Prošli tjedan je prvi bračni par iz Australije prohodao čitavu Via Adriaticu, prvu dugopružnu turističko-planinsku dugu koja ide od Istre do Prevlake.

Jelena i Šime Čerina su bračni par iz dijaspore,  Hrvati koji su prije 37 godina otišli u Australiju, s dvojnom adresom u Canberri i u Zadru, ovog lijeta su se odlučili za još jedan životna pothvat. Stazu dugu 1100 kilometara Via Adriatice prohodali su u samo 43 dana.

Odluku o tome donijeli su prošle godine kada su planinarili po Velebitu, diveći se ljepoti prirode, na jednu stranu je pogled na more, dok na drugu gledate šumu i planine. Naš životni moto je stajati iza svake odluke, a za realizaciju ovog pothvata dobro nam je došao radni duh, mentalna snaga, složno su rekli.  

Kako ste se pripremali i kada ste zaprvo krenuli? Nije tu bilo nekih posebnih priprema jer smo u dobroj fizičkoj kondiciji u odnosu na prosjek svoje generacije i k tome smo ljubitelji prirode tako da svake godine oko dva mjeseca provedemo na kampiranju i planinarenju uglavnom po Australiji premda smo bili i na drugim kontinentima. Nismo se mi tu nešto pripremali. po dolasku u Zadar odmorili smo se tjedan dana od puta, u međuvremenu dopinili opremu, ruksake na leđa i pravac istarski Kamenjak, krenuli smo 21. svibnja, govori nam Šime.

Kako je izgledala vaša svakodnevnica na hodnji? Ustajali bi svaki dan rano ujutro, po usuglašavanju dnevnog plana krenuli na hodnju dok nas noge služe. U neke dane bi bilo jako vruće pa su nam dnevne stanke za odmor bile veće i nastavili bi hodnju do mraka.

Nije bilo lako, ali svaki dan bi iznova dobili više snage i motivacije nego što smo je taj dan potrošili. To je doista neopisivo, na jednu stranu umor i pad samopouzdanja, a na drugu stranu uvijek bi prevagnula prijeko potrebna snaga i motivacija koju bi upili od prirodnih ljepota i ljudi koje smo sreli, opisuje Jelena.

Koji je dio staze bio najlijepši? Ovo je malo teško pitanje jer se radi o jedinstvenim prirodnim krajobrazima duž cijele planinarske staze Via Adriaticu, ali kad baš trebamo, nekako nam je za oko najviše zapeo krajobraz na dionici Premužićeve stazae, kaže nam bračni par Čerina.

Koliko vam je značilo ovo putovanje? Imate li koje lakše pitanje, našalio se Šime i nastavio, postali smo još svjesniji kako će prehodavanje staze dodatno promjeniti naš pogled na život i svijest koliko nam priroda može dati i da je trebamo čuvati.

Jeste li imali pomoć ljudi koji imaju iskustva u planinarenju? Da, imali smo od Planinarskog društva AktivNatura u smislu savjetovanja, međutim na trasi, posve slučajno, bez prethodnog dogovora upoznali smo brojne ljude koji su nam bili od pomoći, ljude koji žive u blizini staze ili su putnici namjerinici, ali ipak glavna osoba za motivaciju je bila gospođa Ana Tičić Bukvić koja nam je svjedočila osobnim iskustvom budući je ranije prohodala stazu.

Ona nas je k tomu još iznenadila na trasi došavši na Svilaju  s ručkom i okrijepom za nas. Pored nje bi istakli potporu gorskog spašavatelja Darka Gavrića Čerče iz HGSS-a za stručnu pomoć i motivaciju za uspješan završetak hodnje, istakao je na kraju razgovora bračni par Čerina.

Via Adriatica  je planinarska staza koja je podijeljena  na trinaest dionica pa je način na koji se može prohodati prepušten svakom pojedincu i vremenu u kojem to želi postići. Jedinstvena je planinarska staza po tome što je istovremeno moguć pogled na more i kopno te samim time može biti jako interesantna za turiste.