Ostalo / Intervjui

Sandro Dujmenović: Okvir pobjedničke tipografije je nastao odavno i čekao je u ladici niz godina

Sandro Dujmenović: Okvir pobjedničke tipografije je nastao odavno i čekao je u ladici niz godina

Da su Hrvati višestruko talentiran narod to je već nebrojeno puta dokazano. Naravno, kako je najteže biti prorok u "svom selu"  tako vrlo često saznamo što imamo u svom dvorištu, tek kad priznanja stignu iz inozemstva.

Najnoviji slučaj jedne takve lijepe priče stiže ovih dana iz Pariza, odn. iz  prestižnog pariškog muzeja Louvre koji nakon 23 godine mijenja svoj vizualni identitet za narednih pet godina.

Dvojica grafičkih dizajnera, Zadranin Sandro Dujmenović i Varaždinac Marko Hrastovec nedavno su snažnoj konkurenciji pobijedili na pozivnom natječaju na kojem je pariški Louvre dobio novu tipografiju, nove fontove - "Louvre Sans" i "Louvre Serif".

Veliko je to priznanje za hrvatske dizajnere koji su radili za francusku agenciju Dream ON.

Zadranina Sandra Dujmenovića upitali smo kako je uopće došlo do suradnje s agencijom Dream On?

- Suradnja je krenula preko natječaja kojeg je Louvre organizirao krajem 2015. godine. Nakon 23 godine otkako je Pierre Bernard predložio novi logotip i identitet, muzej ga je odlučio osvježiti. 

Na pozivnom natječaju za novi vizualni identitet na kojem su sudjelovali najbolji francuski dizajneri, studiji i agencije, među kojima i agencija Dream On, koja je stupila sa mnom u kontakt nakon što je prošla određene faze natječaja. Do mene su došli nakon što su na internetu vidjeli moj portfolio i reference. 

Sandro Dujmenović

Zadarski dizajner i art direktor sa zagrebačkom adresom. Rođen 1988. u Banja Luci, diplomirao je dizajn u Splitu na DVK pri UMAS-u i Studiju dizajna u Zagrebu.

Oblikovao je vizualnu komunikaciju za najbolje hrvatske i britanske klijente u Bunchu, zatim kao art direktor u Brlogu, digitalnoj agencij grupe Bruketa&Žinić. Kroz dosadašnju karijeru radio na projektima za Louvre, Red Bull, Erste, Diners, Fact Mag, Eastern Electrics, Hrvatski Telekom, Adris, Ujedinjene narode, Guiness i mnoge druge.

Selektiran na bijenalnim izložbama hrvatskog dizajna, ZGRAF, printan u Novumu, Creative Reviewu, Computer Artsu. Radi s klijentima neovisno o mediju, od betona do papira, platformama i vremenskim zonama. Osnovao i vodi studio SDDS (Sandro Dujmenovic Design Studio). 

Interesantno je to da je u natječaju bilo definirano da ne smije biti značajnih izmjena na logotipu Pierra Bernarda, što nam je ostavilo prostora da radom na ekskluzivnim tipografijama odnesemo prevagu u odnosu na druge natjecatelje.

Stari logotip, kako opisuje Design Observer, najbliže NLO-u, neidentificiranom letećem objektu: ime muzeja postavljeno na crno-bijelo nebo i delikatan komadić cirusa koji klizi iznad pariškog neba. Novi identitet je samo poštovao tu ideju i oslobodio ga granica formata, gdje je ploha neba postala još veća i slobodnija ovisno o formatu na kojem se logotip nalazi. 

No, uz moje obaveze u tadašnjoj agenciji, a sada i u začetcima vlastitog studija, taj zadatak se činio neizvedivim čak i uz pobjedu na natječaju. Prije nego smo išta znali o statusu projekta i u kojoj je fazi, kontaktirao sam Marka Hrastovca, prijatelja i kolegu još od vremena studiranja na zagrebačkom Studiju dizajna pri Arhitektonskom fakultetu i iznio mu ideju o tipografiji, projektu i gdje bi nas to sve moglo odvesti.

Uz njegovo veliko znanje, tehničku ekspertizu i talent, te već nekoliko završenih i objavljenjih tipografija iza sebe (suradnje s Nikolom Đurekom, Peterom Bilakom itd.) bili smo sigurni da možemo ravnopravno sudjelovati u natječaju te u slučaju pobjede razraditi idejno rješenje do završnog proizvoda. 

Proces odluke je trajao 40-tak dana, razdoblje u kojem su se dogodili teroristički napadi u Parizu te u kojem je umro veliki designer Pierre Bernard, autor vizualnog identiteta iz 1992. Odluka o pobjedi na natječaju je donešena početkom prosinca, interno bez službenih objava, nakon čega je uslijedio proces potvrđivanja i analize projekta od strane Louvrea te službene potvrde o pobjedi na natječaju 27. siječnja. 

Od tog dana Louvre je i službeno prvi klijent dizajn studija SDDS (Sandro Dujmenovic Design Studio). Trenutno je projekt u razradbenoj fazi u kojoj finaliziramo forme svih slova unutar tipografskog pisma i usklađujemo sve elemente, proporcije i eventualne diskrepancije.

Kako je tekao proces stvaranja tipografije

- Okvir tipografije je nastao davno prije natječaja kao skica, koja je s vremenom bila usavršavana i držana u ladici dobar niz godina. Iz onoga što danas nazivamo Louvre Sans, paralelno kroz godine usavršavanja u slobodno vrijeme su nastali i Louvre Semi i Louvre Serif.

Ideja je bila dizajnirati neutralnu, primjenjivu i luksuznu display tipografiju (display je tip "ukrasne" tipografije koja se koristi u hijerarhijskim razinama teksta poput naslova, podnaslova i sl.) koja bi mogla jednog dana naći svoj dom u najvećim svjetskim modnim, kulturnim i inim brandovima i domenama. 

Poziv na natječaj je dao novi život tipografiji, koja sada u dizajn procesu nakon pobjede na natječaju s novim cijelokupnim vizualnim identitetom muzeja, svakim danom raste i dobija na finalnoj formi koju očekujemo krajem travnja. 

Kodno ime projekta u idejnoj fazi je bilo Real, prema španjolskoj riječi za kraljevski, no nakon što smo ušli u kasnije faze natječaja, nakon sugestije agencije da ih nazovemo Louvre Serif i Louvre Sans, tu više nije bilo nikakve dvojbe jer bilo koji drugi naziv bi bio greška.

Gdje i kako će se koristiti nova Louvreova tipografija?

- Agencija nam je pristupila sa željom da Louvre otkupi prava na korištenje tipografskog pisma na tri godine, u početku za tri fonta, Louvre Sans, Louvre Semi i Louvre Serif, no u finalnoj fazi, nakon službenog proglašenja pobjednika reducirali smo na dva fonta, Louvre Sans i Serif, uz neke nove sugestije i želje predsjednika Louvrea za debljim varijantama tipografije. 

Louvre Sans i Louvre Serif će sljedećih pet godina, od početka svibnja biti ekskluzivna tipografska pisma Muzeja Louvre, gdje klijent zadržava sva prava ekskluziviteta i primjene, te uz mogućnost potpunog otkupa nakon što istekne pet godina korištenja u 2021. godini za što se i nadamo da će se dogoditi. Naravno ako se to i ne dogodi, Marko i ja imamo neke druge planove za ta pisma. 

Cilj Louvre Sans i Louvre Serifa primjena u svim komunikacijskim kanalima, od tiska do digitalne komunikacije i u nekim slučajevima signalizacije. Očekujemo da će  postupno saživjeti do kraja 2016. godine.

Kad se rodila ljubav prema tipografiji i opiši našim čitateljima proces stvaranja odn. dizajniranja tipografije? 

- Tipografijom se bavim još od kraja srednjoškolskih dana, a dizajnom tipografije, odnosno pisama, od studentskih dana na DVK (odsjeku za Dizajn vizualnih komunikacija pri Umjetničkoj akademiji u Splitu) gdje se zapravo učilo i upoznavalo osnove dizajna pisma, jer je to prekompleksna cjelina za upoznati se i vladati kroz par kolegija i semestara na fakultetu.

Daljnje usavršavanje se događalo tijekom mojeg studiranja na diplomskom Studiju dizajna u Zagrebu gdje je to naučeno znanje postalo primjenjivije u profesionalnom okruženju i projektima. 

Prije natječaja za Louvre dogodio se moment dok sam još radio u design i brand agenciji Bunch, u suradnji s Denisom Kovačem i Markom Mlinarićem gdje smo za modni brand Decountoured iz Milana radili eksluzivni font koji je onda u magazinu BP&O proglašen jednom od najboljih ekskluzivnih tipografija za 2015. godinu.

Proces dizajniranja tipografije je složen i dosta iscrpan posao, u nekim slučajevima traje godinama a nekad i desetljećima. Proces izrade ovisi o namjeni i tipu tipografije, da li je za tekst ili display potrebe, novinske ili potrebe editorijala i magazina, o kojoj publici ovisi itd.

Autorska prava definira dizajner u licencama prema klijentu, no to opet ovisi da li je to potpuni otkup pisma za neki brand ili kupovina licence za jedan ili više fontova od strane dizajnera ili studija/agencije. 

Zasigurno postoje uzori koji su ti bili poticaj  i kakvo je stanje osvještenosti tipografijom na hrvatskom medijskom, nakladničkom i oglašivačkom nebu?

- Prvi uzor definitivno Nikola Đurek, bez čijeg vodstva za vrijeme studiranja ovo se vjerojatno ne bi ni događalo. On je uspio usmjeriti nešto talenta što posjedujem u konkretne tipografske pokušaje, a kasnije i proizvode. Istaknuti neku bi bilo kao da moram izabrati koje dijete mi je najdraže. Izbor tipografije ovisi o puno faktora, od klijenta, tipu projekta do trendova i vremena u kojem živimo. 

Nastojim kroz svaki novi projekt udahnuti neki novi tipografski izbor, prilagođen projektu, a najbolje su situacije poput Louvrea kad se radi ekskluzivna i autorska tipografija. 

Generalno je situacija u Hrvatskoj loša i struka se ignorira. Najsvježiji primjer izbora famoznih registarskih pločica koje nisu samo red lijepih slova nego alat policiji da lakše upamti i prepozna brojeve tablica. 

Hrvatski mediji, Večernji, Jutarnji i sl. većinom kopiraju ili serviraju polurješenja. Važniji pomak u tisku hrvatskih medija se dogodio s Dubrovačkim Listom na kojem su radili kolege Đukić i Pavlović u suradnji s Hrvojem Živčićem. 


Dodavanje novih komentara je onemogućeno.