Tomislav Perko, zaljubljenik u putovanja i putopisac, s nama je porazgovarao uoči predavanje u Zadru pod naslovom: ''Novi Zeland - Život na Jugu", gdje je govorio o svom boravku u toj zemlji!

Autor putopisa „1000 dana proljeća" krenuo je na svoja putovanja prije sedam godina: pješice, autostopom, biciklom, volontirao je za smještaj i hranu, živio u domovima neznanaca... Proputovao je zemlje poput Perua, Kenije, Tajlanda, Australije, Pakistana, Bugarske... da nabrojimo samo neke.

Volontirao je i radio u zamjenu za smještaj i hranu, družio se s domaćim ljudima i stekao ogromno iskustvo. Trenutno je u Zagrebu, putuje po hrvatskim gradovima i priča ljudima o svojim doživljajima.

Budući da je ovaj utorak, 27. listopada bio u zadarskom Arsenalu, gdje je održao predavanje pod nazivom „Novi Zeland - Život na Jugu", odlučili smo mu postaviti par pitanja.

Možeš li mi reći zašto ste se, znam da putuješ s djevojkom, odlučili za Novi Zeland? Kriju li se razlozi u tome što je Novi Zeland ekonomski stabilna i uređena država?

Ne, to nije bio glavni razlog. Prvenstveno zato što su me umorila stalna putovanja, u mom slučaju to je bilo pet godina. Htio sam probati i vidjeti nešto drugačije, malo se smiriti na jednom mjestu i ući u neku rutinu, barem pola godine do godinu dana. Nikad prije toga nismo bio na Novom Zelandu, nismo puno znali o životu ondje. Odluka je, kao i uvijek donesena na brzinu.  Osim toga, ovdje je počinjala jesen, a tamo ljeto...

Ono što je bilo ključno... dobili smo Working Holiday ‒ novi tip vize što je značilo da možemo ići raditi legalno. Working Holiday viza omogućuje da na godišnjoj razini sto ljudi iz Hrvatske u dobi od 18 do 30 godina ode živjeti i raditi na Novi Zeland. Ista stvar je i sa stanovništvom Novog Zelanda - sto ljudi godišnje može doći potražiti posao u Hrvatskoj, no sumnjam da je to itko dosad iskoristio.

Kakav je život na Novom Zelandu što se tiče smještaja, zaposlenja, troškova?

Tamo se definitivno može zaraditi. Troškovi života su duplo veći nego u Hrvatskoj, ali i plaće su 3-4 puta veći, tako da je sve skupa sigurno duplo bolje na Novom Zelandu, nego ovdje što se standarda tiče.

Minimalna satnica je nekih 15 dolara, plaća se prima tjedno, ne mjesečno kao kod nas i neki tjedni minimum je 500 dolara.

Što se tiče smještaja tu smo najviše uštedjeli jer smo platili svega jednu noć u sedam mjeseci boravka.

Većinom smo koristili usluge „Housesittinga", čuvali smo domove i kućne ljubimce dok su domaćini bili na putovanju i „Home exchangea" ‒ živiš u nečijem domu, u zamjenu za svoj dom kad ta osoba odluči doći u tvoju zemlju.

Koje poslove ste radili u Novom Zelandu?

Orijentirali smo se na neke bazične poslove, nismo sad nosili životopise od tvrtke do tvrtke i tražili neke uredske poslove već  poslovi tipa konobarenja, rad na građevini...Imao sam čak ponudu da radim kao barmen. Uglavnom poslove za koje ne trebaju nikakve posebne kvalifikacije, iskustvo je dobrodošlo, ali nije nužno. Ja sam kasnije počeo raditi za „Home exchange", kako nisu imali svoje predstavnike u Wellingtonu, odlično sam im upao.

Kako to da ste se nakon 7 mjeseci ipak odlučili vratiti kući?

Stavili smo razloge za i protiv ostanka. Zemlja je super što se tiče standarda, uređena, nema kriminala, korupcije i ostalog. Nezaposlenost je niska (manja od 5%), prekrasna priroda, ljudi su pristupačni i otvoreni. To su s jedne strane bili razlozi za ostanak.

Međutim, daleka je to zemlja, prevelik je korak bio za nas ostati tamo na duže vrijeme. Odluku smo isto tako donijeli na brzinu, u kamperu dok smo se vozili iz Queenstowna  prema Wellingtonu gdje smo opet bili pozvani na čuvanje kuću mladom paru koji su otputovali na neko vrijeme.

Uostalom, shvatio sam da nije poanta traženje neke idealne destinacije i ostanak tamo, već treba odabrati jedno mjesto i učiniti to mjesto savršenim za život. U mom slučaju, to je sad Zagreb...

Kakvi su vam planovi za dalje?

Pa, evo je trenutno držim predavanja po Hrvatskoj o svom boravku na Novom Zelandu ovaj i sljedeći mjesec. Onda ću opet putovati po Europi - držat ću predavanja u Belgiji, Engleskoj, Irskoj...

Jesu li ljudi zainteresirani za tvoja predavanja, kakav je odaziv? Kakva publika dolazi na  tvoja predavanja po Europi, jesu li to isključivo Hrvati koji ondje žive?

U principu da, zainteresirani su. Dolaze u velikom broju, zanimaju ih teme o kojima govorim na svojim predavanjima, a to je kako putovati za što manje novca, kako pronaći smještaj i posao na putovanju... Sve su to teme koje zanimaju ljude koji se danas-sutra odluče putovati.

Što se tiče publike, dolazi razna publika. Npr. prijatelj mi je organizirao predavanje u Belgiji, našao je prostor, stavio na facebook, uskoro je bio velik broj zainteresiranih. Uglavnom sve ide preko facebooka, ljudi vide obavijest, dođu na predavanje...

A knjiga? Prošle godine je izašao prvijenac „1000 dana proljeća", možemo li uskoro očekivati nešto novo?

Evo trenutno pokušavam pisati drugu knjigu - „1000 dana ljeta", o mom putovanju svijetom koje je trajalo tri godine, Novi Zeland ne bi bio uključen. Ona bi trebala izaći dogodine. Ovisi kako će se predavanja odvijati, koliko će ih biti i hoću li uz njih imati dovoljno vremena i za knjigu.

I za kraj... imaš li kakav savjet za sve one koji imaju u planu otputovati na Novi Zeland?

Definitvno treba probati. Raspitati se o svemu što vas zanima i otići ondje. Novi Zeland se ne može usporediti s Hrvatskom po pitanju života i standarda, tu se daleko ispred nas. Vjerujem da bi se velikoj većini svidio život ondje, da bi bili zadovoljni.