Imate dovoljno slobodnog vremena, ali ne znate kamo biste? Nemojte puno premišljati. Topli dani koji su još uvijek tu izgledaju kao da su stvoreni za ribolov tako da zapravo samo trebate odrediti poziciju i jednostavno poći. No nasumice otići bez planiranja često nije najpametnija odluka

Ribolove treba pomno planirati, posebno kad je u pitanju obalni ribolov u kojem ribolovac nema baš puno mogućnosti za promjenom pozicije. 

A najbolje pozicije su naravno, pozicije s kamenitim dnom.

Kamenita je obala u principu uvijek stanište najkvalitetnije ribe zbog čega je većini obalnih ribolovaca i najatraktivnija. Pa iako zvuči vrlo primamljivo, što zapravo i jeste, ribolov s kamenite obale ni izdaleka nije bezazlen i jednostavan. Da bi se našle bogate pošte na kojima riba nije pod pritiskom nije dovoljno otići na prvi kamen na obali.

Takve dobre pozicije se uglavnom nalaze van običnih putova i ruta, pri čemu nerijetko do njih i ne vodi nikakav put, pa čak ni kozja staza. Traženje takve pozicije se nikada ne ostavlja za situaciju 'na licu mjesta' već se na vrijeme, prije samog odlaska u ribolov, put vrlo pažljivo isplanira. U planove svakako valja uključiti sve potencijalne komplikacije, od mogućeg lutanja i gubljenja, preko sudara s nedostupnim terenima, pa do eventualnog uganuća noge. I tek kada se sve to uračuna, tada se može reći da postoji cilj. No to nipošto nije i garancija da ćete do njega sigurno i doći.

Naime, većina vrlo izglednih pozicija koje se mogu pronaći na zemljovidima, u praksi ni približno nisu tako izgledne. Neka pozicija do koje vodi manje-više pristojan spust, u praksi može biti odsječena s procjepom širine tek dva metra zbog kojeg se ne može dalje, a koji na karti koju vi imate, nije bio naznačen. Naravno, stvar je znatno lakša ako ste na toj pošti već bili ili za nju imate vjerodostojne podatke iz prve ruke.

No većina zagriženih ribolovaca u svakom novom ribolovnom pohodu odlaze na novu poštu. Za takve je ribolovce i situacije idealno, pored odabrane pozicije, uvijek u planu imati i rezervnu, koja nije previše udaljena od osnovne.

U odabiru nove ribolovne pozicije na kamenitim terenima treba se ponajprije rukovoditi položajem u odnosu na strane svijeta i u skladu s tim na očekivane vjetrove. Za uspješan su ribolov najizgledniji kameniti tereni okrenuti prema jugozapadu. Naravno, odgovarajuća strana svijeta je tek jedan detalj koji treba zadovoljiti.

Ako se može birati, tada svakako treba odabrati teren kod kojega je pravac pružanja stijena okomit na obalu, a što se nažalost ne vidi na svim zemljovidima. U tom su slučaju šanse za izvlačenjem neoštećenog predveza i ribe ipak 50:50 posto.

Idealne su i pozicije na kojima se obala ne ruši prestrmo u dubinu, ali isto tako ne i presporo jer vrlo plitki tereni u principu ne drže ribu.

I premda se na zemljovidima ne vide, pažnju treba obratiti na kurente koji se s obzirom na konfiguraciju terena i zemljopisnu položenost te usporedbu s izračunom plime i oseke ipak daju izračunati ili barem naslutiti.

A prepreke pod morem ne moraju nužno biti i prepreke za ribolov. Dapače, ako pod morem postoji jasno vidljiva prepreka, tada svakako treba odabrati poziciju s koje ćemo moći loviti upravo uz tu prepreku. Naravno, prepreka mora biti takva da ribama pruža zaklon i sigurnost, a da istovremeno ne bude prepreka i nama, posebno u trenutku izvlačenja lovine.

Kamenito je dno stanište brojnih ribljih vrsta i kao takvo svojevrsna samostalna cjelina sa vlastitim hranidbenim lancem.

Nastanjuju ga najkrupniji predatori, ali i sasvim sitna riba poput knezova i crnelja. I premda su mnogi ribolovci skloni nekom općem ribolovnom pristupu, upravo zbog tako bogate napučenosti, pristup ne bi trebao biti bilo kakav već strogo određen.

Tako se na kamenitom dnu s obale najčešće lovi fermama. Štapovi i role koji se za takav ribolov koriste uglavnom su robusni surf modeli i to prvenstveno radi potrebe za što bržim odvajanja ribe od dna.

U ovakvom ribolovu ne treba smetnuti s uma da je lov na kamenitim terenima u pravilu povezan s brojnim zadjevima, a na što treba biti pripravan, pa na vrijeme osigurati rezervni pribor, i to ponajprije dovoljno olovnica i navezanih predveza.

Često se događa da kamenito dno, nakon relativno strmog pada prema dubini, prelazi u ravno, pjeskovito-ljušturasto dno. Upravo se na tom prijelazu zadržava udičarima zanimljiva riba poput fratara, kantara ili arbuna. Na takvim je terenima moguć lov klasičnim natjecateljskim priborom koji podrazumijeva predvez s olovnicom na kraju osnove s dvije do tri prame vezane iznad olovnice.

Idealni štapovi za ovakav lov su beach ledgering štapovi i to ponajprije zbog reducirane težine, a što omogućuje duže držanje pribora u rukama bez zamora.

A kameniti tereni okrenuti zapadu često su izloženi vjetrovima koji zapjene more. Na takvim je pozicijama vrlo izgledan ribolov á volo tehnikama pri čemu je idealna situacija u kojoj povratni val odvlači naješkani sistem u lovnu zonu.

Ovakav se lov u prošlosti prakticirao tunjom iz ruke, što je s obzirom na vjetar u lice uvijek bilo vrlo problematično i nepraktično.

Dobar bolognese štap s dugim fluorokarbonskim predvezom naoružanim jednom udicom na kraju ovakav lov pojednostavljuje i čini puno ugodnijim i produktivnijim.

Ovom se tehnikom vrlo uspješno mogu loviti veliki kantari, picevi ili salpe, ali i sva druga riba poput iglica ili brancina koji hranu traže pod pjenom nastaloj razbijanjem valova o obalu.

A ljubitelji ribolova plovkom na kamenitim terenima će s lakoćom uloviti mnoštvo sitne ribe bez obzira koju tehniku i pristup koristili.

Općenito, pronaći ribu na kamenitom terenu nije neka velika mudrost jer kameniti tereni još uvijek obiluju ribom. Trebate se samo odlučiti, dobro pregledati zemljovide, navezati prame i s dobrim rancem zagaziti na stazu na kojoj još niste bili.