Njegova tuga prava je bol, a veselje djetinja radost, i sve to je uvijek obavijeno plemenitošću, kazao nam Aljoša o njegovom doživljaju Chopinove glazbe

U srijedu 14. siječnja u Svečanoj dvorani Sveučilišta u 20 sati održat će se pijanistički recital Aljoše Jurinića.

Riječ je o jednom najperspektivnijih pijanista mlađe generacije u nas koji trenutno pohađa najviši stupanj poslijediplomske izobrazbe (tzv. konzertexamen) na Visokoj školi za glazbu Franz Liszt u Weimaru u razredu Grigorija Gruzmana.

Zagrepčanin rođen 1989. najprije je diplomirao na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi prof. Rubena Dalibaltayana te potom dvije godine studija proveo na Universität für Musik und darstellende Kunst u Beču i tri godine na Scuola di Musica di Fiesole u Italiji

Njegov talent prepoznali su svi značajniji hrvatski festivali i orkestri, a među njima je i Zadarski komorni orkestar s kojim je nastupio u Svečanoj dvorani Sveučilišta 2012. godine. Impresivna izvedba Chopinovog Koncerta za klavir i komorni orkestar br. 1. u kojoj je svirao klavirsku dionicu, a kojom je ravnao dirigent Ivan Repušić, potakla je njegov povratak u Zadar.

U ugodnom razgovoru  smladim pijanistom saznali smo mnoštvo zanimljivosti, između ostalog - i da jedva čeka srijedu i ponovni susret sa Zadrom!

eZd: Tako si mlad, a već si jedan od najperspektivnijih pijanista mlađe generacije u RH. No čitajući tvoju biografiju, pogotovo tijek školovanja i uspjeha koje si nizao na uglednim natjecanjima (Robert Schumann, Alink-Argerich), epitet uopće ne čudi! Jesi li krenuo u pijanistički svijet s (tim) određenim ciljem, ili je riječ o radu, trudu, talentu? Kada se osvrneš, kako je bilo na tom putovanju - od malog Aljoše do vrsnog pijanista! 

Aljoša Jurinić: Moj glazbeni put bio je vrlo prirodan i spontan. Sa 7 godina sam krenuo na synthesizer u jednoj glazbenoj galeriji. Kako mi je to dobro išlo, logičan slijed je bio upis na klavir u glazbenu školu, s 8 godina. U glazbenoj školi sam naišao na sjajnu profesoricu koja je prepoznala moj talent, zbog čega sam sljedećih 8 godina ostvarivao uspjehe na natjecanjima za djecu.

Treću komponentu - predan rad - uveo sam u život sa 16, odlučio da je to ono što želim i od tada je pristup s moje strane postao ozbiljan. Mislim da sam imao sreću što sam u djetinjstvu uspio ostvariti kvalitetnu bazu, ali i zadržati sve bitne elemente sretnog odrastanja, zbog čega sam danas koliko-toliko normalan (u granicama svoje osobnosti).

eZd: Trenutno pohađaš najviši stupanj poslijediplomske izobrazbe na Visokoj školi za glazbu Franz Liszt u Weimaru u razredu Grigorija Gruzmana. Kako uspijevaš spojiti školu i "pijanističke" obaveze, nastupe, natjecanja? Koliko je još škole pred tobom? Ima li uopće kraja školi u tvome pozivu ili se radi o cjeloživotnoj obavezi/izazovu?

Aljoša Jurinić: U glazbenom obrazovanju postoji jedan oksimoron - ljudi se usavršavaju (doista postoji i stupanj koji se tako zove) godinama nakon diplomiranja, a bave se izvedbenom umjetnošću, u kojoj je savršenstvo nedostižno. Stoga je ovo moj drugi postdiplomski studij, a vjerojatno ne i zadnji. Velika beneficija programa u koji sam upisan je to što su satovi klavira jedini predmet koji imam, tako da mi usklađivanje obaveza nije ni u primisli!

eZd: Pobijeda na uglednom pijanističkom natjecanju Robert Schumann u Zwickauu, potom osvajanje i četiri natjecanja u nizu iz svjetske mreže Alink-Argerich! Koliko ti se život (i pijanistički i privatni) promijenio nakon toga? Je li to bio vjetar u leđa za tebe? 

Aljoša Jurinić: Pa za početak, trebao bih češće provjeravati e-mail (hehe). No, doista se malo toga promijenilo. Radi se samo o intenziviranju istih aktivnosti, prvenstveno broju nastupa. Puno konciznije moram planirati i balansirati između rada na djelima koja su nova i onima koja ponavljam za određene nastupe. Važnost natjecanja na kojima sam pobjeđivao išla je relativno pravilnim uzlaznim putem, pa nije bilo nikakvog šoka, samo konstante adaptacije na malo veći broj svega.

eZd: Tvoj talent prepoznali su svi značajniji hrvatski festivali i orkestri, a među njima je i naš Zadarski komorni orkestar s kojim si nastupio u Svečanoj dvorani Sveučilišta 2012. godine s impresivnom izvedbom Chopinovog Koncerta za klavir i komorni orkestar br. 1. Je li istina da se upravo zbog tog koncerta vraćaš u Zadar, u srijedu 14. siječnja, ovoga puta kroz cjelovečernji recital? 

Aljoša Jurinić: Točno, nastup mi je ostao u jako lijepom sjećanju iz barem 3 razloga: taj Chopinov koncert mi je dugo bila velika želja izvoditi a to je bila moja tek druga izvedba istog, atmosfera u publici je bila iznimno ugodna i suradnja s orkestrom (napose maestrom Repušićem i koncertnim majstorom Marcom Grazianijem) je protekla u vrlo kvalitetnom ali i opuštenom tonu, što je rezultiralo vrlo inspiriranim nastupom svih glazbenika.

eZd: Pod povećalom - Chopin. Očekuje nas vrlo intimna i romantična večer uz pjesnika klavira kojeg ćeš na jednu noć oživjeti za zadarsku publiku... Reci mi, zašto te Chopin toliko osvojio? U čemu je tajna?

Aljoša Jurinić: Vrlo teško pitanje: glazba kao najapstraktnija umjetnost teško može biti opisana riječima. Reći ću samo to da Chopinov izraz u meni izaziva najsnažnije emocije - njegova tuga prava je bol, a veselje djetinja radost, i sve to je uvijek obavijeno plemenitošću.

eZd: Reci mi za kraj nešto o programu i zašto si odabrao baš te izvedbe?

Aljoša Jurinić: Izvest ću Barkarole u Fis-duru, op. 60, Sonate br. 3 u h-molu, op. 58, Nokturna u Es-duru, op. 55, br. 2, Etida op. 25, br. 2 u f-molu, br. 6 u gis-molu, br. 7 u cis-molu, br. 11 u a-molu i br. 12 u c-molu

Sve skladbe koje sam naveo i koje ću svirati imaju posebno mjesto u mom srcu - neke oduvijek, neke odnedavno. Mislim da se radi o nekima od najljepših djela glazbene literature uopće, i nadam se da ću izvedbom barem djelomično to uspjeti dočarati.