Ovo je jedan malo neobičan intervju. Trudimo se kroz prostor na portalu eZadar pružiti našim čitateljima priče koje nisu „klasične", koje nisu „žute", mi volimo bjelinu, život, poticaj, istinu. Kada biram s kim ću razgovarati, volim da je to netko koga poznajem da znam da su informacije točne

Filip Dizdar je jedan mladi talentirani umjetnik s kojim sam provela jedan dio svog odrastanja. Imamo neke zajedničke umjetničko radoholičarske, ponekad buntovničke gene.☺

Odlučila sam se pisati o njemu zato što znam što je sve prošao, da bi došao do ovog što mi danas čujemo i vidimo od njega.

Dajem si slobodu da kažem da je uvijek bio poseban, drugačiji, izraziti džentlmen, kulturan, odgojen, talentiran i svestran. Da, on je to zbilja bio. Kao takav živio je u jednoj seoskoj sredini gdje stariji i mladi, nekad nesvjesno, nekada svjesno vole podcijeniti ljude kao što je Filip. Zato Filipu dajem veliko priznanje. To me osvaja više od njegovih pjesama, ono što on zbilja jest. Htjela sam napraviti malo „dublji" intervju, o kojem Filip nema pojma, pa sam iza razgovora s njim otišla razgovarati s njegovom majkom.

Jer smatram da nijedna knjiga o odgoju ne može reći točno ono kao osoba koja je uspjela odgojiti dvoje uspješne, talentirane mlade djece. Tako da sam s Filipom razgovarala o nekim malo osobnijim temama od onih što snima i svira, a onda i s njegovom majkom. Jer mislim da su obitelj, koja pripada našem gradu, a vrijedna je svake pohvale- jedan veliki spoj umjetnosti, talenta, upornosti, ne- egoističnosti, rada, kompromisa, karaktera, pozitivnosti i dijeljenja s drugim ljudima. To je danas postalo gotovo neviđeno. Pa da čujemo Filipa...

Kako je put od jednog dječaka koji je živio u maloj sredini- Sukošanu, trajao? Jel bilo teško doći do uspjeha kojeg imaš danas? Jesi imao uopće viziju da ćeš doći do tog gdje si danas?

Od malena sam sanjario o tome da se bavim glazbom, da imam bend i pišem svoju glazbu, malo kasnije su se te ambicije proširile i na film i video produkciju. Kad gledam unatrag sve što sam prošao i koliko sam različitih projekata radio, imam osjećaj da sad to ne bih uspio ponoviti, al tad su mene neke druge stvari motivirale pa nije bilo teško.

Ono za što smatram da me dovelo do ovog gdje sam danas i što mi je možda najbolja lekcija koju sam naučio jest da uvijek treba raditi ono što voliš i u čemu uživaš jer jedino na taj način će to imati smisla i dat ćeš sve od sebe u to.

Ja sam imao sreće da sam vrlo brzo upao u produkciju glazbenih spotova tako da sam mogao uz posao koji volim i živjeti od njega.

Koliko su tu pomogli roditelji i tvoja sestra koja ima također veliki uspjeh?

Svojoj obitelji sam neizmjerno zahvalan jer su oduvijek bili podrška i vjerovali u mene, to mi je jako pomoglo kroz karijeru. Al ono što mi je možda i više pomoglo jest da su uvijek bili iskreni pa i kad nešto nije bilo dobro. Rekao bih da mi je obitelj jedan od najžešćih al i najboljih kritičara.

Što ti sve uopće radiš? Ne možemo te pratiti... snimaš, sviraš, pjevaš?

Kad gledam unatrag par godina svoje poslove tu je stvarno bilo svega, radio sam kao fotograf za razne časopise, DJ, predavač na nekoliko akademija, zadnjih godinu dana sam bio i radijski voditelj na Enteru Zagreb, radio sam web stranice, logotipove itd.

Sad sam u životnoj fazi gdje pokušavam smanjiti kvantitetu poslova koje radim i raditi samo one najdraže, tako da im se mogu kompletno posvetiti. Trenutno su mi glavni poslovi (ako ih mogu tako nazvati) sve što se tiče moje glazbe (pisanje, skladanje, produkcija), predavanje "Video production programa" kojeg sam osnovao na MPA akademiji i sad broji 4. generaciju, i naravno video produkcija. Kroz zadnjih pet godina sam napravio preko 160 spotova i sad sam odlučio malo stati na loptu i započeti rad na seriji i filmu. ☺

Koliko je svijet „iza pozornice" poznat nama koji vidimo samo „krajnji proizvod"? Jel prolaziš kroz teška iskustva?

Nisam jedan od onih koji su različiti na i izvan pozornice, trudim se uvijek biti maksimalno svoj na bilo kojoj fronti. Normalno je da će neki dani biti teži i naporniji al zato će neki dani biti super. Ako si posložen u glavi, imaš čistu viziju što želiš i u kojem smjeru želiš ići, ni jedan problem nije dovoljno velik da te zaustavi.

Kako je s obožavateljicama, ti si jedna kompletna muška osoba, ima li ih puno? ☺

Nekad znaju biti malo čudni razgovori, pogotovo na facebooku al sve u svemu da se izdržati, još nisam doživio neku traumu. ☺

Koji je tvoj smisao života, gdje se vidiš, čemu težiš?

Nakon godina premišljanja, dal je to što radim dobro, dal bi trebao nešto drugo raditi, jel sve ovo ima smisla došao sam do jednog zaključka. U životu ti treba svega po malo, malo ljubavi, malo slobodnog vremena, malo posla. Cijelo vrijeme sam se trudio posložiti život tako da se bavim samo stvarima koje me čine sretnim i mislim da je to tajna svega.

Imam bliže i daleke planove i želje, gdje bi htio putovati, poslove koje bi volio raditi al sve što trenutno mogu je napraviti najbolje od onog što imam i kao dosad polagano graditi put do svih stvari koje si želim. Vjerujem da ću jednog dana i njih ostvariti a tad će čekati neki novi planovi i želje. Nije stvar u cilju već da ti je putovanje super. ☺

Kako si nalazio motivaciju za sve to?

Iako volim svoj rodni Sukošan, biti ambiciozni klinac koji pjeva u takvoj zatvorenijoj sredini nije uvijek bilo lako. Tako da sam na početku crpio jako puno motivacije iz toga što sam želio dokazati da mogu i ja nešto odsvirat, napisat i otpjevat, to je bio neki moj inat prema svima koji su mi govorili drugačije.

Kad sam došao u srednju sve to je dobilo neku novu dimenziju i više sam se skoncentrirao na to da naučim razne načine i tehnike kako se mogu izraziti. Sad kad su neke stvari sjele na svoje mjesto i ne drži me potreba za dokazivanjem gledam na sve to drugačije i glavna motivacija mi je napraviti nešto kvalitetno i da mogu kroz svoj rad dotaknuti ljude i poslati poruku.

Koliko smo danas zaboravili na kvalitetu, a dajemo prostor „umjetnicima" bez nutrine, više vanjštine?

Neću biti jedan od onih što pljuju po trenutnoj komercijalnoj sceni jer to nema smisla. Mislim da ljudi više ne slušaju glazbu kao prije već ju konzumiraju, u autu, na poslu, u dućanu itd. Prije su se kupovali CD-i slušali albumi, danas toga više nema. Ako uvod u pjesmu predugo traje ona se smatra dosadnom i teže uopće dolazi do etera.

Sve to je naravno utjecalo na kvalitetu i često su najpoznatije pjesme u hrvatskoj jako upitnih tekstova, pjesme parodije, one koje na početku ulove najviše pozornosti i zgražanja na kraju postanu najveći «hitovi». Osobno, nikad to ne bih mogao raditi i smatram da je to glazba kratkog roka al svatko je drugačiji, tko voli nek izvoli.

Reci nešto pozitivno za kraj našim čitateljima i Zadranima.

Osim što žive u najljepšem gradu u Hrvatskoj mogu još samo poručiti da uvijek slušaju sebe i da nitko drugi ne može znati što možeš postići, a još manje što ne možeš. Al dobro, u Dalmaciji ima toliko inata da vjerujem da to nije problem.

Nakon što me motivirao, otišla sam do njegove mame, nadam se da se Filip neće naljutiti, htjela sam iz primjera dobre prakse pitati jednu majku kako je to odgojiti dva talentirana mlada, zdrava, ispunjena čovjeka. Iz želje da zajedno svi dijelimo iskustva i razgovaramo o tim temama koje su nam zajedničke. Jer, kao što je i Filip rekao, obitelj mu je bila velika podrška.

Pitala sam ju kako je to bilo odgajati male genijalce, kako je uspjela u svemu tome, kako je prolazila kroz to i što je koristila u svom odgoju... Pa evo što kaže Filipova i Natalina mama- Snježana Dizdar.

"I same ste majka i znate koliko želite dobro svojoj djeci, koliko želite da su zdrava, sretna i zadovoljna. Da žive i rade u životu ono što oni žele i vole, a mi da uvijek budemo uz njih. Pa eto, tako sam i ja, bila podrška, nikad mi ništa nije bilo teško za moju djecu. Poticala sam ih, bila uz njih u svakom trenutku,osluškivala ih, bilo je naporno, ali s ljubavlju sam sve obavljala i vjerovala u Natali i u Filipa. U djecu treba, ako me razumijete- ulagati, to je nešto što im nitko ne moze oduzeti nikad. Nikad nam nije bilo bitno materijalno, nismo razmišljali o kupovini kuća, stanova...

Nego smo sve ulagali u djecu. Gdje god su se našli- sport, glazba, mi smo uvijek bili tu da podržimo. I sama znaš kako je bilo kad smo išli na razna natjecanja, sve sam radila s guštom. Radila sam posao u firmi, vozila, razvozila, kuhala, peglala, prala, sve stizala i uživala u svakom trenutku. Uvijek sam stajala iza njih. Da mogu ponovila bih sve isto. Talente sam prepoznala u njima vrlo rano. Natali je kao mala od 3-4 godine uvijek pjevala. Pimjetila sam da ima izuzetan sluh. Pitala sam ju želi li u glazbenu školu...

Ona je na to bila oduševljena i prošla na audiciji, naravno iz prve. Sve ostalo je povijest.. Filip je oduvijek bio svestran kao što znaš. Njega je sve zanimalo. Upisala sam ga prvo na boks, poslije u glazbenu školu, svirao je klarinet...

Kupili smo mu kameru kao malenom dječaku pa je već tad počeo snimati male filmove sa svojim prijateljima. Voljela sam crtati pa bi nas troje crtali navečer do neko kasno doba, pa bi njihove fotke slala za nagradne igre, osvajali bi svašta. Jednostavno da zaključim- djecu treba podržavati u onome gdje pokazuju najviše sklonosti, uz puno razgovora i ljubavi biti im podrška."

Jako mi je drago da smo na portalu ugostili ovo dvoje ispunjenih i pozitivnih ljudi. Drago mi je da gledamo stvari „malo dublje", a ne da se bavimo Filipovim stylingom i outfitom. On je lijep izvana kao i iznutra.

No zašto mi uvijek prvo gledamo kako naše zvijezde izgledaju? Ne čini li zvijezdu nešto više? Nije li zanimljivije čuti o njima nešto drugo? I tek onda im dati epitet zvijezde! Uvijek je pametno učiti od onih koji su primjerom pokazali da su nešto uspjeli, ne samo teorijom. Filip je uložio srce i cijelog sebe u ono što radi.

Nije jedan od „zvijezda" napuhanog ega koji „gazi sve pred sobom". Nije ni netko tko je na sceni bez da se obrazovao i naoružao znanjem da bi dijelio to što ima svima nama. On je jedna mlada kompletna osoba, ali prije svega moralna i dobra osoba.

Želja mi je bila istaknuti kvalitetu njega i njegove sestre, no sve to pitanje je- bi li bilo bez tolikog ulaganja i truda njihovih roditelja. I tu povlačim paralelu nama svima roditeljima- koliko vidimo svoju djecu? Koliko se njima bavimo i koliko ulažemo u njih? Sjećam se ko dijete kako su roditelji Filipa i Natali uvijek imali „živce" za naše ideje ko radoznale djece, razvozili, odvozili, trpili zvukove uspjelih i neuspjelih pjesama, gitara, klavira, društva.

Slika jednog oca, koji se nikada nije koristio agresivnim metodama, nikada se nije uzdizao, a samom pojavom bio je autoritet i osoba koja poštuje žene, mlade, stare i osoba vrijedna poštovanja. Uvijek je ukazivao na poštovanje prema korijenima, obitelji, prirodi u Promini. Mama im je uvijek spremala, kuhala, podržavala...

Sigurna sam da je sve to utjecalo na jednu ovakvu lijepu priču. Nadam se da se mi mlađi nećemo pogubiti u brzini života, ponekad i u neznanju, i da odrastanje i talenti naše djece prohujaju negdje kraj nas. Jer, mi smo tu više radi njih, nego oni radi nas. Našem portalu je drago da je prenio ovakvu priču, da ćemo ih pronaći još.

Cijeloj obitelji želimo i dalje puno uspjeha, a Natali ćemo nadamo se čuti nekom drugom prilikom.