Ako ste ikad pokušali smanjiti unos ugljikohidrata ili se možda odlučili odreći kruha, tjestenine ili primamljivih peciva, vjerojatno ste uvidjeli da to nije tako jednostavno. Možda ste mislili da vam nedostaje volje, ali razlog bi mogao ležati negdje drugdje – u našim genima.

Nedavna studija objavljena u izdanju časopisa Science za listopad 2024. sugerira da naša ljubav prema hrani bogatoj škrobom možda datira prije više od 800.000 godina.

Istraživači su pratili gene koji reguliraju našu sposobnost probave škroba i došli do zanimljivih otkrića o genu AMI1. Više kopija ovog gena znači više amilaze – enzima koji razgrađuje škrob u šećer i time nas još više “navlači” na hrskavi kruh.

Drevna opsesija

Zašto je gen AMI1 toliko važan? Znanstveni članak objašnjava da nije odgovoran samo za razgradnju škroba, već i za okus škrobnih namirnica. Kada zagrizemo kroasan ili komad svježe pečenog kruha, zapravo aktiviramo nešto što je u nama od davnina.

Lovci-sakupljači, naši preci koji su lutali Euroazijom prije poljoprivrede, imali su u prosjeku četiri do osam kopija gena AMI1. Ovaj genetski dizajn im je olakšao probavu škroba u vrijeme kada im je bila potrebna svaka kap energije za preživljavanje. Tako se rodila naša ljubav prema ugljikohidratima.

Što to znači za ljubitelje ugljikohidrata

Ako smatrate da ni stroga dijeta ne može suzbiti želju za pecivom, moguće je da su vaši geni jednostavno evolucijski programirani da prežive na škrobu.

Oni s više kopija gena AMI1 vjerojatno imaju bolju sposobnost probave škroba i mogu iz njega izvući više energije, što je njihovim davnim precima dalo evolucijsku prednost.

Ovo bi istraživanje moglo baciti više svjetla na naš metabolizam i otkriti zašto se neki ljudi jednostavno ne mogu odreći ugljikohidrata.