Od pamtivijeka ljudi pokušavaju osmisliti učinkovite tehnike upravljanja gnjevom i ljutnjom. Nedavna studija japanskih znanstvenika otkrila je oslobađajući učinak zapisivanja vlastite reakcije na neki negativan događaj na listu papira.

Još je rimski filozof Seneka vjerovao da će mu “vlastita ljutnja vjerojatno nanijeti više štete nego tuđa nepravda” pa je u svome djelu ‘De Ira’ (O ljutnji) iz 45. godine prije Krista ponudio savjete kako je izbjeći, piše Guardian. 

Među suvremenije metode koje preporučuju psiholozi spada fizička aktivnosti, primjerice vožnja sobnog bicikla ili udaranje boksačke vreće u teretani.

No, novo istraživanje ukazuje na to da bi i skromni uništavač papira mogao biti od pomoći. Osim što je pristupačniji, mogao bi biti i učinkovitiji nakon što vas nešto ili netko razljuti.

Studija japanskih znanstvenika otkrila je oslobađajući učinak zapisivanja vlastite reakcije na neki negativan događaj na listu papira, koji zatim treba pokidati, zgužvati u lopticu i na kraju baciti u kantu za otpad.

“Očekivali smo da će naša metoda među ispitanicima uspjeti donekle potisnuti njihovu ljutnju”, rekao je Nobuyuki Kawai, voditelj straživanja sa Sveučilišta Nagoya. “No jako nas je iznenadila činjenica da je ljutnja u pojedinaca gotovo u potpunosti nestala”.

Studija, čiji su rezultati objavljeni u časopisu Scientific Reports on Nature, temelji se na istraživanju povezanosti pisane riječi i smanjenja ljutnje, kao i na studijama koje pokazuju na koji način interakcija s fizičkim objektima može kontrolirati raspoloženje osobe. Znanstvenici su naveli i primjer – oni koji se žele osvetiti bivšem partneru ili partnerici, mogu spaliti pisma ili uništiti njegove/njezine poklone.

Smatraju da bi rezultat mogao biti povezan s psihološkim fenomenom “heuristike magične zaraze” po kojemu su ljudi uvjereni da radnje koje su poduzeli na objektu povezanom s određenom osobom mogu utjecati na samog pojedinca.

U ovom slučaju ‘oslobađanje’ od negativnog fizičkog entiteta, odnosno lista papira, rezultira nestankom izvorne emocije. Fenomen se temelji na vjerovanju po kojemu se “bit” pojedinca može manifestirati kroz njegovu fizičku imovinu.

U sklopu studije pedeset je studenata zamoljeno da napiše svoje kratko mišljenje o nekom važnom društvenom problemu, primjerice – treba li zabraniti pušenje na javnim mjestima. 

Stručnjaci su zatim namjerno njihove radove ocijenili niskom ocjenom, a ocjene su se odnosile na njihovu inteligenciju, interes, susretljivost, logičko zaključivanje i donošenje racionalnih odluka.

Da bi pojačali svoju nakanu ocjenjivači su dodali i uvredljive komentare poput: “Ne mogu vjerovati da obrazovana osoba može ovako razmišljati. Nadam se da će ova osoba uspjeti nešto naučiti za vrijeme studija na ovom sveučilištu”.

Sudionici su, nakon što su dobili rezultate na komadu papira zapisali svoje ljutite misli o negativnim povratnim informacijama. Jednoj je grupi rečeno da zgužva papir i baci ga u koš za otpad ili da ga zadrži u fasciklu na svome stolu. Drugoj je skupini rečeno da iskida papir ili ga odloži u plastičnu kutiju.

Razina ljutnje pojedinaca koji su bacili svoje papire u kantu za otpad ili su ih iskidali u potpunosti je nestala, dok je skupina studenata koja je zadržala tiskanu kopiju papira osjetila tek neznatno manji gnjev.

Otkriće japanskih psihologa moglo bi rasvijetliti i porijeklo japanske kulturološke tradicije poznate kao ‘hakidashisara’ (hakidashi sara su riječi koje se odnose na jelo ili tanjur). 

Tradicija se primjenjuje u svetištu Hiyoshi u Kiyosu, nedaleko od Nagoye.

Hakidashisara je manifestacija koji se održava jednom godišnje. Posjetitelji tada razbijaju male diskove koji predstavljaju ili utjelovljuju stvari koje ih ljute, nakon čega osjećaju olakšanje.