"Knjiga o Džungli", priča o dječaku Mowgliu kojeg su zaštitile i prigrlile životinje, od svog nastanka pa sve do danas osvaja niz generacija.

Nema djeteta niti roditelja koji u svome odrastanju nisu barem jednom poželjeli doživjeti Mowglijevu avanturu i zaputiti se u duboku i opasnu džunglu u kojem vlada jedan posve drugačiji svijet. Fascinantna je to priča o susretu dvaju svjetova, onog životinjskog i onog ljudskog, o prirodi, prijateljstvu, odrastanju, hrabrosti, ustrajanosti i, naravno, o ljubavi.  

No, ipak postoji jedna "Knjiga o džungli" koju još niste imali prilike pogledati, ali ćete to uskoro  moći. Riječ je o novom projektu zadarskih lutkarskih majstora pod vodstvom hrvatskog kazališnog redatelje Dražena Ferenčine, dugogodišnjeg suradnika Kazalita lutaka zadar, koji u sklopu Županijskih Dana 2015. za Zadrane pripremaju predivnu lutkarsku poslasticu!

Riječ je pravoj, velikoj, festivalskoj predstavi. Cilj KLZ-a je bio posvetiti se publici od 1 do 4. razreda osnovnih škola. "U posljednje vrijeme se dosta trudimo vratiti publiku u kazalište, želimo da ono postane česti, ako ne i prvi izbor predškolarcima i školarcima, kako osnovnim tako i srednjim školama, upravo kroz repertoar lektirnih naslova", poručuju  iz marketinga KLZ-a.

"Želimo se uključiti u aktivan dolazak i povratak svih generacija u kazalište. Ovo je naslov koji bi mogao to napraviti i vjerujemo da će polučiti veliki uspjeh. S jedne strane riječ je o obaveznoj lektiri, a i sama priča sama po sebi je jedna od najčitanijih i najpopularnijih dječjih naslova. Već su sada krenule i predbilježbe kroz cijeli 5. mjesec, a predstava još nije ni prikazana, tako da smo jako zadovoljni! Odlučili smo napraviti premijeru ali i pretpremijeru upravo zbog profesora, ravnatelja i svih koji su uključeni u odgoj djece kako bi imali priliku prvi pogledati predstavu", dodaju.

Redatelj Dražen Ferenčina jako je zadovoljan kako teku pripreme. "Radi se o jednom uistinu velikom projektu u kojem sudjeluje gotovo  cijeli ansambl KLZ-a. Predstava je zahtjevna i glumački, ali i u tehničkom te organizacijskom smislu i mislim da, od kada je otvorena nova lutkarska kazališna zgrada u Zadru, još nije bilo ovako tehnički zahtjevne predstave", kazao nam je u razgovoru. "Ulazimo u posljednjih 15 dana, sada se sklapaju zadnji elementi, kostimi, scenografija, glazba, počinjemo raditi i svijetlo ... Mislim da će sve biti kako treba i na vrijeme."

Rad na predstavi traje već 2 mjeseca. Iako, najveći razlog tome je dosta gust raspored Kazališta lutaka Zadar. Bilo je puno predstava tako da glumci i redatelj nisu mogli imati svaki dan po onoliko proba koliko su htjeli, ali zato su ranije krenuli s pripremama. "Jako su vrijedni, moram ih pohvaliti, bez obzira koliko je to meni otežavalo složiti termine proba, ali - stvarno se radi o iznimnim glumcima. Jako se dugo znamo i do sada smo imali zaista puno uspješnih suradnji tako da se u to svaki put nanovo uvjerim", kaže Ferenčina.

Posljednja suradnja Ferenčine i KLZ-a bila je "Hamletova istina", isto jedna divna i usješna predstava, jedna od ljepših i redatelju Ferenčini dražih suradnji.

Ideja o predstavi "Knjiga o džungli"

"O toj predstavi razmišljam već negdje 2 do 3 godine, odmah nakon Michelangela. Ravnateljica i ja smo pričali o naslovima koje bi bilo zanimljivo napraviti, kako za glumce tako i za mene, i tu smo se našli na Knjizi o džungli. Radi se o općem mjestu, ne samo dječje književnosti, već literature uopće. To je jedan divan tekst o hrabrosti, prijateljstvu, temeljnim ljudskim vrijednostima, o svemu onom što nam danas možda malo i nedostaje, a lijepo je s jedne strane djecu odgajati na tim vrijednostima, a odrasle malo podsjetiti na te zabravljene a vrlo važne stvari", kaže nam redatelj.

Budući da se radi o romanu, Dražen Ferenčina je uzeo dramatizaciju Geralda Theobalda. "Prije više od 20 godina po njoj je rađena i predstava u ZKM-u, meni jedna od najdražih dječjih predstava. Mislim da je Gerald Theobald našao jako dobru između romana, i dao je jedan suvremeni štih koji nipošto nije nasilan već zapravo podcrtava navedene vrijednosti i na neki način ih čini komunikativnijima i pristupačnijima današnjem djetetu. Jer ipak - roman je pisan prije 120 i nešto godina, a opet zvuči vrlo aktualno i moderno i dan danas."

Autorska ekipa - provjerena i vrhunska

"Uz mene je u autorskoj ekipi predstave bila već dobro poznat tim ljudi. Stari smo suradnici, radili smo na mnogim prijašnjim upsješnim projektima, a to su: Igor Karlić za glazbu, scenski pokret Alen Čelić i Mojmir Mihatov za kompletan vizualni dio: scenografije, kostima, lutaka/maski,... To je ekipa koja je obavila jedan dio posla, dok je najveći dio posla naravno na glumcima Kazališta lutaka Zadar. Također, u predstavi osim glumaca Kazališta lutaka Zadar, sudjeluju i mlade snage lutkarske i glumačke radionice za djecu Donatolina, njih troje", kaže Ferenčina.

Nema nervoze, već pozitivne uzbuđenosti i napetosti

Kako se premijera sve više i brže približava, tako se u zraku osjeti jedna posebna uzbuđenost, otkriva nam redatelj.

"U biti nije riječ o nervozi, ali osjeti se jedna mala uzbuđenost i napetost, u pozitivnom smislu. Moram priznat da ja osobno baš volim završne faze jer tada sve zaživi jednim drugačijim duhom i energijom. Znate ono kada se nešto radi dulje vremena, pa se ispočetka uvijek govori „pa imamo vremena, lako ćemo,...", ali kada se počne ulaziti u nekakav finiš, onda više nema toga. Svi se osvijeste, nema više prostora za ležernost,mora se uprt punom snagom, i koliko god to možda je malo teže, oni najzanimljiviji trenuci i faze tek slijede."

Tekst je dosta velik i zahtjevan, čak će možda biti potrebe i za skraćivanjem, dodaje. "Kako je predstava primarno namijenjena mlađoj publici, svakako ne bi bilo dobro da traje predugo. Pokušat ćemo je svesti u nekih 1 h, do 1 i 15 h, a da ipak sve ono najvažnije ostane."

Predstava je namjenjena publici od +5 do +50, kako bi se reklo. Lutkarska rješenja su vrlo zanimljiva i atraktivna, što će s jedne strane zaintrigirati mlađu publiku, dok će odrasli pronaći neke duhovitosti namijenjene njima. Kao i u većini dosadašnjih predstava KLZ-a, tako niti u ovoj roditelji neće biti zapostavljeni.

Scenografija - moćna, zahtjevna, velika, sadržajna,....

"Scena zaista oduzima dah i time uopće ne pretjerujem. Kada su nam prije neki dan predstavili scenografiju, shvatili smo da izgleda kao da ju je radio pogon od stotinu ljudi, a ne njih par. Objektivno, riječ je o scenografiji koju bi HNK Split ili Zagreb mogao raditi s nekih 15-tak ljudi, dok je ovdje riječ tek o 3, 4 čovjeka. Vrlo su vrijedni i svaka im čast. Oni to pripremaju od Nove godine i mislim da im treba uistinu čestitati jer će i njihov obol svakako doprinijeti uspješnosti i kompletnom dojmu predstave... Zahvaljujući njima, imam osjećaj da predstava djeluje puno skuplje nego što ona zapravo jest", otkriva nam redatelj.

Isto tako, kao što je s jedne strane fascinantna, scenografija će ipak zbog svoje veličine i zahtjevnosti kod transporta utjecati na manji broj gostovanja. Neće moći svuda igrati. "Već je dogovoreno da predstava ide na SLUK, Susret lutkarskih kazališta u Osijeku, ali smo odmah tražili da se igra na velikoj sceni HNK Osijek, jer neće stati na manje. Ali to smo u startu znali stoga smo odlučili da ćemo u slučaju" Knjige o džungli" djecu dovoditi nama."

Termini predstava 

U nedjelju, 26. travnja, u 11 sati održat će se pretpremijera, a u ponedjeljak, 27. travnja, s početkom u 19 sati, premijera. Podsjećamo kako je predstava Knjiga o džungli uvrštena u program proslave Županijskih dana 2015. "Kao sudionici Dana Županije 2015. imponira nam što smo uvršteni u program te se nadam da ćemo dostojno uveličati proslavu", kaže Dražen Ferenčina.

Redatelji i premijere nisu baš na "ti"

"Ja ne znam kako je drugima, ali meni je jako teško gledati premijeru, i najčešće je i ne gledam, tako da vjerujem da neću ni ovu. Tu i tamo malo iza scene provirim u trenucima za koje mislim da su malo osjetljivijiji, ili se meni čine bitnima, pa malo osluhnem, a volim saznati i kakva je atmosfera predstave i publike, kakve su reakcije", objašnjava nam redatelj.

"Čudan je taj osjećaj. Uvijek kada je neka predstava u procesu, pred kraj nekako svi znamo je li ona dobra ili nije jer nažalost nema pravila, koliko god bi mi htjeli drugačije. Nisu sve predstave uspješne i dobre. Redatelja pred kraj nekako uvijek obuzme tužan osjećaj jer radio si cijelo vrijeme nešto, bio si dio nečega, i od premijere na dalje, tebe glumci više, realno gledano, ne trebaju. Mogu ja dolaziti i korigirati, ali to više nije to. To je jedan zapravo vrlo čudan trenutak - s jedne strane veselje jer je bilo dobro dok je trajalo, gušt i zadovoljstvo, a s druge strane - tuga što više nisi dio toga. Tako da u nedjelju ću svakako biti na predstavi, i uvijek forsiram da se prije premijere odradi jedna predstava s publikom jer glumcima je to itekako potrebno, i da se osjeti reakcija ali i da se upije ta atmosfera. Mislim da nije dobro u premijeru ući kao prvi put..."

Planovi koji slijede nakon Knjige o džungli

Iza ovog projekta, Dražen Ferenčina će u Zagrebu raditi na još jednoj  lutkarskoj predstavi, "Palčić". Na jesen se vraća u Zadar, u HNK, jer je dogovor da se radi "Dom Bernarda Albe", čemu se redatelj iznimno veseli. Nakon toga u 2016. trebao bi imati jednu suradnju s Gavellom, ali to još ne zna detalje.

S kim mu je draže raditi - s dramskim glumcima ili lutkarima?

"Kako ja zapravo nisam završio niti lutkarstvo, nit sam ja klasični lutkarski redatelj, ne gledam na te dvije stvari kao različite i odvojene, već uvijek radim na isti način. Meni je jedna od najdražih, ako ne i najdraža, zapravo lutkarska predstava Michelangelo Buonarroti koja je rađena s Kazalištem lutaka Zadar. Opet, mislim da je sada tu čak i upitno radi li se o lutkarskoj predstavi, a opet ne može se reći da nije. Stvarno vam tu nema pravila", komentira Ferenčina.

"Konkretno, u predstavi Michelangelo Buonarroti, lutkarsko kazalište je pomoglo iznijeti nešto što ne bi mogao nikako napraviti u dramskom kazalištu. Bez lutkarstva to ne bi bilo to. Ja ih zapravo uopće ne razdvajam, lutkare i dramske glumce, oni se nevjerojatno nadopunjuju, a u nekim su situacijama nezamislivi jedni bez drugih."

Ponekad su u lutkarstvu predstave zapravo puno teže, nastavlja  redatelj. "Nažalost, situacija je u Hrvatskoj je takva da lutkarstvo još uvijek nema status koji mu pripada. Smatra se nižom vrstom dramske umjetnosti što je miljama daleko od istine. Koje smo mi patnje imali npr. kod Knjige o džungli. Dobijete maske, pa sada pronađi načina da se to točno izanimira."

"Dramski glumac ima samo jedan zadatak, prenijeti pisanu riječ u izvedbenu, hajdemo to tako reći, dok lutkar sve to mora poništiti u sebi, i prenijeti u lutku ili u ono što već animira (maska, predmet). Stoga, lutkarstvo je zapravo vrlo teško i zahtjevno, uložen je veliki trud i muka, ali sve se uspijeva zbog velike ljubavi prema tome, a u slučaju Kazališta lutaka Zadar - riječ je o ljudima koji zaista vole ono što rade, i vjerujem da publika to osjeti. Ne može to raditi netko samo za plaću, već to mora to uistinu voljeti. A Zadrani to uistinu vole...", rekao nam je redatelj Dražen Ferenčina za kraj.