Hrskava, nježna, slatka i prepuna kalorija... Čudnovata talijanska poslastica krije se u "sendviču" dvije hostije.

Ostie piene ili, prevedeno, “ispunjene hostije” zamamna je kombinacija badema i meda između dvije hostije i jedan je od najslasnijih talijanskih kolačića. Mogao bi se naći i na popisu najgrešnijih. Srećom, dvije tanke hostije s božanstvenim punjenjem – nije blagoslovio svećenik.

Na lokalnom dijalektu zovu se ‘ostie ckiene’, a one su tradicionalne slatke poslastice sela Monte Sant’Angelo u nacionalnom parku Gargano pokrajine Puglie, piše CNN. U istom selu nalaze se nizovi zasljepljujuće bijelih kuća i crkva u špilji za koju se vjeruje da ju je posvetio sam arkanđeo Mihael. Ona je mjesto hodočašća još od srednjeg vijeka.

Lokalni stanovnici vrlo su religiozni, ali vole i slatko. Zbog toga ne vide ništa sporno u ostie piene kolačićima koji su navodno nastali u seoskom samostanu Santissima Trinita prije barem 500 godina.

Duhovna posjetnica

Duhovnost i deserti ovdje idu ruku pod ruku.

“Ostie piene pravim već 40 godina. Oni su dio naše tradicije, našeg poslovnog modela: Kamo god idemo, nosimo ih kao poklone i jedemo ih cijele godine, svaki dan u tjednu. Oni nisu rezervirani samo za posebne prilike,” kaže lokalni slastičar Gino Bernabotto za CNN. Kaže da ih je jednostavno pripremiti. Potrebno vam je samo nekoliko osnovnih sastojaka: Brašno, voda i maslinovo ulje za hostije, koje se oblikuju u vrućoj metalnoj preši naziva ferrate i lokalni med od divljih cvjetova ili akacije te vrhunski tostirani bademi iz Puglie. Okus se dopuni još šećerom i cimetom.

“To je zdrav zalogajčić bez ikakvih konzervanasa. Tajna leži u odabiru badema koji svi moraju biti iste veličine – veliki, spljošteni, s glatkom površinom i ovalni – jer tako dobro prijanjaju uz med i drže dvije hostije zajedno,” kaže Bernabotto.

Bademi se koriste cijeli, a delikatni okus nježnih hostija stvara kontrast sa snažnim okusom zlatnog punjenja.

Slučajna greška ili kontroverzni recept?

Legenda kaže da su ostie piene kolačići rezultat kulinarske greške koju su napravile sestre u samostanu u 17. stoljeću, dok su pripremale tortu s punjenjem od badema i meda. Navodno im je žlica vrućeg punjenja slučajno pala na pod ili radnu plohu. Da bi ga pokupile bez da se opeku, upotrijebile su hostije koje su također pripremale za misu te nedjelje. Med se zalijepio za hostije na toliko savršen način da je nespretna greška postala ukusna poslastica.

Druga verzija priče kaže da su sestre hostijama pokušale izvući bademe koji su im upali u posudu s medom i potom ih zalijepile, praveći “sendvič”.

Ipak, lokalni stanovnici vjeruju da su ostie piene namjerno osmišljeni i da su ih sestre radile od viška hostija. U prošlosti su samostani bili mjesta gdje su se pripremale i hostije i hrana, kao i med. Neke od najboljih talijanskih deserata osmislile su upravo časne sestre.

Lokalni povjesničar Alberto Cavallini kaže da su sestre uvijek koristile sastojke koje su imale u samostanu – okrugle hostije, bademe iz vrta u samostanu i med iz pčelinjaka.

“Časne sestre redovno su pravile hostije. Kuhale su ih na željeznim tavama i rezale rubove da dobiju okrugli oblik. Vjerojatno ih je to nadahnulo da naprave kolačić na isti način,” kaže Cavallini.

Bez obzira na to radi li se o kuhinjskoj nespretnosti ili namjernom činu, povijesne bilješke potvrđuju mjesto nastanka.

Cavallini je 2015. pronašao dokumente koji potvrđuju da su ostie piene bili tradicionalni kolačići koje su pripremale sestre u samostanu i potom poklanjale gostima i hodočasnicima.

“U Napulju je u 17. stoljeću živio opat Giovani Battista Bacichelli, koji je posjećivao selo i pisao u svojim memoarima da su sestre iz Monte Sant’Angela pravile fantastične kolačiće za gozbu svetog Mihaela,” kaže Cavallini.

Dvije stotine godina kasnije, napuljski kuhar Vincenzo Corrado, koji je radio u aristokratskim dvorcima, piše o popularnosti kolačića, pokazuju dokumenti koje su otkrile seoske vlasti.

U jednom od svojih eseja Corrado piše da su kolačići do 19. stoljeća postali toliko popularni da su se izvozili po cijelom Napuljskom kraljevstvu.

Popularnost uvelike duguju prefinim lokalnim bademima. Prastari gajevi gdje se uzgajaju bademi bili su simbol bogatstva i blagostanja.

Tijekom velikih proslava Katoličke Crkve 2000. godine, posjetitelji koji su nahrupili u Monte Sant’Angelo bili su iznenađeni kad su vidjeli tako neobične kolačiće, kaže glazbenik Peppe Totaro koji dolazi iz obitelji slastičara i svake godine organizira popularni glazbeni festival u selu. Posjetitelji su mislili da su to bile prave sakramentalne hostije.

“Tijesto za ostie piene pravi se na isti način kao i za prave hostije, ali one postaju sakramentalne tek tijekom svete pričesti. Ovo su samo kolačići,” naglašava Totaro.

Posluživanje uz alkohol

Ostie piene dolaze u svim oblicima, a više su ovalni nego okrugli. Iako svaka slastičarna i svako kućanstvo prave ove kolačiće na svoj način, tradicionalni ostie piene veliki su kao ljudska ruka – identične veličine kao i glavna sveta hostija koju na oltaru drži svećenik.

Postoje i manje verzije ostie piene, koje su i manje popularne – veličine prosječne medalje.

Cijene su razumne: Bernabotto prodaje kutiju dvadeset manjih kolačića za pet eura, a četiri velika kolačića koštaju četiri eura.

“Vrlo su nutricionistički bogate. Bademi i med dižu energiju, a nutricionisti stalno potvrđuju njihove benefite za zdravlje. To je jednostavan, minimalistički kolačić, ali s bogatim sastojcima,” kaže on.

Totaro upozorava da se na kolačiće ne smije dodavati previše šećera jer tako postaju preslatki i teško ih je zagristi. Navodi da ih može omekšati tek kap limuna.

Najbolji način za posluživanje ostie piene kolačića je nakon obroka, s domaćim likerom od lovora ili poznatim pićem sela Monte Sant’Angelo – Limolivom, koji se pravi od listova maslinovog ulja.