Jesu li vam poznate rečenice tipa: “Ne mogu sada, umorna sam“, “Nemam baš sve što mi treba pa ne mogu sada početi“, ili “Nemam dovoljno vremena da sad to radim“?

Logika može biti i obrnuta, podrazumijevajući neki uvjet: “Da bih napravila izvještaj, prvo moram pospremiti kuhinju…“, “Prvo ću morati provjeriti Facebook, a onda ću vjerojatno poslije…“ Ovi izgovori su uvježbani, jer ste ih govorili često u prošlosti. A problem s izgovorima je taj što su neki od njih i istine. Primjerice, može biti istina da ste umorni, ili da nemate sve što vam treba, ili da vam nedostaje vremena… Problem je što iz tih istina zaključujete da je sasvim OK ne raditi taj zadatak sada, nego ga ostaviti za drugi put. Ovaj zaključak treba se promijeniti, kako biste izašli iz začaranog kruga odgađanja i baš zato, donosimo vam nekoliko načina kako promijeniti svoj setup.

ZAŠTO ODGAĐATE?

1. Netko je neorganiziran, a onda se počne opravdavati kako je to glavni razlog zašto ne može sve postići – tada “neorganiziranost“ dobiva svoj legitimitet, u smislu izgovora.

2. Strah od neuspjeha je čest odlagač stvari, jer ako nismo sigurni da to što radimo može biti u redu – pribojavamo se negativnog ishoda, koji se predstavlja u psihičkom prostoru u obliku slike ili glasova te imamo dojam kao da se već odigrao na nama neprihvatljiv način.

3. Nisko samopouzdanje također je sastavni dio ove unutrašnje igre.

4. Ako često razmišljamo “moram“ ili “trebam“, prirodno je da će se javiti otpor tipa “sad baš neću i ne moram“. To je reakcija iz ego stanja, reakcija djeteta koje prkosi ograničenju ili zabrani. Tako osoba zadržava iluziju nezavisnosti, pa i na vlastitu štetu.

5. Strah od uspjeha također može biti osnova odgađanja. Ako će nečiji rezultat skrenuti pažnju na tu osobu, a njoj se to ne čini prihvatljivim, ona može sabotirati bilo kakvu akciju baš zato “da ne upada u oči“, a ponekad i da bi smanjila fantaziju da će je drugi odbaciti. U smislu: “Vidi ovu štrebericu, ona sve uvijek stiže“ …

6. Perfekcionizam sputava jer on naglašava kriterije koji postaju opravdanje za “nekretanje ka cilju“. Stvari nisu dovoljno dobre, a ako je tako – sve ih je teže početi raditi.

7. Ljudi mogu odgađati stvari jer im je raspored prenatrpan, te reagiraju na njega otporom, ili pak u svojoj pretjerano opuštenoj spontanosti ne vide što je na redu, pa ni ne planiraju.

8. Ponekad je osoba neodlučna, pa gaji iluziju da će se stvari jednostavno same od sebe riješiti. Ovo vodi pasivnom ponašanju umjesto proaktivnom.

KAKO IZBJEĆI IZGOVORE?

1. Prvi korak je da osvijestite činjenicu da odugovlačite i smišljate opravdanja za svoju prokrastinaciju. Optuživanje i osuda nešto su još gore, ali se svakako prisjetite negativnih posljedice odgađanja. Možete ih i zapisati na papir.

2. Važno je uočiti da umanjujete važnost izgovora, koje ste ranije redovito koristili. To znači da ste se pomaknuli s „mrtve točke“.

3. Jedan od načina da promijenite određene zaključke je da postavite sebi pitanja: “Zašto bi za mene bilo bolje da ovo odgodim?“, “Što bi bilo da počnem sada?“, “Da li je bolje da napravim odmah, kako ću se osjećati tada i što će se dogoditi?“. Testirajte svoje zaključke.

4. Pitajte se što vam je prioritet, koji dio posla mogu napraviti i kada ću to učiniti? Dajte si rok. Jedna od metoda je i ta da počnete od najtežeg.

5. Napravite plan i – ako je zadatak zahtjevniji, krećite se korak po korak, dio po dio, ne morate sve završiti odjednom. Limitirajte vrijeme (npr. radite pomalo – samo po pet minuta). I mali korak dovodi vas bliže cilju.

6. Nagradite sebe ili barem registrirajte svaki dio napravljenog tako što ćete se pohvaliti.

7. Vaše “mora i treba“ prebacite u registar “bilo bi dobro da“ ili “željela bih da…“. Pretpostavimo da ne želite da život prolazi mimo vas, niti da budete samo nijemi promatrač koji gleda sa strane, planirajući “pravi trenutak“. Zato se uključite u vaše “sada“ s aktivnostima koje vam slijede. Nemojte trošiti vrijeme jer ono radi za vas – naravno, ako mu se ne opirete.