Razgovor s povodom
Atana Grbić: Volimo naš grad, a trujemo ga otpadom, uništavamo nesvjesnošću
Započet ću ovaj članak Indijanskom izrekom: „Bio sam na kraju zemlje. Bio sam na kraju voda. Bio sam na kraju neba. Bio sam na kraju planina. Nisam vidio ni pronašao ništa što mi nije prijatelj.
Moramo zaštititi šume za našu djecu, unuke i djecu koja će se tek roditi. Moramo zaštititi šume za one koji ne mogu govoriti za sebe, za ptice, životinje, ribe i drveće."
Jednom prilikom pri posjeti Eko-Zadru popila sam kavu s Atanom Grbić, ženom koja se jako potrudila da se u našem gradu održe razno razni projekti u osviještavanju ljudi prema čuvanju grada, prirode i ekologije. Tada mi je rekla informacije koje nisam uopće znala. Sad sam opet sjela s njom na kavu, da vam to prenesem. Evo, o čemu smo razgovarale.
1. Koliko je Zadar zapravo „čist grad"?
Dobar je kakvih ima, ali može puno, puno bolje. Po broju pristiglih prijava na Zeleni telefon na otpad otpada 47% poziva. Zadar je opasan „šutom" - građevinskim otpadom duž cijelog vanjskog ruba grada; na Bokanjcu, na Musapstanu, u Crnom, Žmirićima, Kožinskim borima... Stara jezgra grada nema dostatnu kanalizaciju. Proteklih tjedan dana imali smo 3 nove prijave problema s kanalizacijom i rojevima komaraca. Grad ne čine samo dijelovi zanimljivi turistima. Zadar živi i van sezone.
Čist grad donosi višu kvalitetu života i nove mogućnosti za lokalni razvoj. Stanovnici koji žive u zelenijim i čišćim gradovima imaju manju razinu stresa te su samim tim zdraviji. Stanovnici zelenih gradova fizički su aktivniji. Najčišći gradovi su statistički ujedno i najsigurniji. Samim tim i cijene nekretnina su veće. Ta odgovornost ne prestaje dolaskom zime ili počinje početkom ljeta. Odgovornost nije samo na institucijama već na svim stanovnicima ovog grada, svaki dan.
2. Jeli ekologija dio našeg karaktera i osnovne kulture?
Pročitala sam da je jedna vrsta inteligencije ekološka inteligencija. Ova inteligencija je zastupljena kod osoba koje vole prirodu i okolinu u kojoj žive, primjećuju prirodu gdje god da su, vole životinje i biljke i lako ih prepoznaju, vode računa o svojoj prirodnoj okolini, uživaju pješačiti ili kampiraju u prirodi, pokazuju interes za jezera, rijeke, oceane i sve ono što se tiče prirode. Ukoliko je niste stekli rođenjem potrebno ju je naučiti.
Upoznala sam mnoge ljude koji zaista ništa ne kuže. Npr. čovjek u Arbanasima s Karme u more istrese „kariolu" građevinskog otpada. Opravdanje mu je bilo da on „i ovako i onako čisti u petom mjesecu kad se čisti podmorje". Povezati da ne bi imao što čistiti, kad ne bi takvi bezobraznici kao što je on, otpad bacali tamo gdje mu nije mjesto - teško je takvim ljudima povezati. Lijenost i zaboravnost uzima danak.
Takve osobe opravdanje nalaze i u „sistemu" ili netko drugi je za to odgovoran. Recimo jedan jednostavni test ekološke inteligencije; razmislite da li ste bili u dućanu i/ili na pijaci u zadnja dva dana. Koliko ste si plastičnih vrećica kući donijeli. 3, 4, 5... ili više?! Uglavnom ste znali da ćete ići u trgovinu i da ćete nešto doma donijeti. U čemu? Da li ste uzeli platnenu vrećicu sa sobom ili ste je opet, po stoti put, zaboravili.
Pomisao „pa šta će jedna plastična vrećica spasiti svijet" - neće, ali vi ćete ići puno puta u dućan i puno puta će biti po ta „jedna plastična vrećica", Izračunali su da je prosjek 6 vrećica tjedno, znači da ćete u godinu dana prikupiti preko 300 vrećica. Nemojte se iznenaditi kad za par godina krenete očistiti ribu i iz utrobe joj izvadite komad Kerumove žute vrećice. Neki su svojim nemarom tome doprinijeli.
3. Kako možemo učinkovito djecu učiti brizi o okolišu?
Prvenstveno svojim svakodnevnim dobrim primjerima. Djeca više razumijevaju uzročno posljedične odnose. Edukacije koje organiziramo u školama i vrtićima imaju izvrstan odjek. U DV Višnjik smo početkom proljeća započeli s izradom „Vrta u vrtiću". Djeca su sijala, sadila, brala i svoju hranu pripremala. Prošli tjedan su radili soparnik s lukom i blitvom iz svog vrta.
Dakle uveli smo ih u cijeli proces od sjemenke, preko sijanja, održavanja pa do branja i pripreme svoje hrane. Djeca su nam željna prirode i zemlje. U subotu smo na Musapstanu organizirali radionice „Snalaženje u prirodi" i „Moć sjemenja". Predviđenih dva sata pretvorilo se u četiri. Oduševljena djeca, a oduševljeni i roditelji.
Djeca su nam kao spužvice, sve upijaju. Ukoliko u vlastitom domu vide nemar i nebrigu, djeca reagiraju. Često nam je lakše do odraslih doći - baš preko djece.
4. Kako se naučiti baviti s nekim „poslovima u zemlji", ako živimo u gradovima i nema nam tko pokazati?
Knjige, Internet, predavanja, radionice, a i jednostavno zamoliti nekog koga poznajete, a da ima vrt, da vas malo poduči. Stariji ljudi neiscrpan su izvor informacija, ali se iznenadite kad čujete dvadesetogodišnjaka koji ima preko 2000 vrsta različitog sjemenja. Mogućnosti ima različitih pa sam osobno u proteklih par mjeseci bila na „Razmjeni sjemenja" i radionici „Priprema zimnice" u Nigdjezemskoj. Hvalevrijedna inicijativa naših mladih, u samom centru grada, gdje se nalazi i njihov mali urbani vrt .
Postoje gradovi (Varaždin, Zagreb...) koji su prepoznali koliko su „urbani vrtovi" potrebni. Gradovi ustupe gradsku zemlju, na koju su doveli vodu, privatnim osobama za sadnju povrća. Ljudi koji vole znati što jedu, boraviti u prirodi, imati dodira s zemljom, družiti se s istomišljenicima, dobiju 30 - 50m2 i uzgajaju svoj vrt. Grad Zadar još uvijek nije odlučio koji teren „dati", mada smo u više navrata razgovarali o mogućim lokacijama. Možda se domisle istog - za slijedeće lokalne izbore.
5. Zanimaju nas malo biljke i životinje, što možemo učiniti za dobrobit biljaka i životinja u našem gradu?
Biljke i životinje nam ne mogu govoriti i zato su potrebni „zeleni" koji će govoriti u njihovo ime. Biljke nam na očigled nestaju diljem grada. Sječa stabala uzela je maha. Stabla nam pružaju hlad. Ispod krošnje stabala temperatura je niža 5°C, hlad nam je postao valuta od travnja do listopada. Grad Zadar i Nasadi ne rade dovoljno na informiranju javnosti o novim koracima o održavanju zelenila.
Kad se stablo u gradu sječe izaziva veliki revolt građana. Sjetimo se uklonjenih palmi kod sv. Šime kada smo imali preko 1000 poziva sugrađana. Slično se dogodilo i s pitanjem platana u ulici Ruđera Boškovića. Stabla se moraju njegovati i nova saditi. Imamo pozitivne primjere stanovnika Italije koji su u gradovima odlučili saditi voćke, ljekovito i začinsko bilje. Voljela bih vidjeti stabla limuna i mandarina po rivi a pored maćuhica kadulju..
U Zadru svaka peta obitelj ima kućnog ljubimca. Zadru su potrebni parkovi za pse. Po gradu niču zabrane kretanja psima, a ne osigurava se prilagođen prostor za njih. Kante za pseće kakice nešto je uobičajeno u svim gradovima koji drže do svojih ljubimaca. Kod nas su uklonjene. Ujedno moramo apelirati na manjinu neodgovornih vlasnika kućnih ljubimaca koji izmet za svojim ljubimcima ne čiste. Na žalost takvih osoba ima. Dužnost svih nas je reagirati kada vidimo neodgovorno ponašanje te ih upozoriti na isto. Kazna za ne čišćenje za svojim ljubimcem je 500 kn. Kad se kazne počnu naplaćivati, neodgovorni vlasnici postaju odgovorniji.
6. Kako se svi skupa možemo više povezati s prirodom?
Odite na Musapstan, prošećite po parku, vozite biciklu, štedite struju, poštujte vodu, odgovorno se odnosite prema otpadu, smanjite količinu istog, oporabite ga, reciklirajte, kupujte hranu od lokalnih proizvođača, jedite sezonsku hranu, podijelite znanje. Nema smisla u supermarketu kupiti rajčicu u siječnju. Zna se kad rajčice rastu. Slijedeće ljeto ih možete imati na svom prozoru, ispred svoje zgrade. Puno izazova imamo svaki dan. Kao odgovrni stanovnici jedine, za sad znane, planete, napravimo najviše što možemo kako bi ostala ovako lijepa i našim unucima.
Hvala Atani na ugodnom razgovoru. Hvala joj na onom što svakodnevno čini.
Ekologija počinje kada osvijestimo da smo mi početak i uzrok svega. Taj uzrok može biti pozitivan ili negativan. Svaki dan možemo „živjeti ekologiju", ako smo odgovorni. To ne znači da sada svi idemo kupiti četkice i paste za zube na prirodnoj bazi, ali da svi skupa možemo i trebamo biti daleko savjesniji i odgovorniji, da- svakako.
Kao što mi imamo tijelo, koje također treba ekološku osviještenost, jer smo dio planete, dio ovoga grada... tako i naš voljeni grad ima svaki svoj dio koji je zaslužio našu ljubav i zahvalnost, a to uključuje sve ono o čemu smo vam sada govorili.
Vezane vijesti
-
U petak, 13. prosinca, Zimski park na Višnjiku zasjao je u blagdanskom duhu uz dolazak Kamiona Djeda Mraza u organizaciji Auto Hrvatske.
-
Projekt koji prati velebitske pastire od prapovijesti do danas zaokružen je dokumentarnim fotografijama Marka-Lorenza Blaslova!
-
Atmosfera na Trgu Petra Krešimira IV bila je ispunjena toplinom, zajedništvom i radošću, a doček Svete Lucije postao je još jedan nezaboravan trenutak u adventskom kalendaru Paga
-
U Dalmaciji će osobito na otocima puhati jako jugo, a popodne sjeverozapadni vjetar. Bit će promjenjivo, povremeno uz kišu, lokalno moguće i obilnim pljuskovima. Jutarnja temperatura zraka od 6 do 10 °C, u unutrašnjosti niža, između 2 i 4 °C, a popodnevna od 9 do 14 °C
Izdvojeno
-
Topla čokolada jedan je od omiljenijih toplih napitaka diljem svijeta, posebno u hladnim zimskim mjesecima. Bogatog, kremastog okusa i intenzivnog mirisa čokolade, ovaj napitak pruža utjehu i toplinu te budi osjećaj nostalgije i zadovoljstva.
-
U petak, 13. prosinca, Zimski park na Višnjiku zasjao je u blagdanskom duhu uz dolazak Kamiona Djeda Mraza u organizaciji Auto Hrvatske.
-
Vjerojatno ste čuli da nije dobro za probavni sustav, no je li stvarno tako? Dobra vijest je da pijenje kave na prazan želudac nije nužno loše za vas, a vaš se želudac obično može prilagoditi i zaštititi.
-
Utakmica 17. kola HNL-a između nogometaša Istre 1961 i Šibenika je bila protkana brojnim prilikama i preokretima, a na kraju je završila bez pobjednika 3-3 (1-2).
Dodavanje novih komentara je onemogućeno.