Bez obzira na koji način pokušavali uloviti ribu, potrebno je znati da se niti jedna riba neće nepotrebno umarati. Plivanje u mjestu u matici kurenta je naporno i stoga većina riba bira sami rub, gdje se bez nekog osobitog napora mogu održavati u mjestu istovremeno vrebajući na sve što kurenat donese

A znati gdje je riba, više je od pola uspjeha.

Ljetna shema ribolova je u principu jednostavna – kad se na sonderu ugleda 'akvarij' i na dnu jasna tvrda linija, pribor se spušta nakon čega počinje trzanje, kontriranje i izvlačenje riba. 

Oni koji su malo upućeniji biraju kvalitetnije i izglednije pošte, ali princip ostaje manje-više isti iz jednostavnog razloga – ribe posvuda ima. Nažalost, nama se bliži zimska shema koja je potpuno drukčija.

Jedna od prvih razlika između ljetne i zimske sheme je ponajprije u profilu ribolovaca. 

Dok ljeti u ribe idu svi, uključujući i one koji prvi puta u životu drže ribolovni pribor u rukama, zimi se malobrojni početnici odlučuju za tako što. No zimski su ribolovci u pravilu i iskusniji tako da su i njihovi pohodi bolje i kvalitetnije planirani i pripremljeni.

Jedan od važnijih detalja na koje u ribolovu u dijelu godine koji je pred nama treba svakako obratiti pažnju, je izbor ribolovne pozicije, odnosno konkretnog položaja na ribolovnoj poziciji.

Većina ribolovaca ima svoje pošte koje pružaju manji ili veći ribolovni užitak pri čemu se često događa da ulov ipak nije u potpunosti u skladu s očekivanjima. Riba radi i grize ali ne onolikim intenzitetom kojim smo se nadali. Tada se gleda u nebo, pa na sat, pa opet u nebo, dok oni koji znaju što treba raditi gledaju u more.

Jedna od uvijek prisutnih konstanti u podmorju je kurenat ili strujanje mora koje se javlja iz više razloga od kojih su tri najizraženija.

Prvi i najjači je definitivno Mjesec odnosno njegova privlačna moć.

Taj Zemljin satelit već pune 4,5 milijarde kruži oko naše planete u smjeru od istoka prema zapadu. Za puni obilazak mu trebaju 24 sata i 48 minuta zbog čega se radi nepoklapanja sa trajanjem Zemaljskog dana od 24 sata, na nalazi uvijek na istom položaju na nebu.

Tako do izmjene plime i oseke dolazi dva puta dnevno, odnosno točnije za 24 sata i 48 minuta more se dva puta podigne do svoje najviše točke i dva puta padne na najnižu razinu, a što znači da struja plime teče 6 sati i 12 minuta od jugoistoka prema sjeverozapadu, nakon čega nastupa oseka čije strujanje traje isto toliko vremena samo u suprotnom pravcu.

Drugi razlog koji direktno utječe na smjer i jačinu strujanja je centrifugalna sila uzrokovana stalnom rotacijom Zemlje oko vlastite osi. Zahvaljujući toj sili postoji i stalna, glavna struja koja se u našem moru na našoj obali pribraja struji plime. Zato se plimni val uvijek kreće znatno brže od vala oseke koji se mora suprotstavljati glavnoj struji.

A pored Mjeseca i centrifugalne sile, na intenzitet i jačinu strujanja svakako utječe i vjetar. Prisutnost i sam intenzitet puhanja vjetra na moru ovisan je o cijelom nizu faktora – od doba dana i godišnjeg doba, preko složenih situacija u gornjom slojevima atmosfere, odnosno prisustvu i blizini ciklona i anticiklona do jednostavnih uzročno-posljedičnih temperaturnih razlika između kopna i mora.

A na jačinu i intenzitet strujanja ne utječu samo pokretačke sile već i prepreke. Budući da je naša obala vrlo razvedena tako su i razlike u intenzitetu strujanja velike jer su brzine ovisne o dubini i širini kanala kojima more struji. Što je kanal plići i uži, strujanje je izraženije.

No nije samo obalna konfiguracija ta koja usmjerava, pojačava ili slabi strujanje. Pod morem je situacija gotovo pa identična situaciji na kopnu. Morsko je dno tek manjim dijelom ravno tako da strujanje u trenutku kad naiđe na prepreku u obliku povećanja ili smanjenja dubine, ili pak u obliku braka, mijenja smjer i intenzitet stvarajući pritom različita vrtloženja.

Tako i sudar kurenta s brakom također direktno utječe na ponašanje riba što nas vraća na početak teksta i neminovnost potrebe poznavanja uvjeta u podmorju, naravno, s ribolovnog stajališta.

Uvijek je iznimno važno pogoditi pravu stranu braka, spusta ili pak ruba na kojima se riba, često potpuno nevidljiva sonderima, ipak zadržava.

Usporeniji metabolizam u kombinaciji s pogrešno postavljenim brodom može rezultirati potpunim promašajem. Riba se već u ovo doba godine ne izlaže nepotrebnim naporima tako da ćemo malo koju vrstu naći kako krstari u matici kurenta. Većina se vrsta drži provjereno uspješnog ruba kurenta koji je uvijek dovoljno bogat hranom i dovoljno umjeren da ne odnosi teško stečenu i toliko potrebnu energiju.

Taj pojas mora nije zanimljiv samo lijenim i inertnim na niske temperature teško prilagodljivim vrstama već i sposobnim i na ekstremne napore prilagođenim predatorima koji upravo taj pojas mora posjećuju u potrazi za plijenom.

Na brakovima je taj pojas uvijek u zavjetrini braka, na mjestima gdje kovitlanje mora donosi hranu, ali ne zamara ribu. Naravno, u zavisnosti od dubine i sastava dna, različite vrste mogu biti na meti, ali generalno gledano, sidrenjem na vrhu braka te postepenim puštanjem na sidru niz kurenat, ne može se pogriješiti.

U obalnom ribolovu se kod rtova koji se spuštaju u dubinu do ravnog dna također treba birati zavjetrinska strana.

Nažalost, tu ne postoji nikakav optimalan recept jer smo u obalnom ribolovu ovisni ponajviše o vjetrovima.

Ipak, generalno gledano, na strani na kojoj je kurenat izraženiji lov ima smisla ako su nam plijen brzi lovci koje možemo privući kvalitetnim brumom te ih loviti brojnim udičarskim tehnikama. U protivnom treba se držati rubne zone i nadati se da smo na pravoj pošti.