Ostalo / Intervjui

U društvu maratonke svih vremena!

Karla Šitić: Nastup na Olimpijskim igrama je neopisiv osjećaj prepun emocija

Karla Šitić: Nastup na Olimpijskim igrama je neopisiv osjećaj prepun emocija

Nije lako uskladiti uspjeh u školi sa sportom... Mora postojati nekakav plan i raspored već unaprijed zadan da bi se svaki dan izgurao do kraja, kaže Karla

Karla Šitić najbolja je hrvatska plivačka maratonka svih vremena, osvojila je brojne trofeje, dugogodišnja je državna prvakinja i vlasnica nekoliko državnih rekorada. Prošle godine je nastupila na Olimpijskim igrama u Londonu te osvojila sjajno 12. mjesto.

Odlična je studentica i simpatična djevojka iz Splita koja svojim trudom potvrđuje da se u životu može sve što se hoće. Karla je ove godine nastupila na maratonu na Istu gdje je osvojila prvo mjesto, te samo za vas dala intervju i otvorila vam se...

S obzirom na to da si bila odlična učenica u školi, i danas si na fakultetu, možeš li nam reći kako uspijevaš uskladiti uspjeh u školi i u sportu?

Nije lako ustajati ujutro u 5 sati i ići na trening odmah u šest, pa nakon njega odmah u školu ili na fakultet, pa onda poslije toga na popodnevni trening, pa se opet vraćati na fakultet i na kraju odraditi večernji trening na suhom, ovisi sve u kojem smo periodu trenažnog procesa, ali cijeli dan se radi i to nije ni malo lako uskladiti.

Najbolja si hrvatska maratonka, držiš nekoliko rekorada, zadnji je srušen u Argentini gdje si otplivala maraton dug 88 kilometara, možeš li nam reći svoje dojmove o tom nastupu?

Karla: U Argentini je bilo planirano otplivati tri maratona, prvi maraton od 15 kilometara u Rosariju gdje sam bila druga, što je stvarno odličan rezultat, zatim sam trebala plivati 57 kilometara u Santa Feu, međutim dogodilo se da sam se ja razboljela nakon utrke u Rosariju i nisam mogla nastupiti.

No, uspjela sam se nekako oporaviti za utrku od 88 kilometara na maratonu od Hernandariasa do Parane, isplivala sam to, bila četvrta. Mislim da mogu biti zadovoljna što sam isplivala uopće utrku do kraja jer 10 sati i 15 minuta nije lako ni sjediti, a kamoli plivati tako nešto naporno. Tako da smo, sve u svemu, jako zadovoljni tim rezultatom.

U nekoliko svojih natjecanja bila si apsolutna prvakinja, pobjeđivala si i muškarce, državna si prvakinja, što nam možeš reći o tim nastupima i o reprezentaciji?

Karla: Da, dogodilo se nekoliko puta u domaćoj konkurenciji da sam bila apsolutni pobjednik, ali dolaze nove, mlade snage i teško mi je s njima se uopće držati u grupi, a kamoli ih pobijediti u finišu jer su stvarno dosta dobri. Imali smo sad na europskom juniorskom prvenstvu šesto mjesto Roka Čopca i četvrto mjesto mog brata Ivana Šitića što su stvarno izvrsni rezultati, nadamo se da ćemo u budućnosti imati još više tako velikih uspjeha.

Prošle godine si nastupila na Olimpijskim igrama u Londonu gdje si osvojila sjajno 12. mjesto , što nam možeš kazati o tom iskustvu?

Karla: Prvo se bilo užasno teško kvalificirati na Olimpijske igre među dvadeset i pet najboljih plivačica na svijetu, trebalo je izboriti to mjesto, ja sam se kvalificirala u Portugalu u hladnih 14 stupnjeva, to je stvarno bilo strašno teško i nisam mogla vjerovati da sam se kvalificirala. U taj London sam išla čisto da odradim utrku, da doživim tu cijelu atmosferu. To je jedan savršen, neopisiv osjećaj prepun emocija i uzbuđenja, to se treba doživjeti. Dvanaesto mjesto, u prvih pola , to nisam mogla ni zamisliti da ću se tako dobro plasirati na kraju. Predivan osjećaj!

Prva si maratonka koja je za Hrvatsku osvojila medalju na natjecanjima svjetskog kupa, kakav je osjećaj plivati na natjecanjima u toliko velikoj konkurenciji?

Karla: Na svjetskom kupu je konkurencija uvijek jaka. Treba samo naći sebi dobru situaciju, gledati gdje se probit i možeš li išta izvući. Nekoliko sam puta pobijedila na Grand prix utrkama, bila druga na natjecanju od 10 kilometara, to je isto prekrasan osjećaj. J

Što ti je najteže na natjecanjima i u karijeri općenito?

Karla: Definitivno ne volim hladna mora, a topla volim, samo da nisu prevruća jer to nikako nije dobro. Sad mi je najgore pala ozljeda koljena koju sam imala, nisam mogla trenirati, imam rupturu oba meniskusa i prednjeg križnog ligamenta. Mislila sam da će cijela sezona propasti, da neću moć uopće plivati, ali sam se uspjela nekako skrpati da odradim sezonu i da potvrdim prvu kategoriju. Sada samo neka sve bude u redu s koljenom, nastavit ću trenirati dan po dan, nekakav okvirni plan je Rio, ali sad još ne mogu ništa obećavati.

 

Autor: Ivo Štrkljević


Dodavanje novih komentara je onemogućeno.