Kada je riječ o utjecaju pretilosti na zdravlje, često se spominje štetnost nakupljanja visceralnog masnog tkiva. Masno tkivo jedan je od najvećih organa u ljudskom organizmu. Razlikujemo potkožno masno tkivo, smješteno neposredno ispod kože i visceralno masno tkivo.

Potkožno ili, kako se u literaturi spominje, smeđe masno tkivo, ima vodeću ulogu u stvaranju topline, no po novijim spoznajama, proizvodi i neke adipokine.

Ono nije povezano s nepovoljnim kardiovaskularnim učincima. No visceralno ili, kako se negdje naziva, bijelo masno tkivo, jest vrsta vezivnog tkiva u kojem prevladavaju masne stanice (adipociti) i njegovo pretjerano nakupljanje predstavlja rizik po zdravlje.

Zastupljenost masnog tkiva kod žena kreće se između 20 i 25%, a kod muškaraca između 15 i 20%. Predstavlja jedno od najvećih spremišta za pohranu energije i to posredstvom triglicerida, estera glicerola i masnih kiselina. Smješteno je dublje u trbušnoj šupljini gdje oblaže unutarnje organe te, osim fizičke, pruža i toplinsku zaštitu.

Masno tkivo je i jedan od značajnijih endokrinih organa jer sintezom hormona, citokina i adipokina utječe ne samo na funkciju masnog tkiva, već i na metabolizam masti, čime ostvaruje utjecaj na okolna i udaljena tkiva i organe.

Kako obolijevamo od viška masnog tkiva?

Prekomjerno nakupljanje visceralnog masnog tkiva povezano je sa suvremenim načinom života kojeg dominantno obilježava nedostatno kretanje te konzumacija loše i neuravnotežene prehrane.

Adipociti, lučenjem niza svojih produkata, utječu na brojne fiziološke procese, ali i pojavu niza bolesti. Prekomjernim nakupljanjem masnog tkiva dolazi do postupne disfunkcije adipocita, prije svega mehanizmom uvećanja (hipertrofije) i umnožavanja (hiperplazije) adipocita, što je u izravnoj vezi s pojavom kronične upale niskog intenziteta.

S obzirom na njihovu endokrinu funkciju, adipociti su podložni utjecaju nekolicine hormona, poput hormona rasta, glukokortikoida, prolaktina, hormona štitnjače i inzulina, a sami sintetiziraju hormone poput leptina, adiponektina i rezistina.

Nadalje, prekomjerno nakupljanje masnog tkiva dovodi do pojačanog oslobađanja slobodnih masnih kiselina čime se potiče stvaranje lipida i glukoneogeneza, što je jedan od značajnijih patofizioloških koraka u razvoju dislipidemije, ateroskleroze uz razvoj poremećaja metabolizma ugljikohidrata, poput inzulinske rezistencije.

Najčešće bolesti

Pa koje su to najčešće bolesti povezane s prekomjernim nakupljanjem visceralnog masnog tkiva?

Pretilost

Kaskadni procesi u okviru kronične upale niskog intenziteta u uskoj su vezi s poremećajem učinka inzulina na periferiji u sklopu inzulinske rezistencije. 

Inzulinska rezistencija obilježena je oslabljenim perifernim učinkom inzulina, uz posljedično otežan ulazak glukoze u ciljne stanice (mišićne, jetrene, masno tkivo). Kompenzatorni odgovor organizma je postupno pojačano lučenje inzulina, kako natašte, tako i pod opterećenjem obrokom, što uvjetuje pojavu reaktivne hiperinzulinemije, koja jednim dijelom doprinosi debljanju.

Dodatne rizične čimbenike debljine predstavlja i poremećena ravnoteža leptina i adiponektina te njihova povezanost sa središnjim živčanim sustavom, točnije hipotalamusom, što je izravno povezano s poremećenim osjetom gladi i sitosti.

Šećerna bolest

Višegodišnja posljedica kombiniranog metaboličkog poremećaja inzulinske rezistencije i pretilosti, neminovno dovodi i do najčešćeg oblika šećerne bolesti – tipa 2.

Višegodišnja „prenapregnutost” beta stanica gušterače s posljedičnom hiperinzulinemijom dovodi do njihova postupnog iscrpljivanja, zbog čega gušterača svojom endogenom funkcijom ne može pratiti uobičajene oscilacije glikemije, pri čemu dolazi do porasta razine glikemije i pojave šećerne bolesti.

Uz pretilost i/ili šećernu bolest, nerijetko su od rizičnih čimbenika pridruženi povišeni arterijski tlak i poremećaj razine lipida (dislipidemija), što sve zajedno ima značajan kumulativni učinak u ubrzanom tijeku ateroskleroze ili ovapnjenja krvnih žila.

Bolesti srca i krvnih žila

Najznačajnije bolesti, i danas vodeće po udjelu smrtnosti, su kardiovaskularne bolesti, a koje su izravna posljedica kombiniranih rizičnih čimbenika.

Kombinacija kronične upale niskog intenziteta, arterijske hipertenzije, dislipidemije, šećerne bolesti i/ili pretilosti, ubrzavaju tijek ateroskleroze. Pritom upravno kronična upala ima najznačajniji pojedinačni učinak u stvaranju nestabilnih aterosklerotskih plakova čijim pucanjem dolazi do pojave infarkta srca ili mozga.

Primarno pod utjecajem pretilosti i u uvjetima povišenog krvnog tlaka, dolazi do nepovoljne remodelacije srčanog mišića i do njihova funkcionalnog, a ponekad i strukturnog slabljenja – kardiomiopatije.

Zaključno

Prekomjerno nakupljanje visceralnog masnog tkiva povezano je s nizom patofizioloških procesa duljeg trajanja i posljedičnom pojavom kardiovaskularnih obolijevanja i smrtnosti.