Kvasac je dugo vremena smatram nekom vrstom superhrane. Smatralo se da može povećati vitalnost, ukloniti umor i izliječiti mnoge bolesti. Ali, nažalost, osim što radi čudesne stvari kod pečenja kruha, nijedna od ovih tvrdnji nije dokazana.

Unatoč tome, kvasac je postao popularan dodatak prehrani davno prije trenutne prezasićenosti takvim proizvodima. Ljudi bi konzumirali kvasac, zajedno s uljem jetre bakalara, kao neku vrstu “multivitaminskog” dodatka.

Kao što je slučaj s većinom dodataka prehrani, pompa je daleko nadmašila stvarnost. Kvasac, u svim svojim tisućama varijanti, ipak nije ništa više od – jednostanične gljive.

Najčešće ga viđamo kao pekarski ili pivski kvasac. Prvi koristimo za pripremu kruha i vrlo je hranjiv. Jedna žlica suhog kvasca ima samo 23 kalorije i 3 grama proteina, ali iznenađujuće visoke razine željeza, fosfora i vitamina B. Međutim, kada se uzima kao dodatak, živi pekarski kvasac može izazvati crijevne plinove.

A ako se kuhanjem ne učini “neaktivnim” (kao što se radi kod pečenja kruha), zapravo vas može lišiti tiamina iz vašeg tijela. (Čini se da se to događa jer stanice kvasca pojedu većinu tiamina za sebe i ne otpuštaju ga natrag u krvotok.) Dodaci prehrani na bazi kvasca koji se inače prodaju u trgovinama zdrave hrane neaktivni su i ne fermentiraju.

Pivski kvasac, koji nastaje u procesu proizvodnje piva, neaktivan je oblik kvasca koji je već “ubijen” zagrijavanjem. Sam po sebi, gotovo je previše gorak za jelo i mora proći poseban proces “odstranjivanja gorčine” kako bi postao ukusan.

Dodatke s oznakom “prehrambeni” ili “primarni” kvasac puno je lakše nabaviti. Razlikuju se u hranjivim tvarima, ovisno o tome jesu li obogaćeni vitaminima; žlica običnog, neobogaćenog pivskog kvasca ima 28 kalorija, 3 do 4 grama proteina, cijelu preporučenu dnevnu dozu tiamina, 25% RDA za riboflavin i oko 20% RDA za niacin. Također je bogat kromom.

Neke dodatne vrste kvasca su “super-obogaćene”; oni sadrže pet do deset puta više od preporučene dnevne količine određenih vitamina, kao i probavnih enzima, kao i drugih tvari za koje se nije pokazalo da imaju ikakvu korisnu svrhu.

Jedan specifičan nedostatak dodataka kvasca je taj što sadrže tvar koja se zove purin, a koja bi zapravo mogla biti odgovorna za razvoj gihta kod ljudi s visokim rizikom za to bolno stanje.

Teško je zamisliti zašto bi ikome bili potrebni dodaci kvasca. Vitamini koje sadrže lako su dostupni u mesu, peradi, žitaricama, voću i povrću. Većina ljudi već konzumira više nego dovoljno proteina. A dodaci prehrani s kvascem ne doprinose ni unosu vlakana ni čistom užitku jedenja prave hrane. Ako smatrate da vašoj prehrani treba dodatak prehrani, multivitamin je pouzdaniji izvor hranjivih tvari, piše LA Times.

Zato zaboravite mit o magiji kvasca.

Na drugoj su krajnosti, međutim, pojedinci koji vjeruju da bismo trebali izbjegavati kvasac. Drže da višak kvasca (i šećera) u prehrani uzrokuje prekomjerni rast gljivice Candida albicans, što može dovesti do supresije imunološkog sustava i sklonosti prema razvoju poremećaja kao što su depresija, hiperaktivnost, želučane tegobe, predmenstrualni sindrom, reumatoidni artritis, rak, multipla skleroza pa čak i AIDS. Njihove tvrdnje nisu potvrđene dobrim znanstvenim studijama.

Candida je, naime, raširena ljudska i životinjska gljivica koja prvenstveno živi u ustima, grlu, crijevima i vagini. Vaginalne gljivične infekcije nisu neuobičajene kod žena; raširenija infekcija također se često viđa kod ljudi koji su već jako bolesni ili su na dugotrajnoj terapiji antibioticima.

Međutim, za većinu pojedinaca čak ni ozbiljan prekomjerni rast Candide nije problem koji zahtijeva bilo kakvo posebno liječenje ili promjenu načina života. Ipak, ima onih koji kažu da je “recept” izbacivanje svih šećera i kvasca, kao i prerađene (čak i smrznute) hrane.

Mogli bismo zaključiti da jednostavno trbate štedjeti svoj novac. Kvasac nije ni dobar ni loš. To sigurno nije čudesni lijek, ali također nije nešto što trebate izbjegavati.

Ako kupujete kvasac, kupite aktivni kvasac i dodajte ga u štrucu ili dvije domaćeg kruha od cjelovitih žitarica. Hranjiva vrijednost bit će mnogo veća, a proces miješenja kruha sigurno smanjuje stres.