Uoči velikog koncerta u zadarskom klubu Arsenal, eZadar vam donosi razgovor s jednim od najpopularnijih pjevača u Hrvatskoj, Massimom Savićem!

Zadar i vi volite se javno, u čemu je tajna?

Tko god prati moj rad zna da sam u braku sa Zadrankom i da tamo provodim svako ljeto. Osim toga Zadar je grad u kojem je rođen moj pokojni otac tako da se vraćam svom ishodištu.

U Zadru se dogodio, ja ga zovem „kvantni skok“ s pjesmom „Iz jednog pogleda“. Nije da nismo i prije imali hitove, „Sjaj u tami“, „Stranac u noći“, „Zar više nema nas“, „Indija“, „Odjednom ti“,... Međutim, „Iz jednog pogleda“ je napravio ozbiljan pomak i spot smo odlučili snimiti u Zadru, neke kadrove pored naše kuće, pored Marexa, neke ispred starog Bagata, a dosta toga i u Muzeju antičkog stakla, koji vodi rođak moje supruge, dr. Ivo Fadić. Dakle, veza sa Zadrom je jaka, čvrsta, organska.

Protekla godina oduzela je mnoge glazbene velikane, smatrate li hoće li ih se jednom moći nadomjestiti nekim imenima barem sličnog glazbenog senzibiliteta?

Vrlo teško će se zamijeniti veličine kao što su bili Leonard Cohen, David Bowie, Prince, George Michael. Ne mogu se roditi dva Mozarta, Beethovena, Bacha, a to su sve veličine tog kalibra. S jedne strane Cohenov romantično-šansonijerski pristup, s druge djed punka koji je praktički stvorio 80-e, a bio je utjecajan i ranije, do Princea koji je sve to sublimirao i iznimno puno napravio za tehnologiju glazbe. Mislim da u sljedećim generacijama nećemo prisustvovati rađanju takvih ljudi. Možda u nekom drugom pravcu, drugom smislu, ali ovi su neponovljivi.

Poznati ste i omiljeni zbog vrsnoga baratanja emocijama u nastupima; što Vam pomaže u postizanju unutarnje ravnoteže?

Tu i tamo mi se dogodi da imam unutarnju ravnotežu tijekom nastupa, ali cijelo vrijeme je zapravo panično nastojanje da to što radim bude dobro, da ozbiljno slijedimo ono što smo snimili na CD-u.

Ljudi kad dođu na koncert žele tu sublimaciju zvuka i ako to nisi u stanju prenijeti uživo, onda bolje da se time ne baviš. I upravo je tu tajna, nastojanja dobrog izvođenja uživo. To što se ne stidim pokazati emocije, time se na neki način samo štitim od stajanja pred ljudima.

Veliku pažnju pridajete svome bendu, koliko je teško u onim razdobljima kada se ne poklapaju ideje truditi da stvorite nešto na obostrano umjetničko zadovoljstvo?

Apsolutno svi u bendu su dobro naslušani glazbenici. Početak svega je jazz. Jazz je ozbiljna glazbe našeg doba, glazba 20. stoljeća. Čim se glazbenici slažu oko jazza kao startne pozicije onda je sve lako, onda se sve zna,  što je dobro, što nije dobro.
Kroz godine pripadao sam punk pokretu, novovalnom pokretu i tako dalje, međutim ono što želim istaknuti je činjenica da se tada  jako puno ljudi počelo baviti glazbom, jer nije bilo potrebno znati svirati, bilo je potrebno dati tu energiju.

Bilo je to jedno divno doba, u kojem su ljudi koji vrlo amaterski vladaju svojim instrumentima u svojim interpretacijama išli na čistu energiju. „Daj da odvrnem to pojačalo od gitare pa će to sad zvučati vrlo vrlo moćno.“ Ali, s godinama stvarno dolaziš do zanata, želiš znanje, želiš napredovati i to je to.

Što Vas najviše opušta?

Najviše me opušta masaža, posebno kada se radi o mojoj maserki  koja se bavila i istočnjačkim liječenjem, shiatsu, ayurvedom, pa je licencirani fizioterapeut. Dodajte tome da je moj prijatelj, doktor Robert Saftić, osmislio posebnu vrstu masaže za moje tegobe s leđima. U tih sat vremena masiranja, znam se ozbiljno opustiti.

I za kraj sto publiku očekuje u Arsenalu, kakav repertoar s obzirom da ste izdali novu pjesmu koja je izvrsno prihvaćena od publike? 

Sigurno ćemo izvesti novu kompoziciju „1000 ljudi“. Bend ju je divno primio, ispala je odlično na probama. Jedva čekam da čujem što ostali, odnosno što publika misli o njoj. Jer uživo se vidi jesi li ili nisi. Znaš li taj posao raditi ili ga ne znaš raditi. U Zadru smo uvijek nastojali postići dobar zvuk u Arsenalu, a to je prije znalo biti dosta teška zadaća. Međutim, sada je tamo izmijenjen set zvučnika koji čine razglas i naš stari prijatelj Braco Radović je zadužen za zvuk.

Braco je legenda u našem poslu, morate znati da je on radio praktično sve turneje Bijelog dugmeta nekada. On ima poseban zvučni sistem, a imao sam ga prilike prvi puta isprobati s Arsenom, kada sam bio gost klapi Cambi na na koncertu u Domu Sportova.

Naravno, osim činjenice da ćemo imati najbolju tehniku, za dobar zvuk pobrinut će se i naš tonac -  Dragutin Smokrović.

Garantirano će to biti dobar, lijep i emotivan koncert. Uvijek sam u Zadru vrlo emotivan, zbog oca koji se tu rodio, obitelji, kuće, prijatelja koje imam u Zadru. U mom srcu Zadar je uvijek poseban.