Roditelji koji su se pridružili trendu na društvenim mrežama u kojem izvode psine na račun svoje djece ne razmišljaju o važnom faktoru: mala djeca još nemaju dovoljno razvijen smisao za humor kako bi smicalice smatrala duhovitima

Dječačić u majici s dinosaurima stoji u kuhinji ispred prazne zdjele, s izrazom iščekivanja na licu. Pored njega stoji žena, vjerojatno njegova skrbnica, i u ruci drži jaje. Dok je on gleda, ona jaje razbija ne o zdjelu, već o njegovo čelo. “Hej!” uzvikuje dječak, trljajući čelo. “To boli!”

Razbijanje jajeta o glavu djeteta jedan je od posljednjih trendova koji su se proširili društvenim mrežama. Većina djece u videima su vrlo malena, najčešće predškolske dobi ili manja. Njihove reakcije na ovu psinu su različite – neki kažu da ih to boli, drugi su iznenađeni, treći briznu u plač, a neki čak odguruju ili udaraju svoje roditelje. Jedna stvar im je zajednička: Mnogima to nije smiješno, čak i dok se njihovi roditelji pored njih guše od smijeha, piše BBC.

To nije iznenađujuće, kažu psiholozi, a za to ima nekoliko razloga. Prvo, većina male djece ne shvaća vrstu humora koja se temelji na izvođenju psina. Čak i ako zaboravimo činjenicu da roditelji te psine snimaju i dijele na internetu gdje će ih pregledati čak i milijuni ljudi, često bez pristanka djeteta, ostaje pitanje: Zašto su psine maloj djeci, a i nekim odraslima koji te snimke gledaju, toliko neduhovite?

Za početak, postoji razlog zašto takve šale na račun djece često i kod odraslih izazivaju nelagodu: Ponekad je granica između psine i nasilja tanka, kažu stručnjaci. To je dodatno točno kada je žrtva psine toliko slabija.

Naravno, čak ni odraslima nije uvijek smiješno biti žrtva psine. Psina je uspješna, kaže dječja psihoterapeutkinja Rachel Melville-Thomas, kada žrtva odmah shvati o čemu se radi, nije povrijeđena ni na koji način i brzo se može oporaviti i smijati s ostalima.

“Trebamo se smijati zajedno, zajednički smijeh stvara koheziju u skupini”, kaže ona. “Ako ste žrtva psine, da bi ona bila uspješna vi se brzo morate pridružiti. Teško je shvatiti kako će se to dogoditi ako jednostavno nekoga udarite po glavi.”

Zbog razvojnog stadija u kojem se nalaze, maloj djeci je teško odmah shvatiti da je psina trebala biti duhovita.

Istina je da djeca mogu od male dobi razumjeti smisao za humor. Istraživanja su pokazala da djeca u dobi od pet ili šest godina poprilično dobro razumiju čak i najsofisticiranije vrste humora – ironiju i sarkazam – a ponekad čak i trogodišnjaci mogu shvatiti takve šale.

No čak i tu postoje ograničenja, a humor, kao i druge razvojne vještine, nema okidač za paljenje i gašenje. Shvaćanje humora neke situacije “zahtijeva komplicirane procese koji uključuju kognitivne, bihevioralne, psihološke, emocionalne i društvene komponente”, kažu istraživači.

Neki stručnjaci pitaju se kako je moguće, uzevši u obzir fizičko nasilje uključeno u razbijanje jajeta o nečiju glavu, da itko tu psinu može smatrati smiješnom, pogotovo zato jer neka djeca ustuknu od boli. Istraživači neke takve snimke, pogotovo one koji se fokusiraju na emocionalnu reakciju ili bol žrtve, opisuju kao “mračnu stranu” kulture na društvenim medijima.

Jedna općeprihvaćena teorija o tome što nešto čini smiješnim jest neočekivanost situacije. Veliki dio humora kakav imaju mala djeca proizlazi iz njihovog razvoja koncepta apsurdnog.

“Maloj djeci je smiješno ono što nema smisla, poput slonova sa šeširima”, kaže Melville-Thomas. “Problem s ovakvim psinama je što do njih dolazi iz čista mira… Stvorite naoko slatku, mirnu situaciju kuhanja s mamom i onda udarite svoje dijete.”

U ovom konkretnom trendu, roditelji se pretvaraju da je dječja glava zapravo zdjela, kaže Paige Davis, razvojna psihologinja koja je pisala o tome kako se humor razvija u djece. No samo zato što djeca razumiju da jedan objekt može predstavljati drugi, to ne znači da oni shvaćaju da u ovoj situaciji oni razumiju da njihova glava predstavlja zdjelu – temelj šale je potpuno krivo postavljen. Djeca ne shvaćaju da u ovoj situaciji postoji element pretvaranja, jer se tu ne radi o pretvaranju, već o psini.

“To nije šala, već psina”, kaže Davis. “Ne samo da oni ne mogu shvatiti humor, već su i meta šale. Dolazi do kršenja povjerenja.”

Upravo to brine i Melville-Thomas.

“Djeca mlađa od pet godina svoje roditelje vide kao izvor sigurnosti. Vi stvarate to sigurno mjesto kojemu uvijek mogu vjerovati i znati da ih nećete povrijediti”, kaže ona. Razbijanje jajeta na djetetovoj glavi krši to veliko povjerenje.

“Roditeljima je važnija nagrada na internetu od razmišljanja o tome kako će reagirati dijete”, upozorava. “U tom trenutku oni više razmišljaju o vlastitim potrebama nego o potrebama djeteta. I sama sam majka, a svoje potrebe ponekad sam stavljala ispred potreba djece, no nikada na način koji nagriza naš odnos – da mi dijete može vjerovati, da ga neću udariti.”

Kao psihoterapeutkinja, Melville-Thomas kaže da se također brine da bi se dijete moglo početi bojati sljedećeg takvog scenarija.

“Ne kažem da će dijete postati pretjerano oprezno ako mu jednom razbijete jaje na glavi”, kaže ona. “No doći će do razmišljanja da bi majka to ponovno mogla napraviti, tako ljudski mozak jednostavno funkcionira.”

Čak i među odraslima, ponavljanje psina za pozornost na internetu može narušiti odnos među partnerima u vezi.

Ono što psiholozi smatraju posebno zabrinjavajućim jest činjenica da u snimkama roditelji često na negativne reakcije djece reagiraju – smijehom. To pokazuje nedostatak razumijevanja, kažu oni.

Naravno, to ne znači da su roditelji koji sudjeluju u ovim trendovima bespovratno uništili odnos sa svojim djetetom, navodi Melville-Thomas. Nijedan roditelj nije savršen, niti bi to morao biti.

Ipak, čak i u situacijama poput ove, važno je popraviti stvar. Ključno je obratiti pozornost ne na namjeru roditelja, već na reakciju djeteta, kažu stručnjaci.

“Važno je o tome razgovarati, a ne pretvarati se da se ništa nije dogodilo”, kaže Melville-Thomas. “Možete djetetu reći da ste mislili da bi bilo smiješno tako ga iznenaditi jer ste vidjeli druge da to rade. Dodajte da znate koliko je to bilo glupo jer ste djetetu nanijeli bol. Ispričajte se. Ako ste uzor svom djetetu, morate mu pružiti primjer kako popraviti nešto zbog čega žalite.”