„Lica i naličja ljubavi“ druga je knjiga Andreje Malte, članice Zadarskih pisaca. Nakon dvojezične zbirke poezije „Stazama uspomena“, koja je bila hibridna i u jeziku i u izričaju (sadržavala je i pjesme i priče), Malta se na scenu vraća s vrlo kompaktnom i tematski vrlo određenom zbirkom. Lica i naličja ljubavi ispisana su u 27 kratkih i vrlo kratkih priča koje progovaraju o ženskoj strani životnih dilema, zalazeći duboko u intimu i ne bojeći se kopati ispod površine ove su priče uvijek žestoke i napisane bez kompromisa.

Zbirka fascinira svojom jasno definiranom temom i čvrstim konceptom. Koliko su dugo nastajale priče iz ove zbirke? Da li si već u startu imala jasnu ideju o čemu želiš pisati ili je to tema koja te uvijek zaokuplja?

Da, tako je, priče imaju jasno definiranu temu. Pisane su u razdoblju od 2007. godine pa sve do nedavno. Mislim da je tome svakako doprinijelo jedno traumatično razdoblje u mom životu. Bila je to vrlo neugodna rastava braka, koja me je potakla, da se nakon dugo vremena vratim svojoj velikoj ljubavi, pisanju.  Kao žena i majka, prošla sam mnogo toga, bila u situacijama kada me je rijetko tko shvaćao, prepuštena sebi i svojim odlukama, uzalud tražeći pomoć u institucijama koje se bave ili bi se bar trebale baviti zaštitom žena i djece, takozvanim Centrima za socijalni rad. Tada sam shvatila kako smo unatoč ženskoj emancipaciji, zapravo još vrlo patrijarhalno društvo i da još uvijek postoje stvari o kojima se ne priča ili je bolje ne pričati. Kada su stvari sjele na svoje mjesto i kako je rasla odluka da se vratim pisanju, odlučila sam da ću pisati o ženama.  Ženama majkama, zlostavljanim ženama, veselim, sretnim, luckastim, depresivnim, željnim ljubavi, vjernim, nevjernim… na malo otvoreniji način. Inače, da to je tema koja me je uvijek zaokupljala i mislim da je na neki način uvijek interesantna. Također, mislim, da su žene ili prijateljice još uvijek previše zatvorene jedne prema drugoj, da se ne povjeravaju u potpunosti, rijetke su one koje se iskreno otvore jedne prema drugoj. 

Priče u knjizi podijeljene su u tri ciklusa: „Ah, te žene!“, „Crtice o…“ i „Ona mračna strana“. Dok prvim ciklusom dominiraju kratke ali snažne priče o odnosima, drugi je sastavljen od intimističkih zapisa, često napisan nekome, kao pismo ili ispovijed. Treći ciklus se ponovo okreće pričama, ovaj put brutalnijim i mračnijim. Kako bi prokomentirala podjelu priča na cikluse?

Priče je na cikluse podijelila urednica Tamara Modrić, po sadržajnoj tematici. Prvi ciklus je vedar, ponegdje pomalo luckasti, čak i komičan s dozom cinizma. Drugi, intimistički je osvrt na određene događaje, bili istiniti ili ne, koji su me se snažno dojmili, pa sam ih morala preliti u priču. A treći ciklus je posljedica mog zavirivanja u crnu kroniku koju, nerado, ali ipak priznajem, volim pročitati. A uz sve to, bujna mašta može svašta! 

Neke likove provukla si kroz više priča (npr. Betina i Miškec) i tako ih produžila vrijeme u kojem se čitatelj intimno upoznaje s tvojim likovima, stalo mu je do njih i brine s njima. Drugim likovima si posve izmijenila perspektivu, jako je zanimljivo čitati o slici obitelji kroz oči mačka (priča Tigar). Tko su sve likovi tvojih priča?

Neki od likova mojih priča su stvarne osobe, naravno osobe pod drugim imenom. To su osobe s kojima sam imala kakve-takve kontakte, pa onda ljudi koje dobro poznajem i tu i tamo zavirim im u dušu. Ali nikako zlonamjerno. To su  osobe koje me svojim načinom života i razmišljanjem inspiriraju pa ih onda ubacim u „lonac“ i „prokuham“ zajedno s maštom, hahahaa…  A neki su likovi isključio plod moje mašte. Ponekad ubacim neki detalj iz vlastitog života, ma da u principu ne pišem o sebi. Što se tiče Betine i Miškeca, počela sam s malčice „Almodovarskim“ stilom, a kako osobe imena Betina i Miškec stvarno postoje, ma da nisu u nikakvoj ljubavnoj vezi, to njihovo prijateljstvo me je poticao da iz toga napravim malu „sapunicu“. Pogotovo jer je drugi nastavak te priče skupio jako puno lajkova na facebook stranici mog izdavača „Studia TiM“. Što se pak tiče priča o Tigru i Maksu, o mojim stvarnim kućnim ljubimcima s kojima sam provela  puno vremena i upoznala njihove navike, nekako sam se s vremenom poistovjetila s njima.  Počela sam gledati život kroz njihove oči. Mislim da sve u svemu u njihovim pričama nisam puno pogriješila. Mačke uistinu dobro poznajem i jako ih volim. Imamo sličan karakter, hahahaaa…

Posebnost ove knjige je što je istovremeno objavljena i na papiru i u digitalnom obliku, uz važan detalj da je e-knjiga posve besplatna i čitatelji je mogu čitati i skinuti na svoje računalo .

Koliko je ovaj potez utjecao na čitanost i percepciju knjige? Hoće li biti vidljivija i doseći veći broj čitatelja?

Vrijeme je recesije i  ljudi koji bi možda htjeli  izdvojiti novac za knjigu, to nisu u mogućnosti. A kako je danas Internet pristupačan preko računala, tableta ili mobitela, nije problem skinuti knjigu i besplatno je pročitati. To je velika prednost digitalnog doba. Ma da s druge strane, čitanje knjige u papirnatom obliku još uvijek ima svoj čar. Onaj specifičan miris knjige i dodir papira, to je za mene još uvijek neprocjenljiv osjećaj.

Mislim da će s digitalizacijom knjiga biti svakako vidljivija. A koliko je ovaj potez utjecao na čitanost i percepciju, to će se još pokazati. Mislim da je još prerano za zaključke. Vrijeme će pokazati svoje. 

Već si se prvom knjigom predstavila kao autorica koja balansira između dva jezika i dvije sredine – Slovenije i Hrvatske. Koliko se ova podvojenost može čitati u novoj knjizi? Koliko su „Lica i naličja“ zemljopisno određena knjiga, ili su priče iz nje univerzalne?

Balansiram, da, između dvije sredine koje jednako poštujem i volim. U „Licima i naličjima“ ima nešto malo zemljopisnih odredišta pošto su same teme vezane za ta odredišta. Tako se na primjer spominje Ljubljana, moj rodni grad, također i likovi koje sam izvukla iz „naftalina“ i malo ih doradila po svom ukusu. Ma da sve u svemu, mislim da su priče više univerzalne. 

Zadarska publika može očekivati promociju ove knjige u rujnu, a putuješ s njom i na malu turneju. Kakvi su planovi za promociju knjige?

Promocija je planirana u rujnu, u sklopu „Kalibar bestivala“ i mislim da je to pravo vrijeme za otvaranje nove književne sezone  i promocije. Veselim se tome u nadi da će čitatelji u pričama pronaći ponešto za sebe.

Također je mislim predstaviti na jednoj kraćoj turneji po susjednoj nam Bosni i Hercegovini, na poziv Balkanskog književnog glasnika u sklopu projekta „Pisci za budućnost“. U kojim ću gradovima gostovati, trenutno još ne znam, ali zasigurno krečem iz Sarajeva. Nadam se i promociji u Rijeci.

Na kraju bi samo najavila još jednu dvojezičnu zbirku (slovensko/hrvatsku), mozaik proze i poezije, naslova „Vsakdanje stvari/Svakidašnje stvari“ koja je u pripremi i trebala bi izaći  krajem ove godine.