Teško je predvidjeti svaki škakljivi scenarij, ali posao roditelja je saslušati, osigurati mu prostor da vam kaže što osjeća te posegnuti za dodatnom pomoći kada je to potrebno.

Ponekad vam djeca izravno kažu što im treba, dok se drugi put morate potruditi da shvatite što se događa. Malo dijete, na primjer, možda ne može artikulirati ono što osjeća, dok tinejdžer može izbjegavati razgovor jer vam ne želi povjeriti nešto osobno.

Teško je predvidjeti svaki škakljivi scenarij, ali posao roditelja je saslušati, osigurati mu prostor da vam kaže što osjeća te posegnuti za dodatnom pomoći kada je to potrebno.

Stručnjaci za mentalno zdravlje podijelili su za HuffPost nekoliko rečenica koje djeca mogu izreći, a koje roditelji nikada ne bi trebali zanemariti.

Izjave o njihovom identitetu

Ako vam dijete kaže da s vama želi razgovarati ili ima nešto važno za podijeliti, možda vam želi otkriti nešto o tome tko je. Dr. Michelle Forcier kaže da je važno saslušati dijete koje vam se obraća s rečenicama poput: "Imaš li vremena za..." ili "Bi li me volio/la bez obzira na sve?"

"Zahvalite djetetu što takvu stvar želi podijeliti s vama i potvrdite svoju ljubav prema njemu", savjetuje dr. Forcier.

Savjetnica Kristin Wilson kaže da je važno ne izbjegavati dijete koje želi nešto podijeliti s nama.

"Činjenica da djeca dolaze k vama zbog određenih pitanja ili problema s kojima se suočavaju, stvarno govori mnogo o vašem odnosu. Pokrenuli su tu temu jer se uz vas osjećaju sigurno. Odvojite vrijeme i prostor, poštujte to", poručuje Wilson.

Izjave o osjećaju potištenosti

Ako se vaše dijete bori sa svojom slikom o sebi, moglo bi reći stvari poput:

Mrzim sebe.
Mrzim svoje tijelo.
Ja sam glup/a.
Usamljen/a sam.
Ne želim ići u školu.

Ako je riječ o tjeskobi ili stresu, dijete bi moglo upotrijebiti rečenice kao što su:

Bojim se.
Zabrinut/a sam.

Može biti teško razlikovati redovite životne uspone i padove od nečeg ozbiljnijeg, stoga je važno postaviti dodatna pitanja i dobiti više informacija.

"Uvijek potičem roditelje da saznaju što bi mogao biti izvor djetetovog stresa", kaže savjetnica Chinwé Williams.

Dodala je da roditelji ponekad poistovjećuju "usamljen sam" s "dosadno mi je", ali te dvije izjave mogu značiti različite stvari. Zato savjetuje roditeljima da djetetu postave dodatna pitanja i pokušaju doznati što je uzrok problema, te da s djetetom dođu do rješenja kako mu pomoći.

Izjave o samoozljeđivanju

Teško da će vam promaknuti ovakve izjave, ali može biti teško upravljati vlastitom reakcijom kada vaše dijete kaže nešto poput:

Želim umrijeti.
Jednostavno ne želim biti ovdje.
Nemam razloga živjeti.
Volio/la bih da se nikada nisam rodio/la.
Svima bi bilo bolje bez mene.
Pitam se koliko bi mi ljudi došlo na sprovod?

"U ovakvim situacijama morate kopati dublje kako biste shvatili koliko je situacija ozbiljna. Dijete vam možda neće izravno reći da se želi ozlijediti, ali morate ga potaknuti da razjasni i objasni što želi reći", napominje Williams.

Kaže i da se roditelji ponekad brinu da bi izravnim pitanjima o suicidalnim mislima zapravo mogli potaknuti takve ideje, ali Williams naglašava da je uvijek bolje pitati.

Izjave o tajnovitim ili potencijalno neprikladnim vezama

Ne morate znati sve pojedinosti o društvenim odnosima vašeg djeteta, ali ako vam se bilo što što kažu učini čudnim, dobra je ideja postaviti otvorena, znatiželjna pitanja.

"Ako vaše dijete komentira da ima tajne s drugom osobom ili nagovještava neobičan odnos s njom, osobito s drugim odraslim osobama, to bi mogao biti potencijalni pokazatelj štete i važno je to pratiti", govori psihologinja Elisabeth Kane.

Naravno, osjećaj tjeskobe ili stresa može se manifestirati fizičkim simptomima, poput bolova u trbuhu. Kod male djece možete također primijetiti regresiju u ponašanju, poput mokrenja u krevet ili sisanja palca.

Kod starije djece znakovi problema mogu uključivati značajne promjene raspoloženja, smanjenu razinu energije ili povučeno ponašanje, promjene u navikama spavanja i prehrane, česte tjelesne tegobe, smišljanje izgovora koji nemaju smisla ili izbjegavanje stvari u kojima obično uživaju.

"Vi najbolje poznajete svoje dijete; vjerujte svom osjećaju. Ako primijetite nešto što se čini lošim kod vašeg djeteta, uvijek možete postaviti otvoreno pitanje kako biste započeli razgovor", zaključila je Kane.