Kako pametno trošiti novac, mijenja li se psihologija građana ulaskom u eurozonu i kako barem nešto od naše nove valute i uštedjeti? S obzirom na hrvatska primanja, takvo pitanje zvuči kao kvantna fizika za prosječnog građanina, no rješenje postoji.

Postoje dva ključna pitanja otkad smo ušli u eurozonu, a to su: Kako pametno trošiti i, još važnije, kako pametno štediti? I dok postoje aplikacije na mobilnim uređajima koje vam pomažu u virtualnoj štednji, ono klasično pitanje koliko novca da ubacujemo u kasicu, u ovom slučaju cenata umjesto onih prijašnjih dvije ili pet kuna, piše N1.

Prvo smo se zaputili pitati građane kako su se oni snašli u ovih 10 dana, muči li ih preračunavanje prilikom kupovine i kada štede ili planiraju štediti: Koliko bi izdvojili, ne više kuna, nego centa?

“Sve plaćamo karticom, tako da se uopće ne zamaramo.”

“Imam još nešto malo kuna, ali uglavnom eure.”

“Sad teško, ali kad se prešaltam na euro skroz, onda će vjerojatno biti malo lakše.”

Psihologija novca. Tako se naziva ovo što su rekli građani. Nju je proučavao profesor filozofskog fakulteta u Zagrebu Zvonimir Galić. On kaže: Uvođenje eura kratkoročno ima jake negativne učinke, posebno za one koji imaju manje. Samim time, manje se troši, više čuva novac na tekućim računima, ali i manje izdvaja za štedni račun.

“Kratkoročne i negativne učinke će više osjetiti oni koji su nižeg imovinskog stanja, slabije obrazovani, oni koji teže žive jer će taj efekt biti istaknutiji. Lakoća putovanja je nešto što će biti, što će osjetiti oni koji više imaju, a učinak na standard ćemo osjetiti svi, ali nakon što izdržimo ovaj početni pritisak teškoća snalaženja i osjećaja siromaštva i doživljaja nepravde.”

Ističe i da će sada biti očitije koliko smo siromašni u usporedbi s drugim zemljama EU-a. Do sada je to naše siromaštvo donekle bilo izgubljeno u konverzijama. Naša medijalna plaća u državi iznosi 862,70 eura odnosno prethodnih 6.500 kuna. Dok je u članicama poput Njemačke i Irske veća od 2.000 eura.

“Ljudi moraju bit racionalni s novcem. Kod nas ljudi ne samo da trebaju bit racionalni, moraju, jer su naše plaće i mirovine preniske. Poziv na štednju je nešto što je uvijek otvoreno, a u situaciji u kojoj je to otvoreno je pitanje koliko je taj poziv opravdan.”

Kad već moramo štediti, a hrpa iz koje izuzimamo novac za štednju je malena, odlučili smo upitati našeg poznatog matematičara Tonija Miluna kako najefikasnije uštedjeti u eurima.

“A gle, bilo bi stvarno lijepo da sad umjesto dvije kune možemo dva eura prebacivati, ali mislim da teško… Idemo vidjeti, kad bi svaki dan 50 centi, to je mjesečno 15 eura, na godišnjem nivou to je 180 eura ,samo sa 50 centi svaki dan, što je jako lijep iznos za nešto… To nije 3 tisuće eura, ali neki početak je i oblik štednje.”

Dakle poruka ove priče je jasna: množili vi sa 7 dok preračunavate još uvijek u glavi kune u eure ili množite s 10 pa oduzimate četvrtine. Imali vi veći ili manji budžet. Pozitivan ili negativan stav prema euru: fond za “crne dane” mora se imati. Bitno je od nekuda početi.