Jiu Jitsu, poznat kao "nježna umjetnost", temelji se na principima fleksibilnosti, tehnike i mentalne snage, a ne samo na fizičkoj sili. S korijenima u Japanu, ova borilačka vještina evoluirala je kroz stoljeća, adaptirajući se i oblikujući se u različite stilove, uključujući popularni Brazilski Jiu Jitsu.

Najpopularnija verzija

Brazilski Jiu Jitsu fokusira se na borbu na tlu, koristeći tzv. zglobne koštace (eng. joint locks), gušenje i dobivanje dominantne pozicije korištenjem pozicije koju zauzima protivnik, kako bi ga se neutraliziralo, čime se demonstrira kako manji, slabiji pojedinac može prevladati fizički jačeg protivnika kroz primjenu tehnike i strategije.

Ova filozofija odražava dublji životni princip: pobjede se postižu inteligencijom i prilagodljivošću, a ne sirovom snagom.

Trening Jiu Jitsua razvija ne samo fizičku kondiciju i vještine samoobrane, već i mentalnu otpornost, strpljenje, poštovanje i samodisciplinu. Kroz redovitu praksu, praktikanti uče važnost kontinuiranog učenja i rasta, suočavanja s izazovima i izgradnje međusobnog poštovanja unutar zajednice.

Jiu Jitsu je više od sporta; to je način života koji promiče filozofiju uzajamne koristi, gdje se uspjeh mjeri ne samo kroz osobna dostignuća, već i kroz doprinos i podizanje zajednice.

Kako Jigoro Kano, osnivač Judo-a, preteče modernog Jiu Jitsua, ističe: "Najvažniji cilj učenja Judo-a je savršenstvo karaktera".

Kroz njegovu bogatu povijest, razvoj i globalni utjecaj, Jiu Jitsu ostaje vitalan dio borilačkih umjetnosti, nudeći lekcije koje se mogu primijeniti u svakodnevnom životu, dokazujući da je prava snaga u umu i duhu, a ne samo u tijelu.

Porijeklo 

Kada je Meada učio obitelj Gracie Judo on je to nazivao Jujutsu. Nije poznato zašto je to učinio jer je Maeda trenirao Jujutsu samo kratko vrijeme kao dijete. Jedna teorija je da zato što je Maeda sudjelovao u brutalnim borilačkim natjecanjima što je Kano smatrao da je protiv principa Juda, Maeda je promijenio ime jer je raskinuo s Kanom. 

Druga teorija je da je Maeda stavio mnogo prljavih tehnika u svoj silabus porijeklom iz klasičnog Jujutsua. U to vrijeme bilo je znano kao džiju-džicu – ne 'Gracie džiju-džicu' ili 'Brazilski džiju-džicu'.

Ovi nazivi su kasnije nastali kada je Gracie obitelj svoju borilačku vještinu počela širiti u SAD.

'Jiu-jitsu' je isto bio originalno sricanje vještine na zapadu i zbog toga ova vještina je zadržala takav naziv iako tehnički netočan. Ostalo uobičajeno sricanje je Jujitsu, Jujutsu, Ju jitsu i Ju-jitsu.

Raznolikost sricanja je zbog poteškoća transliteracije japanskih Kanji zvukova u engleski fonetski sistem.

Najvažniji faktor koji razlikuje Brazilski džiju-džicu od Juda i nekih škola Jujutsua je da BJJ daje namjerni naglasak na borbu na tlu.

Dok japanski Jujutsu i Judo uključuju trening za parter (newaza) malo japanskih škola daje naglasak na parter kao BJJ. Neke, ako ne i sve, BJJ škole zanemaruju tehnike bacanja.

Premisa je da većina prednosti većeg i snažnijeg protivnika dolazi od duljeg dohvata i snažnijih udaraca mogu biti negirana ako borba bude na tlu.