Fransin Zelzer, ravnatelj klinike za mentalno zdravlje na Manhattanu, zajedničko vođenje dnevnika naziva izvrsnim komunikacijskim alatom.

Christine Hallett je mama iz Calgaryja u Kanadi koja ima dogovor sa svojom šestogodišnjom kćeri Perrin. Njih dvije dijele dnevnik pun ispovijesti i dubokih osjećaja. Stavljaju ga jedna drugoj pod jastuk i čitaju što su napisale.

Nikada ne razgovaraju naglas o zapisanom i tako grade tiho povjerenje, piše zadovoljna.rs.

Na Instagramu, Hallett je preporučila zajedničko vođenje dnevnika kao “najbriljantniji način da se povežete sa svojom kćeri”.

Komentari na Instagramu ispod ove objave bili su puni ljubavi.

“Moja mama je to radila sa mnom i mojom sestrom kad smo bile tinejdžerice. Umrla je kad sam imala 27 godina i pronašala sam dnevnike u njezinim stvarima i to je za mene bilo iskustvo koje me promijenilo.”

“Umirovljena sam odgajateljica, ali sam roditeljima djece uvijek govorila da počnu pisati dnevnik s djecom koji će staviti pod jastuk. To bi pomoglo njihovom djetetu da nauči pisati i čitati sa svrhom.”

Hallett kaže da je vođenje dnevnika također tehnika “popravnog ispita” kada dođe do pada povjerenja između djece i roditelja.

Budući da njezina kći ima 6 godina, njezini su unosi u dnevnik jednostavni, no Hallett to smatra dobrom praksom za tinejdžerske godine. Također se nada da će započeti istu tradiciju sa svojom petogodišnjom kćeri.

Rekla je i da je vođenje dnevnika korisno za djevojčice i dječake koji se ne otvaraju lako te za braću i sestre s različitim stilovima komunikacije.

Fransin Zelzer, ravnatelj klinike za mentalno zdravlje na Manhattanu, zajedničko vođenje dnevnika naziva izvrsnim komunikacijskim alatom.

“Ono što mi se posebno sviđa je to što dnevnik pruža priliku roditeljima i djeci da razmjenjuju informacije na siguran način. Omogućuje djetetu izravnu komunikaciju s roditeljem bez straha od negativne reakcije te roditelju primanje informacija i reagiranje u privatnosti.”