Predstava „Ostavljam te“ prema motivima američkoga pisca Edwarda Albeeja, autora teksta „Tko se boji Virginije Woolf“, svoju premijeru imat će u četvrtak, odnosno pretpremijeru sutra u zadarskome HNK

Matjaž Latin u srijedu se prvi put predstavlja zadarskoj publici. Ovaj slovenski redatelj diplomirao je kazališnu režiju na Akademiju dramskih umjetnosti u Zagrebu. Do sada je režirao preko 70 kazališnih predstava u Sloveniji i Hrvatskoj. Područje njegova stvaranja su, uz kazalište, i film i televizija, a uz režiju i gluma. Režirao je u: Drama SNG Maribor, SNG Drama Ljubljana, SNG Nova Gorica, MG Ljubljana, MG Ptuj, PG Kranj, SLG Celje, SSG Trst, Cankarjev dom, LG Maribor, Gledališče Koper, ITD Zagreb, HNK Split, KNAP, HNK Rijeka i dr.

Radio je na nekoliko projekata za Europsku prijestolnicu kulture Maribor 2012.

Također, režirao je igrano - dokumentarni film "Kleščar" i dokumentarni film "Besede onkraj vidnega" te je nagrađen za glavnu ulogu u filmu, slovenskoj komediji  „Porno film“. Predstava "Ostavljam te" prema motivima američkoga pisca Edwarda Albeeja, autora teksta "Tko se boji Virginije Woolf", svoju premijeru imat će u četvrtak, odnosno pretpremijeru sutra u 20 h u zadarskome HNK.

Kako ste zadovoljni napretkom probi?

-Jako sam zadovoljan ovom suradnjom, atmosfera je opuštena i kreativna. Radimo predstavu prema motivima teksta Edwarda Albeeja s tim da je cjelokupni tim, i ja i glumci, intervenirao u tekst. Na samome početku imat ćemo iznenađenje. Cijela predstava se bavi bračnim parom koji je zajedno trideset godina. Taj bračni par igra opsesivnu igru u kojoj ne znamo što se uistinu događa, a što je njihova igra. Oni razgovaraju, spominju se nekih stvari i mogli bismo reći da je to inventura njihovoga odnosa. U međuvremenu se pojavljuju glazbenici i na neki način promatramo intimnu priču glavnih junaka te se zapravo nameće pitanje što se događa unutar četiri zida, koje se psihološke igre odigravaju. Čini mi se da je u današnje vrijeme perverzno koliko se takve i slične stvari naglašavaju i okreću prema široj javnosti. Tome u prilog govori i sama popularnost reality showova. To mi je dalo ideju da čitavu stvar u ovoj predstavi ironijski podcrtamo.

Koji bi bio žanr ove predstave?

-Teško je definirati žanr, ali mislim da bi se moglo reći da je riječ o nekakvome hibridu jer cijelo vrijeme stvar ironiziramo, ali ne na račun da bi se dramski značaj predstave izgubio. Mi smo Albeeja dijaloški reducirali, ali je i dalje to albeejevski tekst iako smo intervenirali u njega. Ima teksta originalnoga autora, prerađenih dijaloga i nanovo rađenih – glumci su imali domaće zadaće i improvizacije. Težili smo da odnos glumačkoga bračnog para bude što organskiji, prirodniji, zanimljiviji.

Od čega su se sastojale domaće zadaće?

- Imali smo zamišljenu situaciju, ali nismo imali napisani tekst. Nadam se da je to pametno ispalo, ostatak smo modificirali i nadam se da će se dopasti publici.