto u iz mene uspijeva izaći iskrena emocija koju publika prepoznaje."

eZd: Jesi li razmišljala kada si tek kretala pjevati da ćeš ovoliko postići, je li ti to bila namjera ili je sve išlo nekako spontano/ slučajno? Misliš li da bi uspjela doći tu gdje jesi da nisi dobila mogućnost sudjelovati u Story Super Nova Music Talentsu?

Iskreno rečeno, ja uopće nisam imala pjevačkih ambicija i sve je u mome životu oduvijek bilo, i dalje je, nekako spontano. Tako je bila i cijela ta situacija sa Story Super Nova Music Talents. Neke želje i potezi bili su poprilično realni s obzirom na aktualnu obiteljsku situaciju, mogućnosti, i sl. Nisam se nikad pretjerano bavila sanjarenjem i sve što sam radila bilo je iz gušta. Voljela sam biti u bendu, pisati pjesme, svirati i pjevati,... sve je to za mene bila jedna lijepa razbibriga. Možda je pjevačka ambicija čučala negdje u meni, ali ja je nikada nisam doživljavala, niti razmišljala o tome.

Događalo mi se, i događa mi se i danas, da što god radila, uvijek se nađem na nekakvom putu prema nečemu i koliko god ja vukla na jednu stranu, uvijek me sve vrati na taj početni put. Tako se dogodila i Story Super Nova. No tada je veliki problem bio što nismo bili svjesni mogućeg ishoda, odnosno nije postojao nikakav prethodni uzorak prema kojem smo mogli zaključiti hoće li nam sve to donijeti nešto pozitivno ili negativno jer se prije toga se ništa slično kod nas nije odvijalo.

eZd: Kako je bilo sudjelovati u Story Supernova Music Talents? Kakvim se to pokazalo iskustvom i što si naučila iz svega toga?

Imala sam17 godina i meni je tada jedino bilo važno otići u Zagreb bez roditelja, i biti vani po cijele noći. Meni je to bilo super i to je bio razlog zašto sam se toliko angažirala. Jedino negativno što je show donio sa sobom je izostanak iz škole, iako niti to nisam gledala kao negativno nego se tek kasnije takvim pokazalo. Tada sam bila 4. razred srednje škole i cijelo jedno polugodište nisam bila u školi i u onom trenutku kada je trebalo nadoknaditi propušteno, zaista mi nije bilo lako. Morala sam odgovarati paralelno prvo i drugo polugodište i paralelno s tim, pripremati i odraditi prijavni ispit za fakultet. Kada si mlad i lud, može se vrlo lako dogoditi da te sve to ponese . Na sreću meni se to nije dogodilo. I dalje sam ostala ista, kao i moji planovi i prioriteti - završiti srednju školu, upisati ću fax, i sporedno mi je bilo hoću li biti pjevačica ili ne,...

eZd: Kakav je tvoj stav prema aktualnoj situaciji na hrvatskoj estradi? Smeta li te prevlast zabavne/zabavljačke glazbe spram one kvalitetne glazbe u pravom smislu riječi, glazbe kao umjetnosti?

Uvijek sam smatrala da bilo što radim treba raditi 100 posto. Ali u Hrvatskoj raditi nešto 100 posto podrazumijeva neke stvari koje su meni ne sviđaju. Ne pričam tu o bendovima, muškim izvođačima, već isključivo o ženskim. Nisam sigurna da na prste jedne ruke mogu nabrojati ženske izvođačice/pjevačice koje žive isključivo iza svog rada i iza kojih ne stoji niti jedan muškarac ili sponzor, ili koje su dostojne same sebe u smislu da ono što rade, rade iz srca.

Također, mislim da još uvijek živimo u poprilično šovinističkom društvu. Najbanalniji primjer je taj da muškarci nikada neće kupiti ulaznicu za koncert hrvatske ženske izvođačice. Zatim ne znam što se događa sa samim izvođačicama. Zašto većina njih koja je imala svoj karakter i prepoznatljiv glazbeni stil, danas paradira i sprda se na svoj račun. Žao mi je zbog toga jer je posljednjih godina kvaliteta hrvatske estrade svedena na minimum, a izvođačice koje su nekada ponosno nosile titule kvalitete i autentičnosti, danas su sebe, svoje uvjete i ljubav prema glazbi prodale za masovnu, ispraznu produkciju. "Svi mi novi koji dolazimo svaki se dan borimo s tim da opstanemo pod svojim uvjetima. To je postalo sve teže jer naše tržište prvenstveno zadaje uvjete da sve mora biti prilagođeno većini, a svi znamo kakav je prosjek te većine, mase, i to se apsolutno odražava u svemu a ne samo u glazbi."

eZd: Kakav je tvoj stav o sve većoj zastupljenosti narodnjačke glazbe u Zadru?

Ja ne pamtim da sam za vrijeme mog djetinjstva ili srednjoškolskih dana igdje mogla čuti neki narodnjak, nije postojao niti jedan narodnjački klub niti su se razbijale čaše... Mislim da je sve to krenulo nakon rata. Tada se dosta toga počelo braniti i prema svemu je postojao izrazito negativan stav i oštra podijeljenost i krajnosti. Mladi koji nisu prošli rat i koji nisu imali nikakvog doticaja s njim su oni koji nemaju nikakvih osjećaja prema tome pa im je nebitno slušaju li Cecu ili nekog drugog. Također, veliku ulogu u svemu tome ima i jedan određeni bunt prema roditeljima koji su odrasli uz nešto treće. Ali to će isto proći, kao što je i došlo pa će doći nešto treće.

eZd: Kada smo već kod drugačije glazbe od one kojoj si naklonjena i kojoj pripadaš, kakav je tvoj stav prema pjevanju na vjenčanjima? Jesi li imala ponude? Bi li prihvatila poziv?

Maja Šuput pored pjevačke karijere, odrađuje i pjevanje na vjenčanjima. Ja znam koliko je to fizički teško, kako to izgleda i ja to nikako ne bih mogla raditi. Nisam sposobna tako raditi i možda bi mi trebalo biti neugodno jer sam mlada i trebala bih „kao" moći sve, ali postoje ljudi koji jednostavno imaju to u sebi, koji su stvoreni za zabavljati ljude i zato bi Maja to uvijek bolje odradila nego ja. Ljudi bi na vjenčanju na kojem ja pjevam najvjerojatnije umrli od dosade, dok bi se na njenom odlično zabavili i to je u redu. Jer gdje bi svijet bio kada bih ja pjevala na vjenčanjima, a Maja Šuput na orkestralnim koncertima, u kazalištima i sl.?! Dobivala sam ponude i pozive, ali odrađivala sam dijelove vjenčanja koji su bile vezani uz pjevanje u crkvi ili prvi ples.

eZd: S kim se nekako najbolje slažeš na estradi? Tko ti je od pjevača/pjevačica najbliži u pogledu glazbe, glazbenog ukusa, karaktera,...?

Ne družim se naročito puno s ljudima na estradi, ali mnogo ljudi mi je drago i s mnogima sam ostala u super odnosnima nakon suradnje. Npr. Ivana Kindl mi je jako bliska po skoro svemu. Jako je cijenim, i jedna je od naših najboljih pjevačica. Slične smo po karakteru, i u mnogočemu mi je uzor. Ona jednostavno, kako bi se reklo, fura svoje i to mi se kod nje jako sviđa. Također sam ostala dobra s ljudima koji su sa mnom bili u Story Super Nova Music Talents show-u, ali to opet nema veze s estradom, već više s privatnom sferom jer sam zapravo sam s njima i odrasla (Natali Dizdar, Rafael Dropulić, Ivana Radovniković , Nera Stipičević , Emina Arapović, Saša, Tin i Kedžo).

eZd: Kako održavaš privatna prijateljstva? Što za tebe ona predstavljaju i koliko ona imaju utjecaja u tvom pjevačkom životu?

Ostala sam dobra sa svim ljudima koji su sa mnom išli u srednju školu, a većina ih je otišla na studij u zg. Svako malo se okupimo i nastojimo to održavati koliko je u našoj mogućnosti. Uvijek nađem vremena i nije mi ništa problem kada je u pitanju prijateljstvo, volim biti s njima, sve što radim dijelim s njima, a i sve ovo što ja radim ti ljudi prolaze sa mnom. Ima jako puno toga što se ne vidi a dio je pjevačke karijere. Čovjek se jako dobro može zabaviti u svemu tome tako da iako se ja predstavljam kao jako ozbiljna, zapravo sam jako opuštena i zabavna. No, moram to često zatomiti jer ono što radim shvaćam jako ozbiljno i ne želim da itko to u nekom krivom kontekstu to ospori i omalovaži moj trud. S druge strane, u studiju i na snimanju spotova na kojima često sudjeluju moji prijatelji zna biti jako zabavno. "Moji prijatelji sve prolaze sa mnom, dio su tog mog svijeta i bez njih ne bi bilo isto, niti bi ja bila ista. Sve su to uspomene koje ću jednoga dana prepričavati sebi i drugima, a za koje trenutno živim punim plućima."

eZd: Kako to da si odabrala Politologiju kao profesionalno usmjerenje? Je li te oduvijek zanimala politika i vidiš li se u tom poslu u budućnosti? Da moraš birati, da li bi izabrala politiku ili glazbu kao svoju budućnost?

Ja imam jednu veliku potrebu koja je jača od mene, a ona je da budem korisna. Voljela bih da nije tako jer imam osjećaj da takvi ljudi nikada dobro ne završe. Svi koji imaju ikakvu dobru namjeru da nešto dobro naprave i promijene na bolje, na kraju završe loše. Uvijek dajem sve od sebe, na strani sam dobroga i branit ću to koliko god je u mojoj mogućnosti, nikad se ne predajem i uvijek kažem što mislim. Isto tako, ne dam da me se stavlja u nekakve okvire/"koševe", prezirem od takvog pogleda na život.

Politologija je nešto što sam oduvijek htjela studirati i u svome je programu nudila sve što me oduvijek zanimalo. Ne mogu reći da je to fakultet koji se može mjeriti s organizacijom jednog medicinskog fakulteta ili FER-a, jer ovo je jedan dosta kaotičan fakultet za nas tako kaotične ljude. Meni je bio jako zanimljiv i naučila sam jako puno, ali ponajprije zato jer sam se sama potrudila i uložila jako puno sebe. Već sam prilikom upisivanja na fakultet imala viziju što bih otprilike htjela raditi/biti nakon diplome i koje bih znanje trebala steći za razumijevanje politike zato sam i upisala smjer „Međunarodni odnosi i diplomacija". No, ne bih mogla izabrati između pjevanja i posla u struci. Ali, mislim da sam si ostavila dovoljno prostora da se možda čak niti neću dovesti u situaciju da moram birati, a i ako se dogodi, mislim da ću moći raditi oboje. Nadam se da ću uspjeti napraviti kombinaciju jer ne želim ostati samo u glazbi. Traži me da radim nešto drugo u životu, ali opet, neću forsirati jer ne bi htjela svoje vrijeme i energiju potrošiti na nešto što nema smisla.

eZd: Koji te koncerti očekuju? Kakvi su ti planovi za ovo ljeto?

Dobila sam pozive iz Nizozemske i Švedske za ovo ljeto tako da sam trenutačno u kombiniranju i planiranju kako to sve realizirati. Užasan je problem kada je riječ o autorskim pjesmama jer bi ih za takva gostovanja i nastupe sve trebalo prevesti na engleski. Ja trenutno imam 3 pjesme na engleskom jeziku, što je odlično zato što se sve tri stalno vrte, otvorile su mi jako puno vrata i ostvarila sam jako puno kontakata. S obzirom da se i Hrvatska počela otvarati prema van te su i kod nas počeli dolaziti strani svjetski poznati izvođači, nadam se da ću i u skoroj budućnosti sakupiti nešto više pjesma na engleskom jeziku za koje smatram da na njemu zvuče smisleno i koje su u toku sa svjetskom produkcijom.

Nažalost, ono što se trenutno pušta na našim radio postajama i televizijama nema nikakve veze s onime što je vani i užasno je teško pronaći tu ravnotežu da nešto zvuči svjetski dok to pjevate na hrvatskom jeziku. Pjesma može biti stvarno lijepa na hrvatskom ili na engleskom jeziku, ali čim ju se prevede, ona vrlo lako može izgubiti smisao i ljepotu i „ono nešto" što je čini posebnom. I zato prijevod meni predstavlja proces koji traje jer ne bih voljela to uraditi na brzinu. Nadam se da ćemo uspjet realizirat se te pozive i gostovanja. Upoznavanje drugih tržišta, diskografskih kuća koje su zainteresirane za suradnju i za moje pjesme,..., sve to mi je trenutno jedna jako velika svjetla točka u životu i svu energiju trenutno usmjeravam na to. Trudim se, naravno, biti prisutna i ovdje, radim na novom albumu, imam svoju publiku i nastojim u svemu ići korak dalje, biti bolja i kvalitetnija.

Zatim 23.ožujka ću biti gošća klapama u Varaždinu sa svojom pjesmom „Škafetin" koju sam napravila s klapom Kampanel i s kojom sam bila gost na koncertu klapi Cambi u Zadru što mi je bila iznimna čast. Veselim se nastupu u Varaždinu jer je to opet jedna drugačija publika koja me još nije vidjela u takvom izdanju. Inače obožavam klapsku pjesmu i zato mi je pjesma „Škafetin" posebno draga. S klapom Kampanel sam odradila cijelu jednu hrvatsku turneju, po kazalištima, i to mi je bilo jedno predivno iskustvo, nešto što ja sama sigurno ne bih nikada doživjela. I publika me predivno prihvatila i zato kad god mi se pruži prilika za izvođenjem svoje pjesme uz klapu, iskoristim je bez previše razmišljanja. Jer kad god odradiš određene promjene i izlete, i dopustiš si taj kreativni odušak, nikada ti nije dosadno.

4. travnja očekuje me u Zagrebu novi nastup projekta „Four ladies", a 22. travnja sam gost u dvorani Vatroslava Lisinskog. Pjevat ću zagrebačkim mališanima koji imaju svoj godišnji koncert. I kako sam najavila, planiram koncert u Zadru ovo ljeto, ali još ne mogu ništa sa sigurnošću potvrditi, ali sve ćete saznati na vrijeme.

eZd: Koliko si se kroz svoje pjevanje promijenila (od stilova, žanrova do karaktera)? Je li pjevanje utjecalo na tebe kao osobu?

Najveća promjena se zapravo odvija (i odvila se) u meni jer se toliko toga promijenilo od mojih početaka. Računajte da sam ja krenula u pjevačke vode kao djevojčica, imala sam svega 17 godina, tada su me zanimale i motivirale neke potpuno druge stvari, nisam imala posebne ciljeve niti sam se ičemu posebno nadala . A danas sam već žena što se može osjetiti u mojem ponašanju, i ciljevima pa i pjesmama. Moje pjesme prolaze sve što i ja i na neki su način odraz sve kroz što sam prolazila i prolazim. Što se tiče raznoraznih žanrova u kojima sam se okušala, ja sam osoba kojoj uvijek sve brzo dosadi  i ne mogu zamisliti da imam 60 istih pjesama te da ne znam gdje mi je početak jedne a gdje kraj druge pjesme. To stvarno može napraviti samo Grdović! (kaže Ivana uz smijeh)

No, šalu na stranu. Meni je drago što postoji toliko različitih ljudi i što svakog od nas nešto drugo pokreće, ali u suštini mislim da nam je jedno svima zajedničko, a to je da se svi jako dobro zabavljamo s onim što radimo. Ja nikad neću pjevati o tovaru i kamenu, ali netko drugi hoće i s tom publikom će se jako dobro zabaviti baš kao što ću se ja sa svojom. I zato volim isprobati nove stvari. Sve su to sitnice i ideje koje se smišljaju od koncerta do koncerta, neplanirano, s upoznavanjem novih ljudi. Vjerujte mi, glazba nije samo ono što se vidi na TV-u ili radiju, sve je to jedna kompleksna cjelina čija se glavnina zapravo nikada niti ne vidi jer se odvija iza kulisa.