Nakon lokalne medijske pompe oko snimanja filma koji je okupio brojna poznata (i manje poznata) zadarska lica i koji se od samog starta deklarira kao prvi pravi zadarski film, došlo je i vrijeme da porazgovaramo sa čovjekom koji stoji iza cijele priče.

Branimir Čakić ime je čovjeka koje mnogi od vas poznaju bilo sa glazbene, književne, strip scene ili ga jednostavno poznajete kao srdačnog djelatnika multimedijalnog odjela Gradske knjižnice. Uoči treće faze snimanja filma 'Mali Div', uhvatili smo Branu i pokušali se dokopati najsočnijih detalja vezanih uz film.   

Ljudi manje-više znaju okvirnu radnju filma, ali bih volio da nam kažeš o čemu se tu konkretno radi i u kojoj se fazi nalazi cijeli projekt?

Priča prati Enia (Meštrović, op.a.) koji u filmu tumači grobara koji se panično boji gušenja do tolike mjere da mu se zbog toga pomuti razum. Enio stekne bizaran običaj otvaranja usta pokojnika prije ukopa što izazove zgražanje okoline koja ga okarakterizira kao teškog ridikula. Uz sve to, Enio posjeduje i vlastito groblje kućnih ljubimaca gdje životinje pokapa na jednak način kao i ljude, odnosno, otvara im usta i kljunove prije samog čina pokopa.

Kao izrazito osjećajnoj i duhovnoj osobi koja cijeni svaki oblik života, Eniu fobija prerasta u tešku opsesiju te mu život dovodi do potpunog rasula, koji rezultira razvodom i narušava ponajviše život njegove kćerke. Ona postaje predmet kolektivne sprdnje poput njezina oca.

Nastojeći pobjeći od svakodnevnih sukoba sa lokalnim babama koje mu truju životinje, Enio se sve više bavi trčanjem koje mu uz odnos sa kćerkom postane jedini oblik normalnog življenja nagriženog razarajućom fobijom. Nakon što mu kćer teško oboli, Enio odluči otrčati maraton od Zagreba do Zadra...

Što se tiče samog snimanja, zašli smo u završnu fazu gdje bi nakon još nekoliko scena u samom gradu i zaleđu trebali s materijalom krenuti u fazu montaže.

Već si u više navrata naglasio da je inicijativu za snimanje filma pokrenuo Igor Goić koji ti se u početku obratio zbog pisanja jednog potpuno drugačijeg scenarija?

Pa... od tog, doduše kratkometražnog projekta (napad Mlečana na grad Zadar, op.a.) se brzo odustalo jer smo shvatili da nismo u mogućnosti to financijski izgurati unatoč činjenici da bi specijalne efekte na filmu radili izuzetno kvalitetni i sposobni ljudi. Igora to nije pokolebalo jer je imao veliku želju za snimanjem filma, na što sam mu predložio ekraniziranje priče koju sam napisao prije nekih 7-8 godina. Igor je uskoro pročitao materijal i bio oduševljen idejom te sam i sam shvatio koliko smo se u biti našli i povezali u određenim segmentima.

Kako je protekao sam slijed snimanja i jeste li se suočili s nekim većim problemima?

Iskreno rečeno, jedva čekam da završimo jer je ovo bilo jedno izuzetno teško i na određene načine nadljudski naporno snimanje. Nitko od ekipe, kao što znate, nije pristupio ovom projektu zbog novca, štoviše, dosta nas je i uložilo toliko toga da smo se i sami našli u financijskim nevoljama.

Dosta segmenata nam se posložilo, uz svesrdnu pomoć pojedinaca, poput primjerice Josipa Milina čija nam je pomoć bila izuzetna kod snimanja scena na Tulovim gredama. Bili smo također i dosta skeptični oko dobivanja lokacijske dozvole za snimanje određenih scena na Plitvičkim jezerima, no na kraju smo bili ugodno iznenađeni s odobrenjem i dobivanjem vlastitih rendžera koji su nam bili na raspolaganju tih nekoliko dana. Grad Zadar nam je također pružio podršku tokom snimanja scena u gradu gdje su se iskazali i naši sugrađani (posebice članovi navijačke skupine Tornado) koji su nam pomogli svojim statiranjem.

Uspjeli ste se domoći i dozvole snimanja scene u tunelu i to tokom samog srca turističke sezone?  

E, to je bilo nešto totalno ispaljeno. Dobili smo dozvolu za snimanje na nekih 10-ak minuta unutar kojih smo trebali pripremiti samu scenu, glumce i naravno snimiti nekoliko kadrova

što smo na kraju na čuđenje cijele ekipe i uspjeli. Naravno, scene ulaska i izlaska u tunel smo snimili na način da smo svako malo zaustavljali promet na vlastitu odgovornost ugrožavajući pritom sigurnost cjelokupne ekipe (smijeh).

Po nekim špekulacijama, radnja filma se odvija 70-ih, 80-ih?

Morali smo nažalost odustati od te ideje jer nam je to s obzirom na financijske uvjete bilo izrazito teško tehnički izvedivo. Na neki način smo upotrebili određeni Lynchovski oblik alternativne stvarnosti što se na kraju savršeno uklapa u ugođaj filma.

Rekao si mi da je Enio Meštrović od samog početka bio prvi izbor za naslovnu ulogu, kako ste pridobili Paolu Slavicu koja je ipak bila zauzeta obavezama na akademiji?

Enio je srce i duša ovog filma i nisam vidio nikog tko bi na bolji način mogao odglumiti tako kompleksnu, osjećajnu i duhovnu osobu kao što je on. Nerijetko je Enio sa svojim htijenjem i unošenjem u lik ponio i ostatak ekipe koji je bio izmučen umorom i vlastitim problemima.

S druge strane, trebali smo pronaći podjednako predanu osobu koja bi tumačila vrlo značajan lik Eniove kćeri i to smo uspjeli zahvaljujući Valteru Šaroviću koji nas je uputio na izuzetno talentiranu Paolu Slavicu. Bili smo izrazito skeptični oko Slavičina angažmana uzevši u obzir njezine obaveze na studiju, no Slavica je bila spremna zamrznuti i godinu ako treba nakon čitanja scenarija za film. Srećom, profesori su joj izašli u susret do tolike mjere da su joj neki čak i pomogli u pripremi za ulogu.

Glazba je značajan dio tvojeg života. Nisi naravno ništa prepustio slučaju radeći glazbu za Malog Diva?

Naravno, glazba je oduvijek bila jedan od najznačajnijih segmenata mog života i s istom se bavim već dugi niz godina sa mojim jako dobrim prijateljem Nikolom Špraljom s kojim sam na kraju krajeva, skladao i glazbu za ovaj projekt. U procesu stvaranja nam je u velikoj mjeri pomogao i Ivo Ivić, a nadamo se i produkciji jednog našeg sugrađanina koji je surađivao tokom svoje karijere s nizom velikih glazbenih imena poput Erica Claptona.

Bojiš li se eventualnog neuspjeha filma i na koji način ga planirate prezentirati širem gledateljstvu?  

Od samog početka smo apsolutno svi uvjereni da radimo pravu stvar, a neuspjeha se ne bojimo jer bi u suprotnom odavno odustali. Što se tiče promocije, planiramo film poslati na brojne festivale poput primjerice Sundancea, pa što bude.

Koja je poruka samog filma i kome je upućena?  

Sama ideja filma je promicanje suosjećanja. Izuzetno cijenim bilo koji oblik života i meni osobno kao i svim članovima ekipe će biti drago ako otvorimo oči ljudima suosjećanju, pa makar i prema mravu kojeg ugledaju na putu ili pužu koji prelazi cestu. Isto tako bi voljeli odati počast gradu u kojem živimo i koji sam posjeduje život, a  okružen je predivnom prirodom koja sve brže nestaje.

 

Bio je to samo sažetak razgovora sa Branimirom Čakićem koji će za sebe skromno reći da je samo sudionik stvaranja ovog iznimnog pothvata koji će, nadamo se svi, razveseliti mnoge na način na koji veseli i same članove ekipe što se okupila na ovom projektu sa željom širenja jedne hvalevrijedne poruke. Kako film otprilike izgleda i zvuči možete pogledati putem nedavno objavljenog prvog službeno trailera dok glazbu za film možete preslušati na Youtube-u.