Odgoj tinejdžera donosi jedinstvene izazove, poput poticanja njihove novootkrivene neovisnosti. Štoviše, postoje brojni mitovi koji se povezuju s odgojem tinejdžera.

"Mnogi od roditeljskih mitova koji postoje daju nam naizgled lagane odgovore na ono što su češće složene zagonetke za rješavanje", kaže dr. Ellen O'Donnell, dječja psihologinja sa sjedištem u Bostonu.

"Istina je, malo je jednostavnih odgovora u roditeljstvu. Potrebno je više vremena i energije da shvatite zašto se vaše dijete ponaša onako kako se ponaša, s čime se možda bori i kako biste trebali odgovoriti", objašnjava.

Prvi mit: Ako s djecom razgovarate o seksu, to će ih motivirati da što prije postanu intimni

Mnogi roditelji pogrešno vjeruju da će njihovu djecu razgovor o seksu ili edukacija o kontracepciji motivirati da postanu seksualno aktivniji, kaže dr. Lea Lis, dječja psihologinja iz New Yorka.

Međutim, istraživanje iz 2019. godine pokazalo je da kada tinejdžeri vode zdrave razgovore o seksu sa svojim roditeljima, to može pomoći smanjiti šanse za sudjelovanje u rizičnom seksualnom ponašanju koje može dovesti do neplanirane trudnoće i spolno prenosivih bolesti.

Drugi mit: Dječaci rade nepodopštine jer su - dječaci

Prema Američkom psihološkom udruženju (APA), pokazalo se da pridržavanje "tradicionalne ideologije muškosti" ograničava psihološki razvoj muškaraca, ograničava njihovo ponašanje, izaziva sukobe u spolnoj ulozi i negativno utječe na njihovo mentalno i fizičko zdravlje. APA također izvještava da podržavanje ovih vrsta negativnih muških ideala povećava vjerojatnost da će dječaci sudjelovati u napadima, maltretiranju ili fizičkoj i verbalnoj agresiji.

Treći mit: Ako ne udarate dijete, razmazit ćete ga

Lis kaže da tjelesno kažnjavanje može potaknuti agresivno ili nasilno ponašanje kod djece, dok O'Donnell dodaje da može nagristi povjerenje u odnos roditelja i tinejdžera.

Istraživanje iz 2006. godine pokazalo je da su adolescenti za koje je vjerojatnije da će se uključiti u tučnjave i maltretiranje izvijestili da su njihovi roditelji koristili tjelesno kažnjavanje kao disciplinsku metodu, dok su adolescenti koji smatraju da njihovi roditelji ne odobravaju fizičko nasilje rjeđe pribjegavali tim negativnim ponašanjima.

Umjesto da fizički kažnjavate svojeg tinejdžera kad se loše ponaša, APA preporučuje da se usredotočite na hvaljenje pozitivnih ponašanja i da ga aktivno ignorirate ako vam se ne obraća s poštovanjem.

Međutim, ako se vaš tinejdžer ponaša na način koji dovodi sebe ili druge u opasnost, centri za kontrolu i prevenciju bolesti ne savjetuju ignoriranje tinejdžera. Umjesto toga, dajte im do znanja da njihovo ponašanje nije u redu i istaknite da to nosi negativne posljedice - poput oduzimanja jedne od njihovih privilegija.

Četvrti mit: Dobri roditelji ne gube živce

Stručnjaci savjetuju da se ne držite nerealnih standarda. Kao nesavršeno ljudsko biće, povremeno možete izgubiti kontrolu kad se osjećate premoreno ili ako vaš tinejdžer testira vaše granice i strpljenje. Umjesto da se prepustite sramu ili krivnji, oni predlažu da se ispričate tinejdžeru zbog svog ponašanja.

"Priznajte kako ste trebali drugačije postupati u određenoj situaciji", kaže O'Donnell.

U nekim slučajevima - kada je ponašanje tinejdžera neprikladno, ali ne predstavlja opasnost ni za druge ni za njega - Lis kaže da je bolje ignorirati svog tinejdžera nego vikati na njega. Naime, vikanje može pojačati negativna ponašanja jer tako traži vašu pažnju.

Zapamtite: Ako osjetite da vaša frustracija raste, u redu je odmaknuti se od situacije i odvojiti neko vrijeme da se smirite.

Peti mit: Raspravljanje ispred tinejdžera štetno je za njihovo mentalno zdravlje

Stručnjaci se slažu da je nerealno očekivati ​​da se vi i vaš partner nikada nećete svađati pred djecom. Ključ je, prema O'Donnell, model zdravog rješavanja sukoba.

"Te situacije mogu biti neke od najvećih životnih lekcija", kaže Lis.

Istraživanje iz 2006. godine provedeno na djeci u dobi od 9 do 18 godina pokazalo je da roditeljski sukob nije štetan ako se riješi. Međutim, kad su ti sukobi ostali neriješeni, djeca su na njih reagirala depresijom, tjeskobom ili problemima u ponašanju. Korelacija međusobnog roditeljskog razdora i emocionalne nesigurnosti bila je još jača za tinejdžere nego za mlađu djecu. Vodeći autor studije zaključio je da bi roditelji uvijek trebali raditi na pronalaženju rješenja za svoja neslaganja i priopćavanju tog rješenja svojim adolescentima, piše Insider.