Koitofobija, poznata i kao genofobija ili erotofobija označava strah od spolnog odnosa. Iako se na prvu možda čini da ljudi koji imaju strah od seksa zapravo prema njemu osjećaju odbojnost, koitofobija je ipak nešto više od toga

To je psihološko stanje koje može izazvati intenzivan strah ili paniku kada osoba pokuša ikakvu aktivnost povezanu sa seksom.

Kod nekih ljudi čak i razmišljanje o tome može izazvati takve neugodne osjećaje.

Uzroci straha od seksa

Iako nije sasvim jasno što je točan uzrok koitofobije, postoji mnogo čimbenika koji mogu pospješiti razvijanje ove fobije.

1. Sram od vlastitog tijela

Iskrivljena slika o vlastitom tijelu ili dismorfija kao i pretjerana samosvijest o tijelu, mogu negativno utjecati na seksualno zadovoljstvo i izazvati tjeskobu. Neki pojedinci s teškom dismorfijom izbjegavaju ili se u potpunosti boje seksualne intimnosti zbog nedostatka užitka i intenzivnog srama koji im donosi.

2. Prošla traumatična iskustva

Ona mogu uključivati fizičko i/ili psihičko zlostavljanje koje najčešće uzrokuje posttraumatski stresni poremećaj i utječe na način na koji osoba gleda na intimnost ili seks.

3. Erektilna disfunkcija

Riječ je o teškom postizanju i održavanju erekcije. Iako se može liječiti, može dovesti do osjećaja neugodnosti, srama ili stresa te posljedično straha od spolnog odnosa.

4. Vaginizam

Vaginizam je stanje nehotičnog stezanja mišica vagine kada se pokuša vaginalna penetracija. To može spolni odnos učiniti bolnim ili čak nemogućim.

5. Anksiozni poremećaji

Koitofobija se može pojaviti u kombinaciji s drugim fobijama poput itifalofobije ili straha od ukrućenog penisa, gimnofobija ili strah od golotinje te s nekim anksioznim poremećajima kao što je socijalna anksioznost.

Simptomi koitofobije

Po definiciji, fobije uključuju intenzivan strah ili tjeskobu. Oni uzrokuju fizičke i psihičke reakcije koje obično ometaju normalno funkcioniranje.

Kod koitofobije, kao i kod mnogih drugih fobija, javljaju se sljedeći simptomi:

– trenutni osjećaj straha, tjeskobe i panike pri izlaganju izvoru fobije

– razumijevanje da je strah netipičan i ekstreman, ali u isto vrijeme nemogućnost njegovog minimiziranja

– pogoršanje simptoma ako se okidač ne ukloni

– mučnina, vrtoglavica

– izbjegavanje situacije koja izaziva reakciju straha

– ubrzano disanje

– lupanje srca

– pojačano znojenje

Liječenje koitofobije

Ako se utvrdi tjelesni uzrok, liječenje koitofobije ovisi o specifičnom problemu, a zatim se može riješiti svaka popratna emocionalna komponenta. Terapija za fobije obično uključuje psihoterapiju. Različite vrste psihoterapije pokazale su se korisnima za fobije, uključujući kognitivno bihevioralnu terapiju (CBT) i terapiju izloženosti.

Kognitivno-bihevioralna terapija je često korištena terapijska metoda koja pomaže pacijentima prepoznati i promijeniti negativne obrasce razmišljanja i ponašanja vezane uz seksualnost. Lijekovi poput anksiolitika ili antidepresiva također se mogu koristiti kao podrška u upravljanju simptomima.

Uz profesionalnu pomoć, nekoliko samopomoćnih tehnika može pomoći u upravljanju koitofobijom kao što su duboko disanje, progresivno opuštanje mišića ili tehnike za upravljanje stresom. Važno je pružiti podršku osobama koje pate od koitofobije i poticati otvoreni razgovor o seksualnosti kako bi se smanjila stigmatizacija i promoviralo seksualno zdravlje.