Razgovarali smo s tri Slovenca koji nakon preboljenog covida više ne podnose okus, odnosno miris paprike, iako je od zaraze prošlo već više mjeseci. Neurolog Zvezdan Pirtošek kaže da bi se moglo raditi o direktnom djelovanju koronavirusa na strukture okusa u sluznici usta, i to na receptore za spoj kapsicum koji sadrže paprike.

Gubitak mirisa i okusa česti su simptomi zaraze koronavirusom. Većini preboljelih se vrate za nekoliko tjedana, a neki imaju poteškoća čak i nakon više mjeseci od zaraze.

Sva tri naša sugovornika su prilikom zaraze koronavirusom izgubili miris i okus koji su se nakon nekog vremena vratili, a ostao im je problem s jednom namirnicom – paprikom.

Rok (33) je izuzetno volio paprike. Kako kaže, jeo ih je svim prilikama, kuhane, pečene, sirove. Zatim se u veljači ove godine zarazio koronavirusom. Izgubio je miris i okus, a bolest je prebolio bez poteškoća. Kada mu se vratio tek, odmah je kupio paprike. Bile su smrdljive, a on je bio siguran da nešto nije u redu s njima pa ih je bacio u smeće. Nakon toga ih je nakon nekog vremena ponovo kupio i opet su mu smrdjele. Bilo mu je jasno da paprikama nije ništa, nego je za to kriv njegov njuh. Od zaraze je prošlo već devet mjeseci, papriku još uvijek ne podnosi.

Malo bolje je bilo kod 44-godišnjeg Jakea koji od zaraze ne podnosi zelenu paprika, i to kuhanu. Koronavirusom se zarazio u studenom prošle godine.  Sirovu zelenu papriku i ostale paprike jede bez problema. Okus zelene paprike u jelu mu ne smeta, ne podnosi njen okus i strukturu kada je zagrize.

“Kao da sam zagrizao puža”, govori.

Kada se razbolio, i on je izgubio miris i okus koji su se ubrzo nakon preboljenog covida-19 vratili. U tijeku bolesti je izgubio nekoliko kilograma, ali nije imao većih problema zbog bolesti.

30-godišnji Nejc je covid-19 prebolio u lipnju prošle godine. Nakon toga je još tri mjeseca bio bez mirisa, a bolest je prebolio u blažem obliku. Prije zaraze nije bio veliki ljubitelj paprike, ali ju je povremeno konzumirao. Nakon zaraze, paprike nije mogao jesti otprilike pola godine.

Sada papriku ponovo jede, “ali još uvijek ima smiješan okus”, kaže.

Koronavirus može direktno utjecati na strukture okusa u sluznici

Šef katedre za neurologiju na ljubljanskom medicinskom fakultetu Zvezdan Pirtošek pojašnjava da bi se kod naših sugovornika moglo raditi o direktnom utjecaju koronavirusa na strukture okusa u sluznici usta, i to kada je u pitanju paprika, utjecaju na kemestetičke receptore za kapsicum ili možda o uticaju na nerve iznad nosa.

Kako pojašnjava Pirtošek, nama jedinstven, cjelokupan osjećaj uživanja u specifičnoj hrani, omogućava međusobna isprepletenost triju fizioloških mehanizama:

1. Receptora za okus na jeziku i u usnoj šupljini koji nam omogućavaju prepoznavanje pet okusa: Slatkog, gorkog, slanog, kiselog i okusa “umami” (mesni okus kojeg izaziva glutaminska kiselina, često zastupljena u hrani bogatoj proteinima),

2. Mirisnih receptora, koji se nalaze na mirisnim (olfaktornim) stanicama na mirisnoj sluznici u gornjoj nosnoj šupljini. Receptori mirisa u sluznici nosa okruženi su potpornim stanicama koje također imaju veliki značaj za proces mirisa,

3. Receptora za dodir, odnosno temperaturu (kemesteza), koji su odgovorni za sposobnost prepoznavanja podražajnih tvari, kao što su amonijak i mentol pa tako i osjećaja paprike koja sadrži spoj kapsicu, i peckajućeg osjećaja ljutih paprika koje sadrže spoj kapsaicin.

Kako koronavirus može utjecati na ukus i miris

Kako kaže neurolog Zvezdan Pirtošek, kod zaraze koronavirusom moguće su razne kliničke slike:

• potpuno odsustvo mirisa ili okusa –  anosmija, odnosno ageuzija,
• oslabljen osjećaj mirisa ili okusa – hiposmija, odnosno hipogeuzija,
• osjećaj mirisa ili okusa koji objektivno ne postoji, na primjer zagoreni tost – fantosmija, odnosno fantogeuzija,
• kvalitativno promijenjen osjećaj mirisa ili okusa – miris ili ukus nečeg drugog – parosmija, odnosno parageuzija,
• intenzivno neugodan, odbojan miris ili okus (bilo kod određenog jela ili čak i bez podražaja) – kakosmija, odnosno kakogeuzija.

Kako dodaje Pirtošek, mehanizam utjecaja koronavirusa na miris i okus ispočetka nije bio jasan jer je takva smetnja česta i kod drugih, donedavno uobičajenijih viroza (rinovirusi, virusi influence, parainfluence,…)

“Obično je uzrok, začepljen, teže prohodan nos zbog upale sluznice (lokalni uzrok), a rjeđe virus može direktno oštetiti moždane kanale i centre (središnji uzrok)”, objašnjava.

Većina ovih smetnji se popravi u nekoliko tjedana.

“Važno je da se za vrijeme dok bolesnik ne osjeti miris posebno pažljivo postupa s plinovima ili pokvarenom hranom”, upozorava.

Trening mirisa može pomoći

Kako kaže naš sugovornik, u vraćanju mirisa i okusa prilično učinkovitim se pokazao takozvani “mirisni trening” – sistematsko mirisanje tvari, na primjer raznih aromatičnih esencija (npr. svaki miris po 20 sekundi dva puta dnevno).

Kako je još izjavio, kod gubitka mirisa i okusa, samo u rijetkim slučajevima potrebna je pomoć liječnika, studije trenutno istražuju učinak nekih lijekova (npr. steroida ili vitamina A intranazalno, natrijevog citrata…).

“Detaljnih terapeutskih preporuka još nemamo”, dodaje još šef katedre za neurologiju na ljubljanskom medicinskom fakultetu Zvezdan Pirtošek.