„Ona će biti doktorica“, govorila je moja hvarska nona svima u selu, ponoseći se mojim peticama u školi iako ja baš nikad nisam pokazala niti najmanji interes za stetoskopom i sličnim doktorskim igračkama u djetinjstvu

Izgleda da navike moje none žive i u dalekoj Americi dan danas. Naime, istraživanje je pokazalo da 75 posto svih roditelja već zna čime će se baviti njihova djeca kad odrastu. Bez pritiska, djeco…

Dok u nas još živi ona „nađi stalan posao, najbolje u državnoj službi“, u SAD-u je stalan posao od 9 do 5 nepoželjan za većinu roditelja.

Među odgovorima čim će se njihova djeca baviti, evo što su roditelji rekli:

STEM (35 posto)
zdravstvo (32 posto)
industrija hrane (28 posto)
građevina (23 posto)
zaštita okoliša (23 posto)
umjetnost i moda (23 posto)
poljoprivreda (23 posto)
sport (21 posto)
obrazovanje (21 posto)
mediji i izdavaštvo (19 posto)
business i prodaja (19 posto)
pravo (19 posto)
turizam (14 posto)

Programiranje kao TOP zanimanje

Da se većina roditelja povodi za trendovima, umjesto da se fokusiraju na djetetove mogućnosti i vještine, pokazuje i odabir top zanimanja.

Naime, iako 1/3 roditelja pojma nema što je programiranje, njih čak 79 posto roditelja smatra da je bitno da djeca nauče tehničke vještine poput programiranja. Većina roditelja (74 posto) misli da su njihova djeca genijalci u vezi tehnologije, no možda je to samo kriv osjećaj jer su oni kao roditelji slabo upućeni u tehnologiju.

Žele da je programiranje dio nastave, jer oni sami ne mogu podučiti djecu toj vještini. Istraživanje je proveo OnePoll.

Većina djece radi ono što su njihovi roditelji htjeli

Jedno drugo istraživanje pokazalo je koliko su na odabir karijere pripadnika generacija X, milenijalaca i generacije Z utjecali njihovi roditelji, a odgovor je ukratko – MNOGO.

Većina (65 posto) trenutno zaposlenih radi posao koji su njihovi roditelji htjeli da rade. Najveći razlog odabira karijere bila je dobra plaća (55 posto).

Metode kojima se roditelji koriste kako bi usmjerili dijete na određeni karijerni put nažalost su najčešće bile ucjenjivačke, posebice za generaciju X koja je osjećala najveći pritisak nabijanja krivnje.

Dio djece krenuo je karijernim putem svojim roditelja jer im je to bilo poznato i činilo se kao dobar odabir.

Mnogo ih je na tom putu otkrilo da baš i ne vole to što su odabrali.

Moja prijateljica Tamara je na 4. godini arhitekture shvatila da se ona zapravo time ne želi baviti, iako joj je otac arhitekt. I upisala je drugi studij, uz blagoslov roditelja, te sada radi ono što voli. Nju roditelji nisu prisilili da nešto upiše, sama je odabrala inicijalno da želi biti poput roditelja.

Je li dobro da se roditelji petljaju?

Odluke koje napravimo kad smo mladi itekako utječu na naš karijerni put. Ako je odluka isključivo roditeljska, dijete može cijeli život raditi ono što zapravo ne voli. Želite li takav život svom djetetu? ja definitivno ne.

Sjećam se moje majke koja je radila kao ekonomistica i koja je cijeli život ponavljala kako to ne voli raditi, ali su je tako usmjerili. Kad je došlo vrijeme da brat i ja odaberemo čime ćemo se baviti, u potpunosti je izbor prepustila nama.