Ostalo / Intervjui

Uoči velikog koncerta na zadarskom Forumu

Maksim Mrvica: Glazba nikad ne bi smjela biti dosadna!

Maksim Mrvica: Glazba nikad ne bi smjela biti dosadna!

Pokušavam istraživati i ulaziti u neke nove glazbene smjerove, barem nikad nije dosadno. Glazba nikad ne bi smjela biti dosadna...

Tzv. crossover doživio je pravi boom. ''Spašava'' li on klasiku i smatraš li takvu glazbu svojevrsnim kompromisom ili jednostavno popularizacijom?

 

Crossover postaje sve popularniji, možda ne toliko kod nas koliko primjerice u Engleskoj. Oni su ujedno i druga najjača država u glazbenoj industriji. Tamo se divno primjećuje koliko svaka izdavačka kuća izbacuje albume crossover glazbe, posebno na polju pjevanja.

Mislim da ta grana glazbe ima velik potencijal. Prepoznali su to izdavači, a meni je to i dalje interesantno - na svakom albumu radim nešto potpuno drugačije.

Posljednji album, ''Movies'', potpuno je neki moj odmak od svega što inače radim. Po prvi puta sam se okušao u filmskoj glazbi.

Pokušavam istraživati i ulaziti u neke nove glazbene smjerove, barem nikad nije dosadno. Glazba nikad ne bi smjela biti dosadna.

Kako je došlo do ideje za ''The movies'' album?

U par navrata koristio sam glazbu iz nekih filmova koji su mi se svidjeli. Volim eksperimentirati, pa smo došli na ideju da napravimo cijeli album s filmskom glazbom.

Sviđa li ti se film ''Pijanist''?

Gledao sam film jednom, dosta je tužan...sviramo Chopinov Nokturno oboje. To me baš rastužilo.

Da možeš odmah ostvariti suradnju s nekim poznatim glazbenikom/glazbenicom, tko bi to bio i zašto?

Ne razmišljam puno o suradnjama, dosta sam orjentiran na solo izvedbe, jedino ako je to moj bend ili orkestar. O drugim glazbenicima baš i ne mislim.

Kako se pripremaš za nastupe danas, a kako je to ''izgledalo'' na početku? Koliko iskustvo mijenja perspektivu prije muziciranja pred publikom?

Vježba, vježba, sati vježbe - osnovna stvar! Možda su moje tehnike malo drugačije s obzirom na iskustvo, cijeli život sam na stageu pa je to i tako postavljeno u glavi, ali u principu, sve se to bazira jedino i isključivo na puno sati vježbanja. Kad imam koncerte onda svaki dan stalno sviram, ali kad nemam, pogotovo poslije velikih turneja na jesen, tri-četiri tjedna ne sviram uopće... ne diram klavir, moram se odmaknuti i ''regenerirati''.

A kako puniš baterije?

Odem na neko putovanje, plažu, opuštam se s dobrim društvom, itd.

Dolaziš li ''doma''?

Živim u Zagrebu, ali odem u Šibenik, zimi za vikende, ljeti sam stalno tamo. Kad kćeri završi škola, onda smo cijele praznike u Šibeniku. Ja sam u predgrađu, ali ugodno sam iznenađen centrom grada, puno toga se promijenilo na bolje, tvrđava, restorani, hoteli, ponuda je jako dobra i dobra je vibra navečer. Zimi toga baš i nema, ali to je trenutno sudbina dalmatinskih gradova...

Dodavanje novih komentara je onemogućeno.