Nisam uopće očekivala nagradu ovakve razine. Sve mi je još uvijek tako nestvarno!, kazala je Antonija

Antonija Gospić pravi je primjer umjetnice koja za sebe može reći da je svim svojim srcem i dušom - unikat. Od kada je postala djelatnica Muzeja antičkog stakla, vrata prema ostvarenju njenog sna širom su se otvorila. Već godinama u Muzeju antičkog stakla izrađuje prekrasne rukotvorine od stakla i žice, jedinstvene u Hrvatskoj, i svojim trudom, radom i ljubavlju spram unikatnog nakita, ona polako
ali sigurno, upisuje Zadar u vrh hrvatske suvenirske ponude.

Da je tome tako, potvrdilo je i priznanje čija će vlasnica i službeno postati 18. listopada. Naime, Hrvatska turistička zajednica dodijelila je Antoniji Gospić ovogodišnji Plavi cvijet i time njezin rad nagradila titulom autentičnog hrvatskog suvenira! U povodu toga odlučili smo popričati s našom ponosnom i presretnom sugrađankom, od srca joj čestitati i saznati ponešto o samoj nagradi, njenom stvaranju i daljnjim planovima.

eZd: Dobiti priznanje „Plavi cvijet" zaista je velika čast. Odnosi li se on na tvoje posljednje uratke ili je on zaokružio tvoj cjelokupni dosadašnji rad i stvaralaštvo?

Antonija: „Plavi cvijet" mi je dodijeljen kao nagrada za sav moj dosadašnji trud i za sve što sam do sada izradila (unikatni nakit od stakla i žice). U to je uključeno sve što izrađujem za MAS, sve što
sačinjava moj privatni asortiman koji plasiram u galerije i sve što prodajem putem web shopa.

eZd: Kako je raditi sa staklom i žicom? Ima li jedan od tih materijala posebno mjesto u srcu ili su ti podjednako dragi?

Antonija: Iako su mi podjednako dragi, u posljednje vrijeme malo više razvijam tehnike u staklu jer staklo je dosta, usuđujem se reći, teže za izraditi nego isplesti žicu. Barem meni u ovom trenutku. Žicom se bavim i oblikujem je već 10 godina, a staklo je nešto čime se intenzivnije bavim u posljednjih dvije godine i još uvijek mi predstavlja veliki izazov.

Konstantno uviđam da je jako teško raditi s njim. Treba jako puno prakse i vježbe da bi se postiglo ono što želim i ono što sam primarno zamislila. To su jako mali predmeti i imaju jako puno detalja. Da bi ih postigla, treba dosta vježbe i discipline, a posebice treba naučiti predvidjeti trenutak u kojem treba intervenirati. Trenutačno mi je staklo veći izazov jer me konstantno dovodi do situacija koje treba uspješno savladavati.

eZd: Koje sve stilove izrađuješ? Ima li kakvih noviteta u tvome načinu izrade nakita?

Antonija: Za Muzej antičkog stakla i dalje izrađujem replike povijesnih motiva na staklenim perlama - od prapovijesti pa sve kroz antiku i kasnije. To su motivi tzv. „očiju", cik-cak linije, točkice, animalni motivi i slično. Naravno, nismo se ograničili isključivo na replike - imamo i malo moderniji asortiman. Bitno je naglasiti da je riječ o ručnom radu, da je sve izrađeno u MAS-u i da ljudi zaista mogu sve to
vidjeti kako se izrađuje uživo.

Naše demonstracije mogu se vidjeti svakodnevno od 9 do 15 sati, ali kako smo počeli raditi po zimskom radnom vremenu, MAS se može posjetiti od 9 do 16 sati, osim nedjeljom kada ne radimo. Izrada predmeta i nakita od stakla pred posjetiteljima postala je zapravo stalna muzejska ponuda, uz stalni muzejski postav i gostujuće izložbe.

eZd: Kakav je osjećaš primiti ovako vrijednu nagradu? Jesi li očekivala uopće nešto takvo?

Antonija: Nisam uopće očekivala nagradu ovakve razine, sve mi je još uvijek tako nestvarno! 

Turistička zajednica Zadarske županije odabrala je moj rad, na moje iznenađenje i iznenađenje Muzeja, po nekim svojim, specifičnim kriterijima za županijski suvenir 2012. godine, a samim time se dalje kandidirao na državnu razinu. Sama ta činjenica meni je već bila velika čast, a kamoli ovako nešto! I da nisam ništa više od toga dobila, opet bi bila prezadovoljna i presretna!

eZd: Po nagradu putuješ 18. listopada, u Dubrovnik?

Antonija: Da, 18. listopada je dodjela priznanja u Dubrovniku, točnije u Babin Kuku gdje se održavaju Dani hrvatskog turizma, a prvog dana manifestacije bit će dodjele „Plavog cvijeta". Vidjet ćemo što će biti, otvorena sam za sve moguće suradnje. Nisam još nikada prisustvovala takvome nečemu pa niti ne znam što me očekuje pored ovog službenog dijela. Samo znam da ću ponosno predstaviti sebe odnosno svoj rad, kao i sve što radim za suvenirnicu Muzeja antičkog stakla.

eZd: Znači li ova nagrada plasiranje tvog nakita među buduće hrvatske autohtone suvenire?

Antonija: Zapravo, uopće nisam razmišljala o tome. Kada sam dobila „Plavi cvijet" Zadarske županije, to se automatski kandidiralo za „Plavi cvijet" na razini države . I eto, sada sam osvojila i to priznanje!
A što se tiče novog hrvatskog suvenira, ne bih baš tako daleko razmišljala i planirala jer to automatski podrazumijeva i jako veliku količinu tog suvenira.  Ovdje je riječ o jako maloj količini. Ja više u svojoj izradi idem na kvalitetu nego kvantitetu i želja mi je da tako i ostane.

Riječ je o vrlo ograničenom broju komada. Za nekakvo širenje asortimana, trebalo bi mi puno više ljudi i financija, a zapravo to nije niti ideja svega ovog što radim. Ja nisam sklona tzv. „štancanju"
pošto sve sama izrađujem - i staklo i žicu - i za jedan komad mi treba zaista jako puno vremena. I baš zato mislim da to neće prijeći na neku masovniju razinu. Želja mi je da ovaj unikatni rad ostane vezan za Zadar, za MAS, i za mene. Da bude prepoznatljivo i „naše".

Moram naglasiti da je Muzej jako bitan faktor u ovome svemu. Radom u Muzeju antičkog stakla trudila sam se obogatiti i njihov asortiman i ponudu, ali i i svoje stvaralaštvo. Stekla sam mnogo više iskustva nego što bih ikada stekla sama, i MAS, pod vodstvom ravnatelja Ive Fadića, te muzejski kolektiv, velika su mi podrška i poticaj za dalje. Od tuda je sve krenulo i za sav moj daljnji eventualni uspjeh uvijek ću biti zahvalna MAS-u. Također zahvaljujem i dvjema udrugama kojih sam član - HUKA-i (Hrvatska udruga kreativnih amatera) te posebice Udruzi inovatora Zadarske županije i gospodinu Radi Nekiću na velikoj potpori.

eZd: Znaš li možda postoji li još ljudi u Hrvatskoj koji se bave rukotvorinama od stakla i žice, poput tebe?

Antonija: Da, ima ih jako puno, i njihov rad zaslužuje puno više pažnje i interesa javnosti. Ima stvarno kvalitetnih radova i voljela bih da se taj rad počne prepoznavati. Vidim da sve to ide pomalo naprijed
i nadam se da će i ova moja nagrada biti poticaj svima onima koji se bave ručnim radom ove vrste da počnu plasirati svoje proizvode i da se to prepozna kao nešto kvalitetno. Tako da se, kada nas ubuduće i pokušaju usporediti s kineskom proizvodnjom, i sami uvjere da tu jednostavno nema i nikada ne može biti usporedbe.

eZd: Odakle crpiš inspiraciju, ideje?

Antonija: U ovakvom dizajnu nakita praksa je da se prije same izrade nešto nacrta i osmisli. Ja zapravo nemam tu naviku, pa jednostavno pustim da mi spontano dođe neki dizajn i dozvolim ideji da me iznenadi. Tako npr., zamislim jednu ideju, ali dok radim i sve počnem privoditi kraju, vidim da je to otišlo u skroz neku drugu sferu i to mi je zapravo odlično! Shvatila sam da se kod izrade nekako više povodim za osjećajem, kakvog sam raspoloženja u određenom trenutku...

Također, obavezno u trenutku izrade slušam glazbu, audio knjigu ili gledam filmove... Nikako u tišini! Misli su mi tako zaokupirane nekim potpuno drugim stvarima dok ruke rade svoje. Ja jednostavno tako funkcioniram i shvatila sam da mi to u potpunosti odgovara. Ne mogu npr. stvarati i samo gledati u to jer se već godinama bavim tim poslom. Svakodnevno radim iste pokrete koje već godinama ponavljam, tako da su mi ruke naučile same raditi, a ja onda mogu mislima odlutati na mjesto trenutačne inspiracije!

eZd: Kakvi su ti daljnji planovi, planiraš li kakve izložbe?

Antonija: Prije svega, u planu mi je rad na MAS-ovoj suvenirnici, na poboljšanju ponude suvenira, dok moj privatni rad uvijek uključuje nešto novo. Jedno vrijeme me drži nešto i onda kada to „ispraznim",
tražim nešto novo.

Nikada mi zapravo nije dosadno - uvijek otkrivam nove tehnike, oblike, ideje,..., i primjenjujem ih na nakitu, „igrajući se" s granicama, odnosno prelazeći te granice... U edukativnom smislu, tečajevi u Muranu će se također malo po malo odrađivati, ao tvorena sam i za sve domaće i međunarodne suradnje.

Što se tiče izložbi tiče, za sada nemam ništa u skoroj budućnosti. Obično mi treba oko 3 mjeseca da se pripremim za izložbu, tako da to treba dosta unaprijed isplanirati. Ovaj vikend sam održala art radionicu u Hotel & Spa Iadera na Punta Skali, točnije 12., 13. i 14. listopada. Tamo ću demonstrirati izradu staklenih perli uz sudjelovanje njihovih gostiju. Riječ je o art vikendu u Falkensteineru kao ponudi za njihove trenutne goste , a uz to će biti postavljena i mini izložba suvenira iz MAS-a.