Jedina nepoznanica u cijeloj priči je to kako se pismo uopće našlo na trogirskoj ulici, jer Vrdoljakovi ni onda ni danas, nemaju nikakve veze s Trogirom

Prije nekoliko dana u Trogiru slučajni je prolaznik nabasao na neobičan artefakt u neposrednoj blizini samostana i crkve Svetog Dominika. Radilo se o pismu starom 61 godinu, koje je bilo naslovljeno na misterioznu Biserku Borić s adresom Splitu i Radničkoj ulici 11, prenosi RTL.

Vijest je prenijelo nekoliko medija, a nalazniku se uskoro javilo više osoba koje su tvrdile da su poznavale Biserku i da će o pronalasku pisma obavijestiti njene dvije kćeri. U pismu je bilo navedeno ime pošiljatelja, a njegov je identitet bio trag koji je na kraju doveo do 'prave' Biserke.

Svi koji su se javili bili su sigurni da je pismo uputio Biserkin tadašnji momak, a kasnije i suprug Tonči Vrdoljak, koji je upravo u to vrijeme navigavao, piše Portal grada Kaštela. Na poleđini pisma zaista stoji ime Tončevo ime, a poslano je s broda Šolta u ciparskim vodam u travnju 1960. godine.

Autentičnost priče potvrdila je i starija kći ovog para, koja je zbog iznimnog interesa javnosti ipak htjela ostati anonimna, naglasivši kao je želja obitelji da se u javnost ne izlazi s previše detalja.

Romansa pomorca i mlade Dugopoljke

A priča ide ovako, mlada Dugopoljka Biserka, koja je s majkom i sestrom živjela na splitskim Gripama zaljubila se u mladog Splićanina Tonča, a i Tonči u nju. Iako je njoj bilo tek 19 godina, a njemu 23, odlučili su se vjenčati. Kako bi osigurao novac za potrebe vjenčanja, a usput vidio i malo svijeta, Tonči se ukrcao na brod. I s broda svojoj dragoj, kad je bilo prilike, pisao iznimno emotivna pisma, iz kojih se, baš poput u pronađenom, očitavala ogromna ljubav prema Biserki. Poneka rečenica u pismima se znala naći i na temu života pomoraca i Biserki je zasigurno bila velika radost svako od njih pročitati.

Kao što su i naumili, Biserka i Tonči vjenčali su se 1962. godine i nastavili život u Splitu. Godinu kasnije stigla je i prva kći, a potom i druga. Tonči je navigavao kratko vrijeme, a svoj daljnji radni vijek proveo je kao inženjer u brodogradilištu, dok je Biserka bila šefica računovodstva u jednoj tvrtki.

Život im je ponekad bio težak, ponekad predivan, ali uvijek, kako su nam rekli svi s kojima smo razgovarali, pun optimizma i ljubavi. I sve tako do Biserkine prerane smrti 1993. godine. No njenim odlaskom nije prestala Tončeva ljubav, koji je uspomenu na svoju Biserku čuvao u srcu sve dok i on nije umro 2014. godine.

"Ovo pronađeno pismo kod nas je probudilo dodatne emocije. Iako smo i do sada imali neka pisma koje je tata pisao mami, pronalazak ovog nas je sve u obitelji iznimno dirnuo", rekla je je Biserkina i Tončeva kći za Portal grada Kaštela.

Jedina nepoznanica u cijeloj priči je to kako se pismo uopće našlo na trogirskoj ulici, jer Vrdoljakovi ni onda ni danas, nemaju nikakve veze s Trogirom.