Vodeći hrvatski otorinolaringolozi ne preporučuju korištenje štapića za čišćenje uha, te ističu kako su imali puno intervencija zbog čišćenja cerumena alternativnim metodama

​Ako spadate u kategoriju ljudi koji povremeno imaju problema zbog stvaranja masnih čepova u ušima, ili se mučite oko čišćenja viška cerumena, dobro je znati: Stvaranje ušnog voska, ili cerumena, u vanjskim ušnim kanalima normalna je pojava i nije znak bolesti uha. Štoviše, njegovo normalno izlučivanje iz uha je znak zdravog uha, kažu otorinolaringolozi. Njegova zadaća je zaštita i podmazivanje nježne kože koja oblaže ušni kanal, a pridaju mu se i antibakterijska svojstva, kaže otorinolaringolog i specijalist plastične kirurgije glave i vrata prof. dr. sc. Mislav Gjurić iz Poliklinike Sinteza.

Tako cerumen zapravo doprinosi održavanju zdrave mikroflore uha, a ujedno je i mehanička barijera, te zaštita uha, ističe se i u odgovoru koji su za 24 sata pripremili otorinolaringolog i audiolog dr. Ivica Rak, pročelnik Zavoda za otorinolaringologiju u KB Merkur te dr. Luka Janković, specijalizant otorinolaringologije i kirurgije glave i vrata u toj bolnici. 

- Kod nekih ljudi  događa se pojačano lučenje cerumena. Takvu pojavu možemo usporediti s pojačanim stvaranjem masnoće na koži bilo kojeg drugog dijela tijela. Štoviše, osobe sklonije 'masnijoj koži' ili osobe koje boluju od dermatoloških bolesti, poput seboreičnog dermatitisa, sklonije su i stvaranju veće količine ušnog voska. Dodatno, određena stanja u otorinolaringologiji, poput užih zvukovoda i slično, mogu doprinositi stvaranju cerumenskih 'čepova' – kaže dr. Gjurić.

Dodaje kako je cerumen na početku mekan i vodenast, a s vremenom postaje taman, solidan i ljepljiv. Sama konzistencija i karakteristike ušne masti ovise o omjeru cerumena i loja i pretežito su rasno i genetski uvjetovane, tako da u Europljana dominira vlažan oblik, za razliku od istočnih Azijata kod kojih je pretežno suh, kaže. 

- Kad je sve u redu, cerumen zajedno s odumrlim epitelnim stanicama kože zvukovoda urođenim, automatskim mehanizmom, polako putuje prema vanjskom izlazu iz zvukovoda i na taj način uho se samo čisti. Ako se iz nekog razloga stvara pretjerana količina cerumena, ili unutar zvukovoda postoji neki razlog za otežano automatsko čišćenje uha, dolazi do nakupljanja cerumena unutar kanala i do začepljenja uha, pojašnjava. No, to ne zahtijeva svakodnevno čišćenje. 

- Dovoljno je prilikom pranja kose, dakle svakih nekoliko dana, isprati uho blagim mlazom vode, bez daljnjih manipulacija u uhu. Ukoliko nakon tuširanje uho ostane vlažno, najbolje ga je osušiti fenom za kosu, opet bez manipulacija u zvukovodu. A ako baš ne možemo izdržati da ne koristimo štapić za uho, onda ga treba koristiti ispravno: Samo na ulazu u zvukovod, te kružnim, nježnim pokretom osušiti uho. Nikako se ne smije na slijepo ići štapićem u dubinu uha – upozorava prof. dr. Gjurić. 

I stručnjaci iz KB Merkur ističu da štapićem koji gurnemo preduboko u uho možemo gurnuti  nakupljeni cerumen dublje u zvukovod, što može povećati sklonost ka upalama zvukovoda. Također, prilikom korištenja higijenskih štapića postoji rizik od ozljede dubljih struktura, poput bubnjića, pa  treba biti oprezan s njim, ističu dr. Rak i dr. Janković. Da biste sigurno baratali štapićem, uvijek ga držite što bliže 'glavi' od vate, a ne za drugi kraj, jer ćete tako osigurati da njime ne možete prodrijeti preduboko u uho. 

Posebno vodite računa o tome da maloj djeci ne dajete štapić u ruke da sama čiste uho.   

- Bilo kakve dodatne metode čišćenja uha potrebne su kod vrlo malog broja osoba kod kojih se cerumen prekomjerno stvara, naglašava Gjurić. Dodaje kako su se pritom kao najboljima pokazali preparati na bazi ulja, npr. maslinovo, koji omekšaju cerumen i na taj način omogućuju njegovo lakše odstranjenje prirodnim putem, ili olakšavaju liječničku intervenciju. 

- Koriste se u obliku kapi ili spreja tako da se osoba legne na bok i pričeka u tom položaju desetak minuta da ulje djeluje. Učestalost korištenja ulja ovisi u brzini stvaranja cerumena, ali ga svakako nije potrebno koristiti više od jednom mjesečno – dodaje. 

- U narodnoj medicini opisuju se i 'recepti' poput grijanja maslinovog ulja te ulje netresa (ili čuvarkuće). No, ukapavanje vrućeg ulja u zvukovod iznimno je opasno jer može uzrokovati opekline – upozorava dr. Rak. Dodaje kako će i na liječničkom pregledu, kada postoji potreba za ispiranjem uha, liječnik ili sestra prvo temperaturu tekućine kojom ispiru uho isprobati na vlastitoj koži, s ciljem da se uvjeri da je temperatura oko 37.0°C (tjelesna temperatura). Isti način provjere obavezno primijenite i ako isprobavate recepte 'narodne' medicine na vlastitom uhu. 

- Ipak, ne savjetujemo primjenu ulja i sličnog prilikom prve pomoći za cerumenske 'čepove' zbog toga što nemaju objektivnih prednosti nad farmakološki pripremljenim sredstvima za toaletu uha – zaključuju dr. Rak i dr. Janković. 

- Što se tiče primjene alternativnih metoda poput 'tuljaca' za ušni vosak, navedenu metodu ne savjetujemo ni u kojem slučaju. Na Zavodu za otorinolaringologiju smo imali i nekoliko slučajeva gdje je bila potrebna operacija u općoj anesteziji, kako bismo uklonili posljedice navedenog 'čišćenja', ističu stručnjaci iz KB Merkur. I dr. Gjurić kaže kako je u praksi prečesto morao rješavati posljedice alternativnih metoda, pa se nipošto ne preporučuju.

Također, treba imati na umu da su savjeti oko čišćenja uha u 'domaćoj radinosti' primjenjivi samo ako je problem u cerumenskom čepu, kod kojeg se javlja osjećaj nelagode, uz blagu bolnost uha i osjećaj 'zaštopanosti'. No, kod osoba koje boluju od kroničnih bolesti uha sve metode treba uzeti s rezervom. Dakle, ako se uz osjećaj začepljenosti uha jave i jači bolovi, curenja iz uha (otoreja), otekline, vrtoglavice, crvenilo uha ili slično, treba se odmah javiti liječniku opće prakse, zbog toga što se možda razvila upala uha.  

- Osnovni simptom upale uha je bol u uhu. Važno je razlikovati bol u području uške i ulaza u zvukovod, kao znaka upale zvukovoda, od boli u dubini uha, zbog upale srednjeg uha. U prvom slučaju radi se o upali kože na ulazu u zvukovod (otitis externa), najčešće upravo zbog manipulacija štapićima, prstima, noktima, olovkama, a kao izgovor se navode svrbež u uhu, pritisak ('ušla mi je voda u uho) i slično. Ta otitis externa je najčešća ljeti, u sezoni kupanja u moru i bazenima. I tu nije problem voda, nego naknadne manipulacije, koje oštete nježnu kožu zvukovoda i dovedu do bakterijske upale – pojašnjava dr. Gjurić. Zato, ako vas nakon kupanja smeta voda u ušima, posušite ju fenom ili ručnikom, bez čačkanja po ušima, kaže. 

- Ronioci ili osobe sklone upalama zvukovoda mogu prije kupanja preventivno koristiti alkoholne ili antibiotske kapi za uho. Međutim, kad se upala zvukovoda već razvije, onda je zabranjeno daljnje kupanje, uho treba sušiti i koristiti antibiotske kapi ili mast, a kod jačih upala i antibiotik. Upravo u takvim slučajevima zabranjeno je svako ispiranje uha, jer to dovodi do daljnjeg pogoršanja upale – zaključuje dr. Gjurić.