Novinar, pjesnik, kolumnist, satiričar, ''feralovac'' - Predrag Lucić u Zadru je, zajedno s Borisom Dežulovićem, u sklopu Kalibar bestivala, izveo ''Melodije sela i Bruxellesa'', te sudjelovao u dvije književne promocije.

Iskoristili smo priliku i s Predragom Lucićem popričali o prvom zadarskom književnom festivalu, pisanju, kritici, medijima...

eZd: Zagreb, Split, Šibenik, Zadar, sve neki festivali književnosti, umjetnosti... postaju li festivali trend?

Mislim da će festivali postati popularni, ako već do sada nisu. Ima ovih već uhodanih, poput splitskog Pričigina, okupljaju velik broj pisaca i publike. Mene uvijek raduje kad se u gradovima gdje do sada nije bilo festivala, nego samo pojedinačnih gostovanja pisaca, događa nešto ovako. Znam da je u Zadru bio održan Festival kratke priče.

Obično se u gradovima koji nisu metropole niti imaju metropolitanske ambicije dogode sjajni festivali, tu publika bude i željna događanja, dođe otvorena srca. Zadrani su jako lijepo primili Marka Tomaša, baš mi je drago. Imamo baš sjajnu atmosferu i to dokazuje da ovakav festival Zadru treba.

eZd: Prilaze li ti pjesnici? Nude li ti svoje rukopise, traže li savjete, kritike?

Sada rjeđe. Dogodi se, ali puno više toga bilo je kad sam bio urednik. Ima ljudi koji jednostavno žele samo mišljenje, donose pjesme, rukopise, knjige.

eZd: Jesi bio brutalan kritičar? Kako iskreno reći autoru: znaš, nije ti ovo baš nešto...?

Nisam bio jako brutalan, nekad dobiješ početnički rukopis koji stvarno nije za objavljivanje i ne vidiš kakva količina savjeta tu može pomoći osim pisanja iznova. Zapravo, tu ne igraš na neku iskrenost, to nema smisla. Kažeš da rukopis nažalost ne možeš objaviti, bude to jasno i autoru bez nekih težih riječi koje su u nekim slučajevima nepotrebni.

Lirika je intima, to mi je jasno. To su neki jaki osjećaji koji nadilaze svoju artikulaciju, no da bi to bilo objavljivo, to ipak treba biti artikulirano.

Teže riječi ostavljam za ljude kojima sam već objavljivao knjige. Tu su žešći razgovori - oni nemaju pravo na početničke greške i nemaju pravo na početničku ljutnju. Iskrenost, normalno, boli. A onda imamo tu i urednički ego, autorski ego... Ja imam neki multiplicirani ego jer sam svašta u životu radio i radim.

Gdje je problem? U komunikaciji s ljudima koji rade solo, koji nikad nisu radili u timu. Ima svoj rukopis i samo mu je to u tom trenutku važno. Ja to poštujem, sve je to OK, ali nešto što je edicija, novine, kazališna predstava, književni festival, to naprosto zahtjeva i slušanje drugih ljudi - nisi samo ti i nije samo zbog tebe. To je i zbog tebe i zbog onog što dijeliš s drugim ljudima. Ti daješ i oni daju tebi.
Objavljivao sam neke debitanske knjige koji nisu imali nekog ranga ni poznatosti. I to mi je drago.

eZd: Ovakav festival je idealna prilika za neposrednu komunikaciju, slažeš se?

Tako je, mislim da su festivali prije svega važni da se upoznaju autori, nekome tko piše pjesme samo slušanje je dragocjeno. Upoznavanje, čašica razgovora, to je dragocjeno. Mukotrpni su putovi do prve knjige.
Split koji nema ovakav festival, ima Pričigin, i živu scenu i programe u samom gradu, Rječilište, Dadante, Bukvicu koju vodi Patricija Vodopija - i to je postalo referentno mjesto.

Lako za objavu u medijima - važan je dodir s publikom. Poslije promocije nije mi presudno da izađe nešto u novinama, to samo govori o njima kada ne zabilježe dobre stvari.

eZd: Čitaš li novine ili pregledavaš portale?

Jedno i drugo, ja sam novinski frik i da ne pišem za novine svakodnevno, na trafici bi ostavio para i para.

eZd: I koji mediji su ti najteži  trash?

Ima ih... da ne spominjem imena. Lako za ove tračerske, budalaste, što možeš... imamo ozbiljnih pokušaja u tisku i na Internetu koji zapravo programatski rade na mržnji i diskriminaciji. To je puno veći problem od ovih bedastih novina.

eZd: Jesi čuo da je Zadar s popriličnim brojem medija ''medijsko čudo''?

Pa, ne mora biti tako, deset medija i više... ako imaju publiku, sve je ok. I naravno, ako su novinari i suradnici plaćeni. Ali čini mi se da je tu problem na nacionalnoj razini. Naročito su svinjski odnosi vlasnika medija sa honorarnim suradnicima. Ovima koji su u stalnom radnom odnosu po zakonu se plaće moraju isplatiti, iako, neki od vlasnika ne bi radili ni to da ih zakon ne tjera. Taj bahati odnos prema suradnicima i generalno u tiskanim medijima, potpuno isključivanje vanjske suradnje, vodi ka mrtvačkim novinama. Zašto? Novine su komunikacija - dijalog, nisu novine bunker, ne izlaze novine iz nekog tenka. Novine moraju biti otvorene za vanjsku suradnju ili nisu otvorene za čitaoce.

eZd: Moram te pitati što kažeš na sve brojnije ''lažne medije'', odnosno satirične i parodične obrade u formi ozbiljnih vijesti?

Ima tu svega, talentiranih ljudi koji sjajno koriste novi medij. Posebno mi je drago što ovi tzv. ozbiljni zagutaju te vijesti, to se danas događa puno češće i puno brže nego u vrijeme Ferala kad smo izlazili jednom tjedno. Mi smo fotomontaže radili ručno s UHU ljepilom i škarama, bez Photoshopa, ali i nama se događalo da od satiričnog teksta kojeg ovi u ozbiljnim partijama i organizacijama vide, shvate ga ozbiljno, kao da je gola istina! Bilo je ozbiljnih frka. Baš me veseli kad lopovski novinari i portali koji žive od prepisivačine zagutaju lažnu vijest.

eZd: I najbolje je to što ti takvi naslovi djeluju autentično!

Pa da, to ti sve govori o našim tzv. ozbiljnim medijima koji su srozani. Pamtim olovna vremena komunizma, ali mislim da su se zanatski  novine strovalile nevjerojatno nisko kako ja ne pamtim.

 

eZd: Smrt tiskanih medija - izvjesna?

Izdavačka politika je takva da ljudi rade što više za što manje para, i rezultat je naštancati što više papira za što manje čitatelja. Ljudi to više ne čitaju.

Ima teorija o prevlasti virtuale, ali ja ne vjerujem u to. Internetska revolucija je jedno od najvećih čuda u povijesti i treba tome pametno pristupiti. Vidim sinergiju printa, videa, radija, audija i najbržih medija.

eZd: Što ti najviše konzumiraš?

Ja bez novina ne mogu, ali ni bez Interneta. Prošaram neke portale, u tom dnevnom žrvnju sam pa moram često visiti na news portalima, premalo vremena mi ostaje za čitanje s guštom. Ima portala sa sjajnim tekstovima, ali život je prekratak!

eZd: Objavio si pjesme u zbirci ''Mjesec iznad Splita'', a u Zadru predstavljamo knjigu o tebi tj. tvom stvaralaštvu kroz popularne čitanke, autora Sinana Gudževića.

Poslije zbirke izašla je treća Čitanka, koja se ne može tretirati kao puka zbirka pjesama, iako u njoj imaš stihova koliko bude otprilike godišnja produkcija članova jednog udruženja pisaca.

Prošle jeseni objavio sam ''Mjesec iznad Splita'', napravili smo promocije u Zagrebu, Splitu i Puli, mogli bi i Zadar.

Sinanova zaljubljenost i akribičnost s kojom je knjizi pristupio je odlična, nije to neko pravljenje spomenika, ni ja tebi serdaru ni to meni vojvodo, Sinan je pokušao sva svoja znanja iz filologije i povijesti književnosti povezati i proširiti. Zanimalo ga je postoji li nešto slično, kako to zapravo funkcionira, je li u kontinuitetu parodijske i satirične poezije. Knjiga je važna kao zapodijevanje razgovora o nečemu.

eZd: Koliko se često vidiš s Borisom Dežulovićem, kako funkcionirate, kako pripremate ove famozne ''Melodije''?

Vidio sam ga prije desetak dana nakratko, zajedno smo u Zadru, nakon duže vremena, zaželio sam ga se! Ne viđamo se, svak za svojim poslom, ali eto, kad krenu Melodije, nitko ne bi rekao da se nismo dugo vidjeli. Nekad izmjenjujemo mailove, ne chatamo... stvori se tu neka dobra atmosfera, pjesma te povuče.

Događa se da u bircu na dan nastupa napišemo dosta toga, nekad u autu dok idemo na neku dužu relaciju. Iskorištavamo trenutke. Puno pjesama nam se same vrate iz ''prapovijesti'', događaji ih aktualiziraju. Imamo ''Melodije borbe i pretvorbe'', ''Melodije Bljeska i Oluje''. Za Zadrane smo spremili ''Melodije sela i Bruxellesa'', dakle, publika može očekivati i ''seljake i briseljake!"