Kako izgleda obuka za vojnog pilota, a kasnije i nastavnika letenja? Kroz što sve kadeti prolaze u svom školovanju i s kakvim se sve zadacima i izazovima susreću?

Postati vojni pilot želja je mnogih mladih ljudi u Hrvatskoj, pogotovo od kada se taj poziv počeo popularizirati putem raznoraznih filmskih ekranizacija (najčešće američkih), u kojima sve izgleda tako jednostavno i lagano.

No realnost je puno drugačija i kompleksnija što je i razlog tome da se ti snovi ostvaruju zaista samo „odabranima", pojedincima koji kroz mnogobrojne i zahtjevne selekcije, testove i obuke uspiju dokazati da su najbolji od najboljih. I to je tek početak. Nakon toga slijedi onaj najteži dio u kojem dotadašnja „škola" postaje realnost, učenik postaje nastavnik, a odgovornost i požrtvovnost dio svakodnevice koju poziv vojnog pilota podrazumijeva i zapravo predstavlja izazov i motivaciju.

U 93. Zrakoplovnoj bazi Zemunik trenutno traje obuka 18. naraštaja projekta Kadet kojoj je pristupilo 4 kandidata: Luka Šapina, Matija Huđek, Martin Debuš, Dominik Jerinić i jedan kandidat izvan tog projekta, Tomislav Baturina, koji je već završio fakultet, od prije je zaposlenik MORH-a i trenutno polaže ispite za ATPL teoriju (Airline Transport Pilot License). Luka, Matija, Martin i Dominik trenutno su na trećoj godini Fakulteta prometnih znanosti, smjer aeronautika, i slušaju šesti semestar do kraja 2012. godine. Nakon toga ih očekuje obrana diplomskog rada i nastavak letačke obuke na dodijeljenoj vrsti zrakoplova.

Kako bismo saznali odgovore na pitanja poput kako izgleda obuka za vojnog pilota, a kasnije i nastavnika letenja, što sve mladi kadeti prolaze kroz svoje školovanje i s kakvim se sve zadacima i izazovima susreću, posjetili smo 93. Zrakoplovnu bazu Zemunik i porazgovarali sa zapovjednikom IV. voda Eskadrile aviona i voditeljem obuke učenika na Zlinu 242L, satnikom Natkom Kulićem.

Ukupno imamo 5 kandidata na obuci, rekao nam je satnik Kulić. Svi kandidati su prije dolaska u Eskadrilu aviona u Zemuniku morali položiti ispite pri Fakultetu prometnih znanosti i odraditi teoriju predavanja iz tehničke učionice za avion na kojem će letjeti - u ovom slučaju na Zlinu 242L. Tek su po završetku tog ispita došli u Eskadrilu aviona na primijenjenu teoriju koja je trajala 7 dana gdje su nastavnici s njima odradili teorijsku pripremu svih elemenata koji se od njih očekuju i podrazumijevaju da znaju tijekom obuke na Zlinu 242L. Potom su pristupili završnom usmenom ispitu kojeg su svi kandidati uspješno položili.

eZd: Kakva je sljedeća procedura s mladim kadetima?

Nakon odrađene selekcije, slijedi obuka za vojnog pilota na avionu na kojem su prošli selekciju - Zlin 242L. Prolaze obuku kroz tri faze: prva faza je osnovno i akrobatsko letenje, druga navigacijsko letenje i treća grupno letenje. To je sve ukupno 60-tak sati, i svaka od tih faza je također jedna vrsta selekcije. Ako učenik u potpunosti ne usvoji prvu fazu letenja, prekida mu se školovanje jer je osnovni uvjet za početak usvajanja druge faze letenja položena prva faza. Nakon što kadeti odrade te tri faze , dolazi do podjele kandidata na pilote aviona ili helikoptera.

Dodjeljivanje određene vrste zrakoplova ovisi o više čimbenika: vlastitoj želji, rezultatima liječničkog pregleda i postignutih rezultata tijekom obuke, i na kraju krajeva potreba i zahtjevi HRZ-a za određenom vrstom pilota (HRZ odlučuje koliko će im dugoročno gledajući biti potrebno pilota aviona, odnosno helikoptera i prema tome šalju svoje zahtjeve). Svi piloti aviona idu na obuku na Pilatus PC9, a helikoptera na Bell 206B. U ovom trenutku potrebe za popunom pilota helikoptera su veće što će i utjecati na određivanje tipa letjelice na kojem će nastaviti svoje daljnje školovanje.

„S obukom smo počeli 5. ožujka 2012. i po planu bismo trebali završiti s letenjem 26. lipnja. Tada bi trebao biti posljednji ispitni let iz treće faze (grupnog) letenja i s time oni završavaju obuku kod nas, u Eskadrili aviona", rekao nam je satnik Kulić

eZd: Postoji li razlika u kriterijima selekcije, obuke ili možda kod postignutih rezultata nekada i sada?

„Među postignutim rezultatima nekada i sada nema razlika. Određeni kriteriji postoje i oni se moraju zadovoljiti tako da svi kadeti prije dolaska u Zadar prolaze kroz određeni „filter" - prije svega tu su zahtjevni liječnički testovi, psihološki testovi, ispiti na fakultetu ... i dr. Svi oni koji dolaze odabrani su nakon dugotrajnog i detaljno odrađenog odabira i provjera; sve su to visoko inteligentni dečki, koji imaju izraženu motivaciju za taj poziv i razina nastave koja im se pruža u potpunosti ih priprema i osposobljava za usvajanje gradiva. Također, jedan dio ovisi i o njima samima - koliko će učiti, pripremati se, ispravljati greške i na taj način napredovati prema konačnom cilju - pozivu vojnog pilota", objasnio nam je satnik Kulić.

eZd: Kada vojni pilot dobiva mogućnost obuke za nastavnika letenja?

Učenici koji završe program za vojne pilote, prikupe negdje oko 250 sati naleta što je inače i uvjet za početak školovanja za nastavnika letenja. Program za školovanje nastavnika letenja traje godinu dana, odnosno dva semestra: 6 mjeseci traje teorija, a 6 mjeseci praksa. U periodu trajanja teorije, budući nastavnici letenja moraju položiti predmete poput metodike, didaktike, pedagogije, andragogija, organizacije letenja i dr., nakon čega kreću s tzv. „obukom iz zadnje kabine", objašnjava satnik Kulić.

Kandidati prolaze sve faze obuke kao što su prolazili dok su bili kadeti, međutim ovog puta iz drugačije perspektive. Sada upravljaju avionom iz zadnje kabine što je malo drugačija situacija u odnosu na onu koju su do tada poznavali; drugačija je vizura i moraju u potpunosti savladati vještinu letenja iz zadnje kabine, naglasio je. Po završetku tog dijela obuke - tehnike pilotiranja, prelaze na metodički dio obuke u kojoj njihov nastavnik „glumi" učenika u prednjoj kabini, a kandidat nastavnika prilikom čega objašnjava sve što radi i priča nastavniku onako kako će sutra pričati svojim budućim učenicima.

Po završetku tog djela obuke, kandidati imaju ispitni let nakon čega kreću sa stažiranjem na Zlinu 242L. Staž podrazumijeva dobivanje vlastitih učenike i starijeg nastavnika mentora koji ih je do tada pratio i nastavlja ih pratiti za vrijeme njihove pripreme s učenicima, tijekom letenja i analiza letova s učenicima, upućuje ih u sve ono što eventualno treba ispraviti. Nakon 30-tak sati staža, što vremenski traje oko 3 mjeseca, kandidati dobivaju ovlaštenje nastavnika letenja, kazao je satnik Kulić.

eZd: Kada ste Vi postali nastavnik letenja? Koliko dugo radite taj posao?

„Ja sam nastavnik letenja u Zadru od '95, od vremena kada je II. naraštaj hrvatskih vojnih pilota bio na selekciji. Odmah iza njih došao je i treći naraštaj s kojima sam sudjelovao u selektivnom letenju. Po završetku toga, I. je naraštaj hrvatskih vojnih pilota ('94.) završio selekciju nakon čega su došli na obuku pa sam nastavio s njima letjeti kao nastavnik na obuci 3 godine. Do tada sam bio privremeno postavljen u Zadru jer je moje radno mjesto tada bilo u Divuljama.

1997. sam dobio stalni premještaj u Zadar i s njim sam napravio i preobuku na avion Pilatus. 1998. je organizirana prva škola nastavnika letenja koju smo u to vrijeme zvali „Nulti ŠNL" (Škola nastavnika letenja), i tom su tečaju pristupili svi piloti koji su imali određenog letačkog iskustva, ali se do tada nisu uspjeli školovati za nastavnika letenja (zbog rata i dr. okolnosti). Dakle, nisu imali zvanje, ali su zbog iskustva imali uvjete da bi postali nastavnici. 1998. sam u Puli pristupio tečaju u kojem sam odslušao 3 mjeseca teorije i odradio mjesec dana staža, nakon čega sam se vratio u Zadar i nastavio sa školovanjem vojnih pilota."

eZd: Kako je biti nastavnik letenja? Kada se osvrnete na generacije vojnih pilota koje ste nekada školovali i koje školujete danas, uočavate li razlike u odazivu, interesu?

„Biti nastavnik letenja je častan, ali i vrlo odgovoran posao. S jedne strane, ukazuje ti se povjerenje i dobivaš ovlaštenje da svoje znanje i letačko iskustvo preneseš jednom mladom čovjeku, budućem vojnom pilotu, što je neopisiv kompliment. S druge strane, to je posao velike odgovornosti jer sve što on usvaja, i kasnije primjenjuje u u svom poslu, temelji se na onome što si ga ti naučio. Tako da, riječ je o velikom izazovu, ali i svojevrsnoj školi koja ne osposobljava samo učenika, nego i tebe. Usavršava te u prenošenju znanja i osvješćuje o činjenici da od učenika stvaraš pilota."

eZd: Kako izgleda jedan radni dan kadeta i nastavnika letenja?

Kadeti dolaze u eskadrilu u 7 sati, javljaju se svome zapovjedniku, u ovom slučaju meni. Odmah na početku izvršim kratki pregled (je li netko bolestan, ima li netko nekakav problem i sl.) i nakon toga odlaze u svoje boksove, tj. metodičke prostorije. U svakom boksu nalaze se 2 učenika i jedan nastavnik i to je njihovo „radno mjesto". Tu se radi priprema letenja, briefing prije leta i nakon leta, analize.

Prva na redu je priprema leta koja traje cca 40 minuta: nastavnik detaljno s učenicima razradi sve elemente leta kako bi se uvjerio da su spremni za let. Zatim se pristupa zajedničkoj tzv. izvršnoj pripremi od cca 15-tak minuta u kojoj sudjeluju svi pripadnici eskadrile koji taj dan imaju let. Tamo se iznosi podaci o zračnom prometu, vremenskoj prognozi, definira se plan leta i svih vježbi planiranih za taj dan. Nakon toga liječnik izvrši pregled letačkog osoblja kako bi uvidio jesu li sposobni za let i kreće se s letenjem.

Letenje počinje oko 9 sati i završava u cca 13 sati kada slijedi analiza odrađenog leta i priprema za sljedeći dan; ponovno odlaze svatko u svoj boks sa svojim nastavnikom gdje ih on priprema za sutrašnji let, daje im kompletne upute i informacije o tom letu i sve se detaljno razradi. Ta se priprema zapravo većinom odradi kroz analizu pogrešaka učinjenih na letu toga dana. Zatim idu u svoj dom u vojarni i pristupaju individualnoj pripremi za sutrašnji dan.

eZd: Kakav je interes djevojaka za pozivom vojnog pilota? Koliko ih je do sada uspješno završilo obuku?

Interes postoji, u trećem naraštaju kadeta najbolji polaznik je upravo bila žena koja sada leti na kanaderu. Do sada je završilo nekoliko djevojaka za vojnog pilota. I ove godine imamo djevojku koja uspješno završava školovanje za pilota helikoptera.

Osim sa satnikom Natkom Kulićem, voditeljem aktualne obuke 18. Naraštaja kadeta na Zlinu 242L, popričali smo i s kadetima, točnije s Martinom Debušem i Dominikom Jerinićem, te ih upitali kakva su im dosadašnja iskustva i očekivanja i gdje se vide u budućnosti.

eZd: Kada vas je počeo privlačiti poziv vojnog pilota? Je li to želja koja je prisutna još iz mladih dana ili se javila tek kasnije?

Dominik Jerinić: Ideja se kod mene javila dok sam bio puno mlađi, a presudni su bili, kao i kod većine mladih, filmovi o vojnim pilotima. Tada mi se ideja vojnog pilota učinila privlačnom, ali još uvijek nedovoljno realnom. Međutim, kroz srednju školu i fakultet, uvidio sam da je vojno letenje, iako puno teže i zahtjevnije od civilnog, privlačnije. Samim time što iziskuje više rada, vojno letenje me više i privuklo i potaknulo da sam sebi dokažem da to mogu. "Za mene je vojno letenje vrh zrakoplovstva, a vojni pilot sama elita. Također, privlači me zamisao da jednog dana mogu sam sebi reći: „Postigao si ono čemu si oduvijek težio, jedan si od najboljih", rekao je Dominik

Martin Debuš: Slično je i sa mnom. Kao mali sam se zaintrigirao, a s vremenom je želja postajala sve veća. No, krenuo sam korak po korak, nisam se htio odmah nadati prolazu jer sam znao da je selekcija dosta zahtjevna. Ali prošao sam liječnički, pa upisao fakultet, uspješno položio ispite, došao na selekciju i tada sam shvatio da je to ono što želim. Tako je sve krenulo.

eZd: Kako protječe obuka? Koliko ste prošli, a koliko vas još toga očekuje?

Dominik Jerinić: Na obuci smo već skoro 2 mjeseca. Završili smo prvi dio obuke koja se sastoji od više dijelova. Prvi dio smo uspješno završili; položili smo samostalno letenje, a sada nas čeka sve teži posao.

Martin Debuš: U Zadru smo do početka ljeta kada završava temeljna obuka na Zlinu 242L, što je još nekih 55 do 60 sati leta. I potom slijedi preobuka na helikoptere ovdje u Zadru.

eZd: Kakvi su vaši dosadašnji dojmovi? Jesu li se obuka za vojnog pilota i, općenito, letenje pokazali onakvima kakvim ste ih zamišljali?

Imamo samo pozitivna iskustva do sada, i što se tiče obuke i zrakoplova i nastavnika. Obuka doduše jest teška, ali zato treba učiti i raditi, i tada se sve stigne. Iako dolaze sve teži i zahtjevniji elementi, postaje sve zanimljivije i svaki novi dan nam je veći izazov.

eZd: Čemu se nadate u budućnosti, odnosno gdje biste se voljeli vidjeti za nekoliko godina?

Dominik Jerinić: Moja je želja ostala ista kao i kada sam upisivao Fakultet aeronautike i odlučio se za poziv vojnog pilota. Kao i većinu vojnih pilota, najviše me zanima i privlači eskadrila borbenih aviona i iskreno se nadam da će mi se to u budućnosti i ostvariti. Moja je želja zaista velika, ali vidjet ćemo, ja ću se u svakom slučaju potruditi koliko mogu.

Martin Debuš: Meni je samo bitno da letim, a na čemu mi je manje važno. Glavno je da skupljam sate naleta i da radim korektan i zanimljiv posao, a poziv vojnog pilota je u potpunosti takav. Što se tiče budućnosti, vidim se tamo gdje me stave, gdje god to bilo, bit ću zadovoljan.

eZd: Što mislite da je ključno da bi se postalo dobrim vojnim pilotom?

Martin Debuš: Najbitnije je truditi se u svemu, dobro se pripremati za svaki dan i puno učiti. Jedino je liječnički pregled van tvog utjecaja, ali na sve ostalo možeš utjecati i od tog trenutak na dalje, sve je samo na tebi.

Dominik Jerinić: Moraš biti svjestan posla koji te čeka i odgovornosti koju si dobio. Ti kao jedan vojni pilot ne predstavljaš samo sebe, nego i svoju eskadrilu, vojsku RH i domovinu. Nije to za svakoga; čovjek se treba osjećati za taj poziv i biti siguran u to; u svaki svoj radni dan uložiti maksimum jer ulaganje u sebe je ulaganje u svoju budućnost kao vojnog pilota, a tu nikada ne možete pretjerati.