Niti praznovjerno puštanje brčića nije pomoglo

Centarfor talijanske nogometne reprezentacije Luca Toni u protekle tri sezone zabija gol svakih 118 minuta u prosjeku. Osim na završnim turnirima velikih natjecanja.

Nevjerojatan je peh koji prati centarfora minhenskog Bayerna na velikim turnirima. Na Mundialu u Njemačkoj zabio je dva gola u šest utakmica, i to jednoj jedinoj: četvrtfinalu protiv Ukrajinaca. U Austriji i Švicarskoj odigrao je četiri utakmice i ostao bez ijednog gola.

Na posljednjem je Svjetskome i Europskom prvenstvu tako zabio samo jednom (dva gola) u deset utakmica. U prosjeku točno svakih 437 minuta.

U protekle tri sezone (dvije u Fiorentini, posljednja u Bayernu) Toni je zabio 93 gola u 130 utakmica, ili u ukupno 10.932 minute. U prosjeku na klupskim utakmicama zabija svakih 118 minuta! Prošle sezone i 2005./2006. u Fiorentini zabijao je svakih 108 minuta!

Protiv prokletstva velikih natjecanja uoči četvrtfinalnog dvoboja sa Španjolcima pokušao se boriti čak i praznovjerjem: pustio je brčiće, nadajući se da bi mu mala promjena fizičkog izgleda mogla donijeti sreću. Nije pomoglo!

Hrabrili su ga i talijanski novinari uspoređujući ga s talijanskim velikanima koji su loše, kao i cijele talijanske momčadi, kretali u velike turnire, a završavali slavodobitno.

Gigi Riva tako je 1970. na SP u Meksiku odigrao prve tri utakmice bez gola, a Italija je jedva s jednom pobjedom i dva remija izborila drugi krug. Potom je veliki Talijan zabio dva gola Meksikancima u četvrtfinalu odnosno jedan Nijemcima u polufinalu, odvevši Talijane u finale koje su izgubili od Brazila 4-1.

Slično se ponovilo Paolu Rossiju na Mundialu u Španjolskoj 1982. godine. Nije uspio zabiti Kameruncima, Poljacima i Peruancima u skupini, a sva su tri puta “azzurri” remizirali. Nije zabio niti Argentincima u prvoj utakmici četvrtfinalne skupine, ali je proradio u drugoj, odnosno petoj na turniru, torpediravši Brazilce hat-trickom. Belgijcima je u polufinalu zabio oba za 2-0, te načeo mrežu Nijemaca u finalnoj pobjedi Bearzotove momčadi (3-1).

Posljednji je sličan primjer onaj Roberta Baggia sa SP-a 1994. u SAD-u. Nakon startnog poraza od Iraca (0-1), Sacchijeva je momčad jedva prošla skupinu, a prva zvijezda Roberto Baggio pribijen je na stup srama bez ijednog gola u prve tri utakice. Krenulo je u osmini finala, gdje je “Zlatni repić” s dva gola izbacio bolje ali naivnije Nigerijce (2-1). Jedan je upisao u četvrtfinalnoj pobjedi nad Španjolcima (2-1), a dva još zabio i Bugarima u polufinalu (također 2-1). Zaustavili su ga, i njegovu momčad, Brazilci u finalu.

Niti ta koincidencija, međutim, nije donijela sreću Toniju.